Erland Loe: Doppler
Čitajući ovo djelo nismo pali s bicikle, ali sa stolice jesmo...
Vjerujete li da vam vožnja biciklom kroz šumu može promijeniti život zauvijek? Ako volite biciklirati, naravno.
Pa može vam se dogoditi, recimo, da padnete s te naprave, iako ste vrsni vozači i da završite u grmlju. Možete se dignuti, ako se niste prejako udarili, i krenuti dalje prema svom cilju, ako ga imate. A možete ostati ležati na zemlji, gledati kako se grane njišu i doživjeti i spoznati "blagoslovljeni mir". Upravo ovo se dogodilo Doppleru (Dopplerov je efekt promjena promatrane frekvencije valova pri relativnom kretanju njihova izvora i promatrača), glavnom liku ove posve neobične priče. Padom s bicikla "nestalo je uobičajene mješavine svakojakih osjećaja i misli i obveza i planova. Odjednom je sve bilo samo šuma."
I tako je Doppler osjetio i zavolio šumu, postala mu je novi dom. Život u gradu, dobar posao, dvoje djece, ženu, renoviranje kuće, sve je napustio u zamjenu za život u šatoru, u šumi nadomak grada. Mora da je zaista dobar osjećaj osjetiti kako konačno pripadaš sebi i samo o sebi brineš, daleko od ustaljene svakodnevice, glupe kao i pjesme u crtićima, "toliko prodorne, toliko proračunate" (zar nisu naši dani upravo takvi?). No priča ne bi bila to što je da se našem junaku ne pridruži još poneki lik, pa makar on bio i u obliku malog losa Bonga koji je postao "najbolji prijatelj" Dopplerov. Uz Bonga se tako Doppleru pridružuju i likovi njegove djece te neobičan lik gospodina Dusseldorfa i desničara Bossa.
Ljudi definiraju što je pogled. A ljudski je pogled uvijek usmjeren prema drugim ljudima. Na taj se način stvara iluzija da je čovjek važniji od svih drugih stvari na zemlji koje nisu čovjek. A to je luda iluzija.
"U šumi počinje biti gužva." Pokušaj da čovjek živi sam očito ne uspijeva. Htjeli mi to ili ne, drugi su ti koji "upropaste" taj pokušaj. Neobični i nesvakidašnji likovi uvući će se pod vaš pokrivač, pod pazuha i pod kožu, bit će vam dragi, zavoljet ćete ih. Ritam je brz, ali neopterećujući premda negdje iznutra vrišti. Ovo je duhovito, smiješno, poznato i prepoznatljivo, simpatično, naivno i toplo štivo koje će vas obgrliti kao topli pokrivač ispod šatorskog krila iznad kojeg pada hladna jesenja kiša.