Autorica istražuje djevojačko obrazovanje, odnos djevojaka i prostora, tjelesnost djevojaka, djevojačku društvenost i kulturne prakse te djevojačku afektivnost, odnosno ljubavi i zaljubljenosti. Za svoje je istraživanje odabrala tri djevojke kao reprezentativne figure gradskoga, odnosno građanskog djevojaštva – Dragojlu Jarnević, Ivanu Mažuranić i Vilmu Miskolczy udanu Vukelić.

Knjiga se može čitati poput romana a pred nama izranja djevojka iz 19. stoljeća. To je istovremeno feminističko štivo, književno-teorijsko, biografija i esej.

Za djevojke iz građanskoga sloja, vrijeme djevojaštva (od 14. do 24. godine) bilo je vrijeme čekanja na brak. Najčešće su završavale četiri razreda osnovne škole, a poslije se eventualno obrazovale kod kuće uz privatne učitelje ili družbenice i usavršavale u vještini "ugađanja Bogu i ljudem", sve do udaje.

Djevojka mora: sačuvati svoju čistoću (pritom ne mislim na onu higijensku), ponašati se uzorno, ne prepuštati se niskim strastima, a svrha je njezina života udati se i postati majka. Kada uspoređujemo današnji pojam djevojke i djevojaštva s onodobnim, teško je zamisliti da mlade djevojke moraju čuvati svoj „pupoljak“ i paziti se čitanja i plesa, zar ne? Stoga, ukoliko tražite štivo koje će vam dati odgovore na pitanja kako su se djevojke onog doba osjećale te kako su živjele, onda je ova knjiga pravi odabir.

Provjerite dostupnost knjige „Djevojka u gradu“ na našim policama u katalogu ovdje . 

*Brzokratka - u našem izmišljenom rječniku preporuka za brzo čitanje u hodu. Knjige su malo duže.*