Da se mene pita, popis knjiga za prvi razred bio bi barem dvaput ili triput duži, a samim time raznolikiji i bogatiji. Djeca bi imala više izbora pri čitanju i posuđivanju, ne bi bila morala birati između tridesetak knjiga. Zašto se popis ne bi sastojao od šezdesetak ili devedesetak knjiga, tim više jer kvalitetnih knjiga za mlađe ima napretek? Da se mene pita, popis knjiga za prvi razred bio bi bez braće Grimm. Njihove bajke nisam pretjerano volio kao dijete, a kamoli sada. Stavio bih na popis djela Svena Nordqvista (1946.), seriju poučnih priča o starčiću Pettsonu i njegovom mačku Findusu ^[1]Findus na kampiranju; Pettson ima loš dan; Findus se seli; Lov na lisicu i brojne druge knjige prevedene su na hrvatski jezik. Nordqvistove priče veoma su zahvalno štivo za učenje i odrastanje, bila bi velika šteta kada ih djeca ne bi pročitala, naročito tijekom svojih čitateljskih početaka. koji su zaživjeli izvan svijeta književnosti, u filmskom obliku i na računalnim igrama. Dok se pitaju priče o Pettsonu i Findusu, odmah poželiš imati mačka za kućnog ljubimca! Nordqvist je napravio sjajne priče o suživotu starca i mačka za sve dobne skupine, a valja napomenuti da nije izvrsna samo priča, već i ilustracije što prate priču! Da se mene pita, na popis knjiga za prvi razred svakako bih uvrstio priče koje je napisala Julia Donaldson (1948.). Prutimir ili Mjesta ima na metla svima? Oboje! Grubzona i Grubzonovo dijete također bih smjestio na popis, baš kao i ostale knjige te autorice što je podosta prevedena na hrvatski jezik (Najotmjeniji div u gradu; Princeza i čarobnjak; Skučena kuća; Što je bubamara čula…).

Čemu ograničavati popis, naročito odmah na početku obaveznoga školovanja, kada dijete tek ulazi u široki svijet čarobnih knjiga? U svakoj knjizi dijete može ponešto naučiti o sebi i svijetu što ga okružuje, proširiti spoznaju i pritom se prigodno zabaviti jer, učenje nije samo hrpa obaveza i teret, nego i zabava. Kada dijete pronađe radost u čitanju i razvije čitateljske sposobnosti, upozna nove svjetove i likove s kojima će se identificirati, neće učenje i školu doživljavati kao nužnu tlaku, u učiteljima i knjižničarima prepoznat će suradnike. Popis lektirnih naslova učeniku može itekako pomoći tijekom početka školovanja, ali i kasnije. Ako je knjiga dovoljno kvalitetna, ona ostaje u čitatelju zanavijek.

Da se mene pita, na popis knjiga za drugi razred uvrstio bih djela Ane Đokić (1965.). Ona je već prisutna na popisu, Nemaš pojma, Grizlijane netko je prepoznao kao primjerenu knjigu, no nije ona jedina. Ima naša Ana knjiga na bacanje, ali knjige nisu za bacanje, jel? Bao baobab i mala Kibibi, Strašna priča; Kockica; Sve što znam o patuljku; Vitez željeznog srca; Anja i crna ovca; Grozdana na zrnu papra… Meni je Grozdana na zrnu papra simpatična i smiješna poluprerada Andersenove bajke, što je već jasno zbog naslova, no priču Ane Đokić u većoj mjeri krasi humor. Kralj Ratimir ima plašljivoga, pasivnoga sina Miroljuba kojemu, može se naslutiti po imenu, nije do ratovanja, osvajanja zemalja i žena. Princ nije alfa mužjak, već je pjesnička duša. Znači, sve ono što njegov otac ne želi. Princeza Grozdana također nije tipična kraljevna, ne želi se udati pod svaku cijenu, već želi sama izabrati budućeg ženika. Daklem, emancipirano biće! Hoće li se Grozdana i princ spanđati i kako? Eh, to vam neću reći… ali mogu reći kako je priča idealna za interpretativno čitanje ukoliko imate sklonost glumatanju ili imitiranju. Budući da je riječ o igrokazu, priču može izvesti jedna ili više osoba, ovisno o potencijalima. Slušatelji će vam biti zahvalni ako im priredite jedan igrokaz, vole djeca kada im se knjiga ispriča ili izvede uživo, nije sve samo u čitanju.

