Poput svakog djeteta, na početku svojih prvih čitateljskih avantura veliku sam važnost pridavao ilustracijama što bi ispunjavale knjige za djecu i mlade; premda sam volio rečenice i rado na temelju njih zamišljao slike u glavi, s jednakom sam radošću pomno proučavao ilustracije, čisto da vidim kako je netko drugi doživio priču koju sam upravo probavljao.

Knjige za djecu tada nisu bile natrpane sitnim slovima, kod određenih su naslova upravo ilustracije bile mnogobrojne, što me samo dodatno privlačilo čitanju.

Osam toplih...

Danas su ilustracije i u knjigama za djecu sve rjeđe i oskudnije po pitanju izvedbe, gotovo da i nema ilustracija u nekim naslovima. Mnogi su izdavači prisiljeni štedjeti na troškovima pripreme knjige zbog sve manje prodaje, a ilustracija uistinu jest dodatni trošak (koji se, doduše, na kraju redovno isplati ako je pomno osmišljen); međutim, ilustratorov bi se rad trebao platiti, a i tiskanje knjige je skuplje ako izdanje sadrži ilustracije, tim više ako su u boji. Velika knjiga priča za laku noć (Planetopija, 2015.) bogata je upravo šarenim ilustracijama; naglasak nije stavljen samo na tekstualni dio, već i na vizualnu komponentu; crtež uredno prati tekst koji nije gusto raspoređen – na svakoj stranici nalazi se po nekoliko rečenica. Više je ilustratora sudjelovalo u radu (Verity Clark, Chris Fraser, Bianca Lucas, Alix Wood, Plum Pudding Design), a vrijedi spomenuti kako svaka priča ima i drugačiji oblik slova, što isto može privući djetetovu pažnju jer, djeca vole različitosti i, za razliku od odraslih, lako ih prihvaćaju.

Velika knjiga priča za laku noć sastoji se od osam toplih, edukativnih priča čijem se sadržaju djeca lako prepuste, jednostavnom naracijom pripovijedaju se temeljne životne istine i opisuju situacije u kojima će se djeca jednom možda naći. Heidi i Daniel Howarth autori su priče Vidra koja se voljela držati za ruke koja govori o pitanju samostalnosti i pretjeranoj privrženosti obitelji. Mali Oto ne želi pustiti svoje roditelje, već ih uporno drži za ruku, umjesto da se samostalno uputi u vodu poput ostalih vidri. Lucy Barnard autorica je priče Zaposlena Vjeverica što govori o radišnoj vjeverici koja stalno revno skuplja lješnjake pa nikada nema vremena za lovice i druge društvene igre sa životinjama koje ju okružuju. A. H. Benjamin i Nick East napisali su priču Za minutu, mama, a naslov itekako ima veze s poznatom rečenicom Za minutu… koju ljudi stalno ponavljaju tijekom procesa odgađanja, znate, ono kada se bezazlena minuta pretvori u dugih pola sata pa dođe do neugodnih nesporazuma. Malachy Doyle i Daniel Howarth zaslužni su za priču Kopač i Skočko kojom se poručuje da je svako biće jednako vrijedno unatoč očitim razlikama; Steve Smallman i Bruno Merz autori su priče Moj prijatelj Vremenska nepogoda u kojoj dječak Toma odluči posjetiti Vremensku Nepogodu po imenu Perun jer su se ljudi, umorni od kiše, zaželjeli sunca; Susan Quinn i Caroline Pedler zaslužni su za priču Medvjedić i leptiri u kojoj Medvjedić, Zec i Miš kreću u neobičnu potragu; Malachy Doyle i Gill McLean napisali su priču Lansiranje rakete! u kojoj glavnu riječ imaju oživljene igračke, dok Anna Shuttlewood potpisuje priču Ja sam najsretnija u kojoj glavnu riječ ima vesela Rakunica koja srdačno prihvaća vanjska različitost između životinja, dok su druge životinje ispočetka bile ljubomorne što ne posjeduju određene značajke.

Vizualno bogatstvo

Poučne priče čine ovu veliku knjigu veselih, pozitivnih priča što smanjuju plahovitost, a kojima se propagira interaktivnost, smionost, osjećaj za toleranciju i srdačnost, a ujedno se razvija mašta; naravno, nisu ove priče prigodne za čitanje samo prije spavanja; osim prije snivanja, ove se priče mogu čitati i slušati u bilo koje doba dana i noći. Pošto u sebi sadrže poučne elemente, ove priče potiču mlade slušatelje na kreativno razmišljanje i promišljanje o određenim situacijama. Na kraju knjige nalaze se dodatne aktivnosti koje bi roditelji mogli ostvariti s djecom prije, tijekom i nakon čitanja.

Dizajn knjige je poput ljudske vanjštine – čitatelje odbija, privlači ili jednostavno učini ravnodušnima. Vanjske korice i ilustracije pospješuju da zapamtimo sadržaj knjiga, u stanju su stvoriti nove ljubitelje književnosti, pretvoriti nezainteresirane nečitače u revne čitače. Zbog poučnih priča i bogatih vizualnih sastavnica naslov Velika knjiga priča za laku noć može poslužiti kao promotorica čitalačkih navika.