Čini se nemogućim, no virtualna soba je u jedan čas postala pretijesna za sve ljubitelje lijepe književnosti i druženja s nagrađivanim autorom romana "Vošicki" - romansiranom biografijom koja prati češkog doseljenika od njegovog dolaska u Koprivnicu 1909. pa sve do smrti u klijeti bez struje i vode 1957., a koji je posebno značajan za hrvatsku kulturnu i intelektualnu povijest zbog objave djela Karla Maya, Augusta Cesarca i Miroslava Krleže čime je pomicao granice kvalitete i mogućnosti hrvatske književnosti.

Iako mu je ovo bilo prvo iskustvo te vrste, Gregur se sjajno snašao u našoj Zoom sobi pred više od 30 okupljenih što Riječana što čitatelja iz ostalih gradova, gdje su ga kroz razgovor vodili moderatorica Dunja Matić Benčić i književni povjesničar i kritičar Mario Kolar. Marko Gregur nam je otkrio tajne njegove spisateljske radionice, otkrivši kako njegova djela nastaju tek navečer kad obitelj ode na počinka. Tada odvoji pola sata do sat za pisanje, a zanimljivo je da usprkos blagodatima novih tehnologija, preferira papir i olovku. Tako se osjeća prisniji s tekstom, ali i kod prepisivanja rukopisa na računalo lakše primjećuje pogreške što mu znatno pomaže u završnom poliranju rukopisa.

Marko Gregur: "Kultura se svodi na entuzijaste"

Usprkos tome što se pisanju posvećuje tek na koncu dana, kad njegova uloga radnog kolege, supruga i oca završava, kaže kako bi domaća spisateljska produkcija sigurno bila plodnija i kvalitetnija kad bi postojao mehanizam u kojem bi se barem desetku domaćih pisaca nekako moglo omogućiti da budu isključivo pisci. Ovako, zaključio je Gregur, čini se da u tom velikom knjiškom mehanizmu, svi nekako računaju na to da će pisci pisati bez obzira na sve, a čega je i on sam živi dokaz.

"Kultura se svodi na entuzijaste", ustvrdio je Gregur, a u prilog vremenu u kojem živimo i koje je nesklono kreativcima, dodaje kako je vidljivo da danas više nema velikih pisaca, no da se njemu čini kako nema "velikog ničeg". Sve je dostupno, nadohvat ruke i računalnog miša, no izostaje motiv i fokus na bitno.

Također, Gregur radnje svojih knjiga tematski fokusira na likove gdje je poseban naglasak na njihovom odnosu prema društvu i gdje je taj odnos dvosmjeran.

No Gregur je u razgovoru otkrio da ga bez obzira na nepoticajnu okolinu, pisanje i dalje obogaćuje, a posebno onda kad piše o različitim temama zato što ulazeći u rukopis dosta istražuje što mu je poticajno na više razina. Na pitanje Dunje Matić Benčić Mariju Kolaru, postoje li ipak teme i motivi koje su zajedničke u svim Gregurovim radovima, Kolar je naveo kako se možda čini da je poveznica svih Gregureovih knjiga ta da poveznice nema, no usprkos tome postoji provodna nit u svim njegovim knjigama, a to je Koprivnica na najosnovnijoj razini počevši od njegovih prvih tekstova do danas.

Također, Gregur radnje svojih knjiga tematski fokusira na likove gdje je poseban naglasak na njihovom odnosu prema društvu i gdje je taj odnos dvosmjeran - čitatelj tako prati kako likovi gledaju na društvo, ali i kakav je odnos društva prema njima.

Gostovanjem-Marka-Gregura-zaokruzen-dio-programa-zatvaranja-Rijeka-EPK-2020_article_full

Posebno je u tom smislu značajna personalizacija vidljiva već iz naslova gdje se kriju živi ljudi od krvi i mesa; Trombetassicz, Leda i Vošicki. "Vošicki je naš suvremenik" zaključili su i autor i njegovi moderatori, spominjući dijelove iz biografije naslovnog lika romana, gdje Vinko Vošicki usred ratnog vihora, čameći u nekom rovu na bojištu u Galiciji, mašta o svojoj tiskari u Koprivnici i knjigama koje će po povratku objaviti.

Bio je to čovjek koji je pozdravljao s "Neka Bog uskrisi umjetnost", pravi čovjek u pogrešno vrijeme, čime nam je njegova sudbina tim bliža.

Knjige Marka Gregura pronađite na našim policama.