Amelie Nothomb: Plavobradi
Moram priznati, oduševljenje Nothombinim pričama već mi je pomalo splašnjavalo, možda zbog nezaustavljive količine njezinog opusa i posljedičnog zasićenja ili pak stila koji je u svakoj priči toliko prepoznatljiv.
No, tada se na policama noviteta uredno pojavila još jedna nova knjižica s njezinom potpisom.
Prije svega privukao me naslov, što rijetko biva, Plavobradi kao asocijacija na djetinjstvo, na omiljenu Perraultovu triler bajku Modrobradi.
Modrobradi već dugo fascinira umjetnike razlitičih izražaja, književnike, skladatelje, slikare, filmaše, te je navodno njegova priča temeljena na stvarnom liku, plemiću i serijskom ubojici iz 15. stoljeća Gillesu de Reisu. Njegov mračni svijet fascinira, na sreću čitatelja, i Amelie Nothomb.
Knjižica Plavobradi čita se u jednome dahu, a zahtijeva tek sat vremena predanosti. Dijalog između dva glavna lika okosnica je romana, on vodi priču, on je/st priča. Dijalog dug koliko i sama knjiga britak je i duhovit, a u njemu se pozicije moći dvaju sugovornika konstantno izmjenjuju, čineći knjigu neodloživom.
Imućni don Elemirio, naš Plavobradi, poprilično je ekstravagantan sociopat. Hedonistički prepušten lagodnom životu, on nikada ne izlazi iz stana, što naravno predstavlja problem pri upoznavanju žena. Međutim, dovitljiv kakav jest, utekao je tom problemu iznajmljujući jednu od soba svog luksuznog stana po nevjerojatno niskoj cijeni i to, pogađate, isključivo prelijepim, mladim ženama.
“- Što vas sprečava da deaktivirate ubojiti mehanizam?
- Nedostatak uvjerenja.
- A koliko žena trebate poklati da se uvjerite?
Don Elemirio prasne u smijeh pa onda odgovori:
- To biste trebali znati.”
Prošavši audiciju za podstanarstvo prgava ljepotica Saturnina, odlučna i bistra djevojka oštra jezika, biva upoznata s mračnom pričom o misterioznom nestanku svih prethodnih stanarki. Dobivena informacija ju nimalo ne obeshrabri, te ona odlučuje iskoristiti Elemiria za stan ne zanimajući se uopće za zloglasnu sobu u koju nipošto, ali nipošto, ne smije ući.
“ Saturnina je do tog časa mislila da ima posla s provokatorom. Sad joj sine da je luđak.”
Don Elemirio je, uz to što vodi ekstremno hedonistički život, i veliki esteta. Svaka žena za njega predstavlja određenu boju, određeni stupanj saturacije, a on želi, mora, posjedovati cijeli spektar. Način na koji postiže svoj cilj malo je reći upitan, a kako u ovom trenutku moje preporuke nastupa opasnost takozvanog spoilera, reći ću vam još samo da Saturnina predstavlja žutu boju i da će biti posljednja boja Elemiriova spektra, u svakom smislu...