Kako i kada nastaju kvalitetni pripovjedači? Dobivaju li talent pripovijedanja rođenjem ili do njega dolaze postupno pomoću posrednika u obliku roditelja, djedova i baka, prijatelja ili učitelja? Više se odgovora može ponuditi na ta pitanja i svaki od tih odgovora ima smisla jer je svaki pripovjedač svijet za sebe – jedni su na dobrom glasu kao pripovjedači čim progovore, dok drugima ta poželjna vještina dođe u zrelim ili poznim godinama.

Odličnih ideja nikad dosta

Može li se sposobnost pričanja naknadno naučiti i dodatno izbrusiti? Ako se mene pita, nikada nije ni prerano ni prekasno da bi se otkrilo ili steklo vrsno umijeće pripovijedanja. Čitanje i slušanje priča najpouzdanije su metode kojima se može usavršiti proces sastavljanja autorskih priča jer pričama smo doslovno okruženi kod kuće, na ulicama i u školi, no problem je u tome što kvalitetne priče, koje kod drugih u dobrom smjeru razvijaju maštu, intelekt i emocionalnost, nije uvijek najlakše razaznati. Voditelji kreativnih grupa i radionica rado iskoriste svaku ispomoć u formi savjeta ili gotovih materijala koji bi im mogli pružili nove korisne ideje za poticanje stvaralaštva.

Novih odličnih ideja nikada ne može biti previše kad je stvaralaštvo u pitanju, a upravo njih ne manjka u odlično dizajniranoj knjizi Pričosvijet (Planetopija, 2010.) za čiji su nastanak zaslužni supružnici John (1948.) i Caitlin (1952.) Matthews. Pričosvijet se sastoji od 40 bogato ilustriranih kartica koje s druge strane imaju kraće upute što bi budućim pripovjedačima mogle pripomoći u procesu pisanja. Uspjeh Pričosvijeta doveo je do nastavka pripovjedačke knjige pod imenom Putovanja i pustolovine (Planetopija, 2011.) što se također sastoji od knjižice s uputama koje mogu učiniti da priča bude što efikasnija. Već ilustrirani dio kartice može poslužiti kao motivacijsko sredstvo, a pismene upute u formi pitanja ili opisa jednako su dobrodošle.

“Ne postoji ispravan ili neispravan način upotrebe pričosvjetskih karata. Oslobodite se te misli i otkrit ćete milijune neispričanih pripovijedaka”, poručuju autori u knjižici. Tijekom stvaranja priče možemo se služiti jednom karticom, ali možemo i kombinirati više njih odjednom, mada je u pravilu dovoljna jedna. Česti su motivi pustolovina i putovanje, već naslov kartice uvelike može pripomoći jer je nekima najteže smisliti naslov, nakon čega sve bude lakše. Čarobna šahovska ploča, kristalni pehar, beskrajna šuma, začarano vrelo, mudri patuljak, putujući vitezi čarobno sjeme samo su neki od slikovitih naslova kartica što tijekom pisanja mogu poslužiti kao naslov, glavni motiv ili nit vodilja što se proteže kroz priču.

Poput Pričosvijeta, naslov Putovanja i pustolovine idealan je za ljubitelje fantastične književnosti – kartice potiču rad mašte i olakšavaju ulaz u nove svjetove. Naravno, pričaši u svoje fantastične pripovijetke mogu ubacivati suvremene motive, baš kao što je to vješto napravio Borna Lulić (1975.) u svom romanu Povratak vitezova (Planetopija, 2012.), gdje nemamo samo viteški milje, već i dr. Watsona te sveznajućeg detektiva Sherlocka. Poigravanje s naizgled nespojivim žanrovima nije zabranjeno, štoviše, preporučljivo je prelaženje žanrovskih granica.

Kreativci u središtu

Budući da u sebi sadrže bogato vrelo ideja za pripovjedače svih uzrasta, Pričosvijet i Putovanja i pustolovine svakako će dobro doći i kreativnim roditeljima, i pedagozima, i učiteljima na čijim se predmetima potiče razvijanje pismenog i usmenog izražavanja. Pogodni su to naslovi za mlađe uzraste, naročito za djecu što (ni)su preopterećena stvarnosnom književnošću koju ionako moraju svakodnevno proživljavati na vlastitoj koži, pa stoga utješni bijeg od surove stvarnosti pronalaze u fantastičnoj književnosti.

Poput svakog žanra, i fantastična književnost razvija kod čitatelja osobne stavove, poučna je i uspješno odolijeva znacima vremena. Tako Šuma Striborova Ivane Brlić-Mažuranić i danas poručuje čitateljima kako istinski roditelji žele samo dobro svojoj djeci, da stariji ljudi imaju životnu mudrost koju vrijedi pažljivo poslušati te da moraju biti oprezni u ophođenju s ljudima, naročito prema neznancima. Takve i slične pripovijetke mogu nastati pomoću naslova kao što su Pričosvijet i Putovanja i pustolovine, a ništa čudno ako zahvaljujući njima dođe do serijske proizvodnje kvalitetnih, autorskih pripovjedača jer, baš svatko u sebi ima priče, samo ih ne zna svatko u jednakoj mjeri kvalitetno ispričati.