Prvo brdo. Drugo brdo. Ne znam tko je točno izmislio ta dva izrazito nemaštovita pojma u ulici Škurinjskih žrtava jer Lepi tvrdi da nije on iako je davao nazive baš svakom komadiću te ulice, njene okolice pa i onome što smo vidjeli samo s balkona (nas su u imaginarnim ratovima napadali “Učkani”, valjda neki opasni ljudi s Učke, logično). Ovako je otprilike izgledao taj naš imaginarij Prvog i Drugog brda. Prvo brdo je ono najbliže našem igralištu i naslonjeno je na Sadsku ulicu i Ulicu Škurinjskih žrtava. Roditeljsku dozvolu za odlazak na njega nisi toliko trebao s obzirom da je bilo neposredno kraj naših stanova, a djelovalo je pitomo i sigurno. Osim ako si rekao da ideš "do čempresa". Oko toga je bilo frke jer se znalo da je pokraj njega i jama te je djelovao strašno daleko.

Na Prvom brdu su bili vrtovi mnogih novonaseljenih škurinjskih roditelja pa i od Lepog i Kompe, od onih iz našeg društva. Drugo brdo je bilo malo drugačija priča. Već pogledom s igrališne ograde djelovalo je strašno udaljeno. Tko zna što je tamo. Za dolazak do njega sigurno si morao pitati roditelje ili ako si bio baš hrabar muljati doma nešto tipa da si kod Rusa, a zapravo si išao u tu avanturu koja je tada djelovala nevjerojatno uzbudljivom, a to brdo nepoznatom zemljom. Najbizarnije, običan promatrač, netko izvan našeg kruga, pogledom na taj brijeg ne bi toliko ni shvatio u čemu se sastoji razlika ta dva brda.

Morao si biti malo bolji poznavatelj mikrolokalnih prilika i shvatiti da je taj optički dojam razlike "dva brda" pružao samo jedan prirodni kanal kojeg je napravila voda uslijed većih oborina pa je sve skupa i nalikovalo kao svojevrsna povremena pritoka nestalog Škurinjskog potoka u donjoj dolini. Hoću reći, ako nisi bio mi, nisi ni vidio baš brda i to dva. Postojala je i točna točka na stazi koju smo smatrali granicom prelaska između Prvog i Drugog brda. Na tom Drugom brdu nije bilo toliko vrtova, ali je pogled prema Zaljevu i danas respektabilan, kao i prema čvorištu Škurinje. Tamo je bila i neka manja livada na kojoj je bilo fora igrati mali nogomet no to je bilo stvarno nepraktično. Imali smo naše igralište s provalijom.

Na fotografiji: Tata i ja ispred Prvog brda tijekom izgradnje naselja Škurinje. 

Stvarno se puno toga odvijalo na Prvom i Drugom brdu u tim našim fantazijama. Spomenuo sam vrtove, a u onome od Lepovog starog Štefa, smo boravili stvarno puno... Čak smo na nekoj grani stabla imali i koš što je bio jedan od najbizarnijih košarkaških terena ikada, a Škurinje devedesetih su poznavale stvarno bizarne terene (onaj iznad kanti za smeće je drugi pobjednik). Sastavljali smo po toj šumi Prvog brda i kamene zemunice potrebne za zamišljene ratove, a kasnije je jednu Štef pretvorio u kokošinjac ili nešto slično.

Prvo brdo je bilo i brži put prema Drenovi pa i baza za razne avanture poput krađe skela s gradilišta Ulice Ive Lole Ribara od kojih smo radili golove. Gore na tom drenovskom vrhu bio je i jedan kamenjar koji je kasnije služio za “teen” druženja, a realno i ozbiljnije devijacije koje će Kompu odvesti putem obližnjeg drenovskog groblja zajedno sa starcima koji su pak isto na tom Prvom brdu imali vrt.

Na fotografiji: Mladi škurinjski ratnici prije pohoda na Prvo i Drugo brdo. 

Kada smo kod devijacija recimo i da su ta dva brda bila i prostor naših vatrogasnih avantura s obzirom na višestruke ljetne požare. Naravno, svi požari su bili podmetnuti, znamo za neke i od koga, a što drugo reći nego da je to bilo i vrijeme dosade i naše gluposti. Prvo i Drugo brdo bili su i predmet spekulacije autentičnih “think-thankova” kvartovskih developera odnosno naših roditelja. Starci bi nam stajali ljeti na toj ogradi iznad igrališta i iznosili planove i ideje što bi ta neuvjerljiva šuma trebala postati. Originalni planovi vrtjeli su se oko rekreacijske zone i čak škole, poslije se puno govorilo o vrtiću, a potom kako su u tranziciji automobili zakrčili apsolutno sve komade te ulice najpopularnija ideja je bio parking, garaža… Mislim da više nitko ne zove taj brijeg Prvo i Drugo brdo, posebno ne djeca, koja se tamo ni ne igraju. Za kvartovsku šumu malo tko od njih i ima vremena kraj tri posliješkolske aktivnosti i novih standarda sigurnosti u okolišu koji isključuju penjanje po stablima.

