Unatoč preporuci drage osobe, koja je knjigu poetično nazvala “tihim rekvijemom za umiruću planetu”, teško sam se odlučila na čitanje. Kada mi je konačno došla u ruke, postala sam svjesna da je to knjiga koju ću kupovati svima kao poklon za sve prilike, jer možda, ako ju svi pročitamo, možda… Kao i autor, otac četvero djece, u mojem slučaju troje, moram vjerovati da postoji svrha i vjera u budućnost, ali, isto tako, jasno mi je da je grč u želucu, uzrokovan shvaćanjem da smo poklonjeni raj uništili u jako kratkom isječku duge geološke povijesti, itekako zaslužen.

O vremenu i vodi je emotivna, iskrena i topla knjiga o svemu. Edda i Veda, led i vatra, priče o djedovima i bakama, povijesti i mitologiji Islanda i Tibeta, ledenjacima i svetim rijekama, o krokodilima i svetim kravama. Autor donosi i brojna zabrinjavajuća znanstvena saznanja. Strašan je podatak da je broj pilića koji se uzgajaju za ljudsku prehranu veći od broja svih ostalih ptičjih vrsta zajedno - pile je postalo najrasprostranjeniji kralježnjak na Zemlji ili kako Magnason poentira - postali smo Kentucky Fried Planet. Zastrašujuća je i priča o nafti i rijekama automobila na našim cestama.

Dizajnirani da skrivaju plamen izgaranja, zavaravaju nas da ne vidimo koliku lomaču palimo svaki dan.

Tankeri koji gore katastrofičan su prizor, no u konačnici potpuno je svejedno - ionako je predviđeno da sva ta nafta izgori s ciljem da održimo svoj neodrživi način života. No nisu brojevi i statistike poanta ove knjige - to je autorov topao i iskren pristup temi koji se najviše se osjeti u razgovorima s djedovima i bakama te u intervjuima s Dalaj Lamom koji smatra da će 21. stoljeće biti sretnije jer će naša unučad imati veću svijest o važnosti zaštite okoliša. I sam autor nam daje nadu. Ljudsku vrstu psiholozi karakteriziraju kao antifragile - pokazalo se da teškoće i nedaće čine ljude snažnijima. U trenutku kada je u opasnosti sve što volimo i poznajemo “.. naša je svrha da budemo korisni, da nešto promijenimo, povećamo znanje i uputimo svijet u ispravnom smjeru…”

Za kraj evo pitanja koje Magnuson postavlja svojoj kćeri: Kada će biti živ netko koga ćete voljeti? Vrijeme ljudi koje poznajete i volite, vrijeme je koje oblikujete. Taj raspon veći je od 200 godina - od djedova i baka, do vaših unuka. Sve što radimo važno je i imamo mogućnost stvarati budućnost svakog pojedinog dana. Pozovimo se na na odgovornost koju imamo jedni prema drugima i ostavimo djeci i unucima bolji i sigurniji svijet. 

Provjerite dostupnost knjige „O vremenu i vodi: je li kasno da spasimo svijet?“ na našim policama u katalogu ovdje. 

*Brzokratka - u našem izmišljenom rječniku preporuka za brzo čitanje u hodu. Knjige su malo duže.*