Zašto ne i stripovi s kioska...

Da se mene pita, na popis knjiga za treći razred uvrstio bih barem dva djela Zorana Pongrašića (1961.). Može i više njih, nije problem, ali za početak spomenimo dva, tim više jer dva naslova Zorana Pongrašića već jesu na popisu. Roman Mama je kriva za sve čita se u četvrtom razredu, a roman Gumi-gumi u sedmom. Učenicima trećih razreda zasigurno bi se svidjeli naslovi Tata i Tina te Ticalova putovanja. Obje su knjige kraće, čisto ti bude žao što nisu duže jer bi užitak čitanja potrajao. U knjizi Tata i Tina radnja je veoma jednostavna – Tina se sprema na spavanje, ali prije negoli zaspi ima pregršt pitanja za tatu. Pitanja smiješna, pitanja teška, pitanja nježna. Taman misliš da će zaspati, kadli ona opet: „E, tata…“ Svako bi se dijete trebalo prepoznati u liku Tine jer, tko od nas nije prije ili nakon spavanja zagnjavio roditelje kojekakvim pitanjima, idejama i dosjetkama? Naslov Ticalova putovanja također bi trebao odgovarati učenicima jer je svako dijete, baš poput mrava Ticala u priči, poželjelo da bude netko drugi jer mu je dojadilo biti ono što inače jest. Ticalo je, dakle, mrav kojem je dosadilo biti mrav pa krene na put i pokuša biti netko drugi. Recimo, slon ili vuk. No, ispast će da nije lako postati netko drugi. A što će Ticalo naučiti tijekom svojega putovanja? Neću reći. Poput naslova Grozdana na zrnu papra, obje su Pongrašićeve knjige veoma prigodne za interpretativno čitanje, i od njih se može napraviti stopostotna predstava za pamćenje.

Da se mene pita, na popis knjiga za četvrti razred svakako bih stavio knjigu Lindbergh - velika pustolovina miša zrakoplovca Torbena Kuhlmanna (1982.). Impresivna knjiga, nastala u čast istraživaču Charlesu Augustusu Lindberghu (1902-1974.) koji je 1927. godine sam preletio Atlantik. U Kuhlmannovoj priči glavni je lik pariški miš koji uvidi da su svi gradski miševi nestali. Da bi ponovno vidio pripadnike svoje vrste, mora doći u Ameriku. Brodom ne može jer, luku čuvaju mačke. Odluči konstruirati letjelicu. Pothvat mu dodatno otežavaju opasne sove, ali on ipak ne odustaje. Uporan je, želi izvršiti ono što je naumio. Ovu divnu priču o upornosti krase bogate ilustracije, Kuhlmann je diplomirao na studiju ilustracije napravivši priču o mišu zrakoplovcu. Ista priča bila bi prigodna i za mlađe i za starije čitatelje, ne znam tko bi mogao biti imun na tako bogato ilustriranu knjigu.

Da se mene pita, na popis knjiga za peti razred uvrstio bih stripove, prvenstveno naslove koji se mogu nabaviti na svakom kiosku. Zašto se na službenom popisu ne bi našlo mjesto za Zagora, Tintina, Borovnicu ili Alana Forda? Dobro, Borovnicu neće moći pronaći i kupiti na kiosku, ali bilo bi dobro da se baš zato nalazi na policama školskih knjižnica, gdje bi bila dostupna mnogim dušama. Dječacima će sigurno odgovarati napete pustolovine Zagora, Bleka i Tintina te satirični humor što krasi serijal Alan Ford, a još sam sigurniji da će i djevojčicama odgovarati pokoja epizoda. Svima bi odgovarao naslov Jasna i osmoškolci Ivice Bednjanca, autora Durice koju svi vole, unatoč njezinom durenju.

