Roman se sastoji od 3 dijela: Naobrazba nakaze, Grad duhova te Priče o albatrosu, dijelovi se prepliću, a zajednička poveznica lik velikog francuskog pjesnika Charlesa Baudelairea. Ostali povijesni likovi koji se pojavljuju u romanu su Baudelaireova muza i ljubavnica Jeanne Duval, njemački Židov i filozof Walter Benjamin koji je izvršio suicid morfijem u Španjolskoj 1940. te Gabrielle Coco Chanel, a doista postoji i La Société Baudelaire osnovano 1872. godine koje djeluje i danas.

Roman je vrlo zanimljiv, a tri na prvi pogled odvojena teksta predstavlja nam pariški knjigoveža koji je rukopise dobio na uvez od bibliofilke i kolekcionarke knjiga Beattie Ellingham zvane Barunica.

Prvi rukopis djelo je samog Baudelairea, drugi je autobiografski zapis Waltera Benjamina o izgubljenom djelu Charlesa Baudelairea, dok je treći zapis o Aluli i Koahuu s otoka nazvanog Dom plutajućeg albatrosa, priča koju je Benjamin zabilježio slušajući tajanstvenu ženu s kojom je neko vrijeme živio u Parizu neposredno prije nacističke okupacije.

Na početku romana knjigoveža, koji je nakon nenadane smrti Barunice odlučio prisvojiti i uvezati zapise, navodi kako je zapise moguće čitati na dva načina.

Kad sam ga uvezao, pročitala ga je i moja supruga. Kad je ona, međutim, ugledala one zbrkane brojeve ispisane na prvoj stanici, smjesta je shvatila da je riječ o alternativnom slijedu stanica koji smo nazvali Baruničinim slijedom. I ona je rukopis pročitala, ali tim drugačijim redoslijedom. Kad je završila, potaknula je i mene da ga ponovno pročitam na isti način. Zaprepašteno sam se našao pred sasvim drugačijom knjigom koja više nije bila zbirka priča već jedinstven roman – i to no po čemu običan roman.

Za početak pročitala sam knjigu uobičajenim slijedom, čitajući nedostajala su mi poneka objašnjenja, neki dijelovi koje sam pronašla tek u trećem dijelu Priča o albatrosu. Nakon toga počela sam čitati roman Baruničinim slijedom i moram se složiti s imaginarnim knjigovežom kako se nepovezani zapisi slažu u zanimljiv roman. Izvanredna ideja književnika i zaista veliki uspjeh za roman prvijenac.

Radnja romana odvija se kroz sedam životnih ciklusa, otprilike od 1771. do 1940., temelji se na mitu o ljubavi djevojke Alule i mladića Koahua, o njezinim pokušajima da prijelazima iz tijela u tijelu vrati tragično izgubljenu ljubav. Prema Zakonu njihovog naroda prijelaz je bio najveći dar.

Zagledati se u nečije oči, osjetiti komešanje nečije duše, prijeći u nečije tijelo i ostati tamo dok ne dođe vrijeme za povratni prijelaz – to je bilo blago koje nam je Zakon darivao.
Od svih zapovijedi Zakona, ova je bila najvažnija: Nema prijelaza bez povratnog prijelaza. Svatko se mora vratiti. Zakon je bio jasan, prekrši li ga netko, to će dovesti do uništenja svijeta.

Mislim da svi znamo uzrečicu kako su oči ogledala duše, a Jeanne Duval govori pjesniku:

Zar vi kao pjesnik ne shvaćate da moć prijelaza postoji u duši svakog čovjeka? Kada god se zagledate u oči druge osobe, ne osjećate li duboko u utrobi privlačenje čežnje tako snažne da vas je u stanju preplašiti? Zar u pristojnome društvu ne odvraćamo poglede upravo zbog vrtoglavice koju izaziva gledanje nekoga u oči? I nije li ta vrtoglavica ustvari strah od želje za prijelazom, a ne strah od prijelaza? Ne posežu li naše duše uvijek za drugima, ne žude li za slobodom prijelaza?

Simbol oka ima u povijesti više značenja, postoji egipatsko Horusovo oko, tzv. Svevideće oko, tursko ili Fatimino oko, neki simboli povezuju se s besmrtnošću, neki s dominacijom, a neki sa zaštitom od uroka.

U romanu se spominju i pojmovi metempsihoza te mesmerizam koji su važni za razumijevanje djela.

Ovaj roman privukao me je ličnošću Charlesa Baudelairea, prvog pjesnika kojeg sam shvatila, nisam morala mozgati što je pjesnik htio reći. Prije no što sam počela čitati usporedno sam pročitala vrlo pozitivne, ali i jako negativne osvrte, ima i onih koji uopće ne žele romanu dati priliku. Zanimljivo je kad književno djelo podijeli čitatelje, od onih sam koji su vrlo skeptični ako knjigu svi hvale, prečesto se razočaram. Mislim da roman Prijelazi svakako zaslužuje priliku, a meni preostaje da ga do kraja pročitam Baruničinim slijedom.

Alex Landragin rođen je u Francuskoj kao prvorođenac Francuza i Armenke, ali je kao dijete s obitelji migrirao u Australiju gdje i danas živi. Radio je kao copywriter, putopisac, novinar, knjižničar, muzičar i trgovac vinom. Trgovac vinom? Da! Landragin sam kaže kako mu je otac Francuz do srži, obitelj je živjela u Champagni i dokle pisani tragovi sežu bavila se proizvodnjom šampanjca.

Roman Prijelazi njegov je prvi roman objavljen 2019., a surađivao je na knjizi Victoria: A Lonely Planet Australia Guide objavljenoj 2002. godine. U vremenu između studenog 2012. i srpnja 2013. (uz izuzetak svibnja) vodio je projekt mikro priča na stranici dailyfictionproject.com gdje je objavio 160 priča.