Na ovu nisku sjećanja nije me bacio neki ukusan Proustov kolačić već Fels Family, firma iz Poreča i Njemačke posvećena ulaganju, trgovini i iznajmljivanju nekretnina čiji projekt se dotakao ove spojnice Drenove i Škurinja i to na samoj granici Prvog i Drugog brda. Naime, upravo je u završnim fazama izgradnja prvog objekta s desne strane Ulice Ive Lole Ribara čiji će nastanak prilično izmijeniti estetiku, logiku i osjećaj tog dijela grada. Tik uz vanjski rub "radničkog" Škurinja nastaje blok čiji promo materijal kaže da je to “Drenova Bok Luxury Residences”, a uz podzemnu garažu obećaje i nastanak bazena. Detalje uz bogate vizualizacije možete pogledati ovdje.

Na fotografiji: Prva zgrada u izgradnji uz pogled na Kvarner.

Projekt se uklapa u sadržaje definirane gradskim "Detaljnim planom uređenja stambenog područja Drenova-Bok", a prema kojem zapravo cijeli taj dio “ispod Amela”, kako ćemo reći u svakodnevnom lokalnom diskursu, a zapravo ispod Ulice Lole Ribara, gotovo cijelom dužinom vrha našeg djetinjeg Prvog i Drugog Brda postaje stambena i investitorska zona. “Drenova Bok Luxury Residences” je po tome tek početak dugotrajnije i dublje transformacije zone koju plan dopušta i predviđa.

Bilo je pitanje vremena kada će početi ozbiljnije realizacije jer riječ je o atraktivnom području i na stisnutom riječkom terenu jednom od rijetkih mjesta za izgradnju, a ujedno mjestu bez tereta povijesti. Čak i povijesni nazivi terena sabrani u “Živu baštinu” Vande Ekl ne otkrivaju da taj prijelaz brijega krije neku posebnu igru semantike pa ni izgradnja nije izazvala nekakvu veću pažnju poput npr. projekta RIO nastalog na mjestu stare tvornice tekstila. Naravno, realizacija će ovisiti o investitorima, a s njima će nastati nove gravitacije i logike prostora.

Na fotografiji: Planovi za prostor ispod Ulice Ive Lole Ribara

Drenova je u proteklih nekoliko godina doživjela specifičan ritam i oblik stanogradnje - na malenim česticama slobodnih terena nastao je niz manjih objekata sa u prosjeku 6 stanova, a jedan od monumentalnijih primjeraka je veći objekta uz središnje groblje. Interes očito postoji, nedavno je i ozbiljan politički spor u samom vrhu riječke uprave izazvao pokušaj prenamjene jedne drenovske “zelene” čestice u građevinsku. Broj dilema zeleno/građevinske prirode sigurno će se javljati, posebno želi li i sami Rijeka rasti, a ujedno biti i mjesto dovoljno kvalitetne infrastrukture, zanimljive estetike, prilagođenih funkcija i temperatura novoj eri urbanog zagrijavanja.

Ne bi me začudilo i da s vremenom cijelo Prvo brdo postane građevinska zona te u pedesetogodišnjem razdoblju nestane u staroj formi. Poželjno će biti da investicije prati i urbanizam - nastanak normalne infrastrukture, kvalitetni pravci komunikacije za pješake i bicikle, urbana oprema, dječji, umirovljenički i kulturni sadržaj, isprepletenost sa zelenilom… Prelijevanje “luxury” standarda u sferu izgleda i funkcija javnog prostora i sadržaja poželjan je proces. Luxury park? Može.

U perspektivi bilo bi radikalno hrabro ostvariti i pješačko-rekreativnu komunikaciju od nove izgradnje “Drenova Bok Luxury Residences” do znatno strmije položenog Kauflanda u Osječkoj uz integraciju prema škurinjskim ulicama. Bio bi to prikladan način poboljšanja kretanja i stvaranja zone kvalitetnog urbanog sadržaja, a to šetnice i park-šume svakako jesu.

Na fotografiji: Natruhe početka spuštanja Drenove prema Škurinjskoj dragi. 

“Detaljni plan uređenja stambenog područja Drenova-Bok” sadrži i zanimljivu formulaciju o potencijalnoj izgradnji koja nije isključivo stambena: “Uz raskrižje Ulice Ive Lole Ribara i Ulice Bok, u središnjem dijelu područja obuhvata Plana, planirana je izgradnja građevina mješovite namjene - pretežito stambene namjene. Ovo područje ima funkciju okupljanja stanovnika te se osim stambenih jedinica na višim etažama građevina mješovite namjene, planira još uređenje trgovačkih, uslužnih i javnih sadržaja kao što su trgovine, uredski prostori, usluge, ugostiteljske radnje, klupske prostorije, čitaonice, knjižnice i drugo. Vanjske površine planiraju se urediti kao javne pješačke površine (trg, pješački prilazi) i javne zelene površine.” 

Navedena realizacija u kakvom ambicioznijem obliku stvorila bi potrebnu točku okupljanja dijelu stanovnika Drenove koji je prilično dislociran od središnjeg kvartovskog bloka Dječji vrtić-Cvetkov trg, a stvorila i prirodnije gravitacijsko središte i za stanovnike gornjih ulica Škurinja koji i sada rado šetaju linijom Ulice Ive Lole Ribara. Uostalom, realizacijama Drenova-Bok ta dva naselja se postupno i fizički zbližuju i stapaju.

Bilo kako bilo, ovo je jedno doviđenja Prvom i Drugom brdu kakve je poznavalo to društvance iz Ulice Škurinjskih žrtava, svijet koji smo mi tih čudnih devedesetih živjeli je potpuno nestao na gotovo svim frontama ova dva naselja, a ostaje rašireni pogled prema novim situacijama koje će donijeti naredne godine. I noge sretnika u bazenu s videom na TikToku.