Da se mene pita, na popis knjiga za šesti razred uvrstio bih knjigu Bijele vrane Mladena Kušeca (1938.). Dao bih učenicima zadatak da intervjuiraju dijete poput Kušeca, odnosno da pronađu bijelu vranu. Neka istražuju, neka komuniciraju s manjima od sebe, neka napišu ili snime svoju priču o nekome mališanu. Uživjeli bi se u ulogu reportera i pritom bi se prisjetili da su i oni nedavno bili bijele vrane u očima odraslih, uživali bi u izjavama smiješnih klinaca koji imaju svoje viđenje svijeta što kod odraslih izmami spontani osmijeh na lice.

Da se mene pita, na popis knjiga za sedmi razred uvrstio bih zbirku putopisnih priča Bijele vrane: priče iz Istre Tatjane Gromače (1971.). Po uzoru na knjigu, sedmaši bi trebali pronaći bijelu vranu u obitelji ili susjedstvu, osobenjaka koji je po nečemu drugačiji od svoje okoline. Hoće li njihov zanimljivi sugovornik biti bivša sportska zvijezda, kolekcionar ploča ili stripova, astronom ili agronom koji potajice želi postati astronom? Na njima je…

Nema mrguda kojem smeta Pavle...

Da se mene pita, na popis knjiga za osmi razred uvrstio bih potresnu putopisnu reportažu Hirošima (Sandorf, Hrvatsko novinsko društvo, 2016.) Johna Hesleyja (1914-1993.) što je prvotno objavljena 31. kolovoza 1946. u časopisu The New Yorker. Ovo djelo može služiti kao dopuna antiratnom romanu Sadako hoće živjeti jer ukazuje na razorne posljedice atomske bombe. Da se mene pita, na popis knjiga za osmi razred uvrstio bih odličan grafički roman Jednog proljeća u Černobilu Emmanuela Lepagea (1966.) u kojem se opisuju posljedice černobilske katastrofe što se dogodila 26. travnja 1986. godine. Lepage pojašnjava kako se živi u ukrajinskom mjestu Volodarka u kojem živi tristotinjak ljudi, opisuje napušteni grad Pripjat u kojem su prije eksplozije živjeli zaposlenici nuklearne elektrane, oslikava divlju prirodu, zbližava se s lokalnim stanovništvom. Upoznaje vesele ljude na neveselom mjestu, a tome se nije nadao dok je išao u Ukrajinu; očekivao je samo jad i bijedu, da bi otkrio život u svoj svojoj punini. Da se mene pita, na popis knjiga za osmi razred stavio bih grafički roman Maus Arta Spigelmana jer, o strahotama holokausta uči se u osmom razredu. Uvrstio bih i Zlatku Krešimira Zimonića, kako ne bi ispalo da su svi stripovi za nešto starije i odraslije čitatelje ozbiljna i sumorna ostvarenja. Zimonićeva je Zlatka čista poezija u stripu, ne bi bilo loše kada bi svatko na dnevnoj bazi konzumirao dvije-tri table Zlatke.

Da se mene pita, trebalo bi pitati što više ljudi za mišljenje o tome koje bi se knjige trebale naći na popisu lektire. Trebalo bi pitati ljude iz struke koji svakodnevno prate čitateljske navike i ukus korisnika, ali bi valjalo pitati i za mišljenje obične ljude, korisnike knjižnica, odnosno ljubitelje knjiga. Naveo sam svega nekoliko autora i knjiga koje bih rado vidio na popisu, čisto da ne zagušim tekst favoritima i prijedlozima. Glavna poanta je jasna, popis lektire trebao bi biti znatno duži. Naravno, svaki bi knjižničar ili učitelj napravio posve drugačiji popis, no neki navedeni naslovi možda bi većini odgovarali, baš kao što se nitko ne žali jer su na trenutnom popisu Pale sam na svijetu i Heidi. Barem ja još nisam imao priliku upoznati mrguda kojem smetaju Pale i Heidi.

Da se mene pita, na popis knjiga za osmi razred svakako uvrstio nekoliko knjiga eseja jer je važno znati napisati kvalitetan esej, ali to je već sasvim druga tema, idealan materijal za novi lektirizam.