Danas u umjetničkim rezidencijama mnogi prepoznaju katalizatore kreativnih i umjetničkih potencijala grada i njegove zajednice. Iako naoko maleni kotačić, one predstavljaju jedan od ključnih hubova za kulturne i društvene mreže, počevši od lokalne, a nastavljajući se na nacionalnoj i transnacionalnoj razini. Otključavaju se nove domene, razmjenjuju vještine i znanja, razvijajući se kao bitna društvena snaga pred kojom predstoji novo vezivanje/krpanje društvenog tkiva. Europske regulatorne prakse ukazuju nam kako je to primarni razlog iza eksplozije rezidencijalnih programa zadnjih godina; upravo one su identificirane kao ključni instrument u europskom urbanom razvoju za stabilizaciju i daljnju izgradnju zajednice koja se zadnjih godina suočavala s nizom društvenih problema, od uzleta konzervativnih i radikalnih praksi, pa sve pandemija, ratova i globalnog zatopljenja.

Sažimajući red i rad rezidencija suvremenog doba, nužnim biva zapitati se: gdje je u cijeloj priči Rezidencijalni program Kamov?

Danas u umjetničkim rezidencijama mnogi prepoznaju katalizatore kreativnih i umjetničkih potencijala grada i njegove zajednice.

Osnovana 2011. godine, Rezidencijalni program Kamov utvrdio se kao jedan od temeljnih sastavnica u nastojanjima da se brendira J. P. Kamov: kratkotrajna, ali nagrađena te prepoznata kampanja povodom obilježavanja 100. obljetnice smrti riječkog pisca tih godina nastojala je učiniti prepoznatljivim te uvezati značajke njegova stvaralaštva s urbanim značajkama Rijeke. Unutar tog konteksta ostvaruje se i rezidencija:

„Njegovo ime postalo je simbol kulturnog djelovanja u širem smislu te je stoga logično da ono označi i prostor koji u svakom smislu kani postati jedno od gradskih kulturnih žarišta. Janko Polić Kamov je tijekom svog kratkog, ali burnog života djelovao avangardno te će tako  i nit vodilja riječkog rezidencijalnog programa biti ideja provokacije, propitivanja i napretka – naravno, u pozitivnom smislu.“

Ideja je bila u skladu modernim iščekivanjima: nastojala se pružiti financijska i materijalna potpora gostujućim umjetnicima i programima s ciljem obogaćivanja i kataliziranja kreativnih i umjetničkih mogućnosti na ovim prostorima. I kulturna strategija grada uzela je u obzir program, istaknuvši kako je jedan od ciljeva „poticanje programa povezivanja i razmjene likovnih umjetnika i kulturnih djelatnika (povećanje potpora i razvoj Rezidencijalnog programa Kamov)“. Kako su godine tekle, tako se rezidencija širila na stanove na adresi Janeza Trdine 9 te Zagrebačka 21, kao i na poslovni prostor na adresi Križanićeva 6a (sada pod paskom HKD-a, do 2031.).

Ideja je bila u skladu modernim iščekivanjima: nastojala se pružiti financijska i materijalna potpora gostujućim umjetnicima i programima s ciljem obogaćivanja i kataliziranja kreativnih i umjetničkih mogućnosti na ovim prostorima

Po pitanju modela upravljanja, ključnom će se prvo pokazati 2014. godina kada je Odjel gradske uprave za kulturu, zajedno s Muzejem moderne i suvremene umjetnosti i HNK Ivana pl. Zajca Rijeka osmišljava novi provedbeni model. Time se program uspješno počinjao vezivati za nove izvore financiranja te drugim programima. Ta događanja pokazala su se ključnima s obzirom na to kako se nakon početno uspješnog perioda od 2011. do 2013. rezidencijalni program zahvatili financijski problemi zbog kojega su, primjerice umjetnicima izostajali honorari. Godine 2016. će program u potpunosti preuzeti MMSU kojemu će se kasnije kao partneri priključiti Hrvatski kulturni dom na Sušaku i Gradska knjižnica Rijeka.

Unatoč odličnim brojkama (preko 600 gostovanja i suradnji), teško je kazati koliki je utisak ostavio Rezidencijalni program u Rijeci. Naime, njegov potencijal moguće je ispuniti jedino i ako ga akteri i programi prepoznaju kao katalizator ili izvor znanja. To je pitanje na koje jedino mogu odgovoriti institucije te kulturna strategija čiji izostanak, pomalo ironično, počinje obilježavati novu eru promišljanja o kulturnoj politici. I dok s jedne strane imamo nužno potrebnu infrastrukturu za bavljenje kulturom i kritički te socijalno angažiranim sadržajem i odgojem, postepeno gubimo javno-civilne vezice, kao i aktere koji bi se mogli kvalitetno baviti njime.

Unatoč odličnim brojkama (preko 600 gostovanja i suradnji), teško je kazati koliki je utisak ostavio Rezidencijalni program u Rijeci.

U zadnjih deset godina vidljivost Kamova samo je opadala: od nagrađivane kampanje i medijskih propitivanja, došli smo u poziciju da iznova moramo brendirati program. Trenutna nevidljivost programa tako samo postaje odraz nestabilnosti kulturne politike koja zna da odmiče od prethodnih desetljeća, ali nije svjesna gdje odmiče. Ipak, akteri poput Gradske knjižnice Rijeka ili MMSU-a imat će prilike, s novim prostorima, ljudima i mogućnostima, iznova integrirati rezidenciju te ispuniti njene potencijale u skladu s najnovijim praksama. Koncept rezidencijalnog programa nastavlja evoluirati. Programi se sve više usmjeruju se u smjeru hackathon modela gdje gosti nastoje iznaći rješenje. Nadalje, počinju se širiti: umjetniku se nastoji iznaći što je više moguće različitih prostora s ciljem obuhvaćanja što je šireg polja odabrane problematike. Cilj svakog sličnog programa sada biva što je moguće dublje ga integrirati u zajednicu kako bi, uistinu, osjetili sve ono što nam umjetnost ili aktivizam ili humanistika mogu dati.

Kada gledamo što se sve događa na društvenom i urbanom planu grada, rezidencijalni program može ispasti smiješno malen. Ipak, u trenucima kada izostaje konkretnija debata, razgovor, jednostavna rasprava, input novih ljudi i ideja biva nužnim. Upravo to Kamov može ponuditi i već nudi.