U petak, 27. 1. 2017., završeni su "Adamićevi dani" velikim finalom njegovih zvijezda – obilježavanjem desete godišnjice satiričnog kabarea Melodije smijeha i slobode Predraga Lucića i Borisa Dežeulovića. Ex libris je izdržao i nije se raspao od posjetitelja poredanih kao knjige, zbijenih rame uz rame i povezanih zajedničkim "ludežom".

Udarci maskirani smijehom

"Adamićevi dani" iskoristili su sve prednosti svojih novijih izdanja, pa se uživalo u pjesmi, priči, dobroj kuhinji, a ponajviše u smijehu te se protegli od Karlovca, Bakra, Rijeke, Opatije i Kastva. U toj vrtoglavoj jurnjavi po buri i hladnoći od mjesta do mjesta, od lokaliteta do lokaliteta, zaustavili su se i u našoj knjižnici u Ogranku Trsat. U četvrtak, 26. 1. 2017., u našem prostoru održano je predstavljanje knjiga Borisa Dežulovića "Pjesme iz Lore" i Predraga Lucića "Step by Step -Stepinac" uz moderiranje Borisa Pavelića, još jedne zvijezde Adamićeva neba, autora "Smijeha slobode". Prostor i organizacija naši, autori Adamićevi i brojna zainteresirana i raspričana publika zajednička, ostvarili su sve preduvjete za uspješnu promociju.

Tri sata programa, razgovora, pjesme i smijeha nikome nije bilo previše, a čini se da je mnogima bilo i premalo. Tu smo večer u svoj punoći i zaokruženosti osjetili razloge svoga postojanja i djelovanja, otvorenosti, pristupačnosti, javnog mjesta zajednice. Knjižnica je bila mjesto susreta, otvorenog dijaloga, argumentirane diskusije, pjesme i smijeha i iz nje smo izašli emotivno obogaćeni uz nadu da će ovakva događanja postati naš knjižnični standard. Angažirani autori sa stavom, zainteresirana publika, spremna promišljati i procjenjivati, stvorili su prostor za aktivan dijalog u knjižnici koji je doticao sve prisutne. U pauzi (zamislite, morala je biti i pauza) posjetitelji su nam osobno zahvaljivali na organizaciji ovakvog događanja, spoznavajući njegove vrijednosti. Nakon razgovora uslijedilo je pjevanje bremenito mišljenjem, a maskirano smijehom i iluzijom zabave. Iako stilski različiti autori, svojim konačnim dojmom, koji stiže naknadno kao bumerang, udaraju direktno u trbuh i izbijaju dah. Lukavo su to oni domislili, udarce maskirati smijehom, pa tek kada se udalje ili čak sutradan, efekt "ludež" počinje djelovati, pa "pravim se da se pravim da ne plačem" (Dežulović), "da satiru ne ubije(m)” (Lucić), a težine i "nemiri plešu kazačok", kako kaže još jedna Adamićeva zvijezda Boba Đuderija.

Spoj prostora i volje

A naša priča započela je mjesec dana prije "zvanjem u vezi posla". Nije to baš bilo zvanje u vezi posla, ali je bilo ostvarenje prve uspješne suradnje novotvorenog Ogranka Trsat GKR-a i izdavačke kuće "Adamić". Mi kao Knjižnica u cjelini, prirodom posla i potreba, naravno da imamo dugogodišnju suradnju s izdavačkom kućom "Adamić", ali upravo s Bobom Đuderijom i riječkom promocijom njene knjige "Zovem u vezi posla" shvatili smo što znači dobra suradnja nakladnika i knjižnica. Do tada, u našim uvjetima, to su bile samo teoretsko-knjižničarske postavke i vječiti upitnik nad našim glavama. Zbog čega suradnja knjižnica i nakladnika stalno zapinje, jer u konačnici ciljevi su nam isti – želja da se knjiga pročita. O. K., nakladnici žele knjigu prodati, a mi u knjižnici pojačati posudbu, što je u stvari borba za profit, samo što naš profit (posuđena knjiga i njen čitatelj) nije novčano mjerljiv. Ali, bez obzira što se jedna knjiga, posuđena u knjižnici, vrti među više čitatelja, ona svojom čitanošću ipak pridonosi njenoj popularnosti i mogućoj kupovini. Istovremeno, treba imati na umu da i kupljena knjiga vrlo često obiđe svoj krug čitatelja, što znači da, u našim uvjetima, jedna knjiga vrlo rijetko bude posvećena samo jednom paru očiju. Pa zbog čega je tako teško razviti dobar suradnički odnos nakladnika i knjižnice???

ogi3

Ponekad osjećamo kao da vozimo suprotnim smjerom u odnosu na nakladnike i pitamo se u kojem nam se trenutku putovi mogu susresti ili ukrižati, a stremimo istom cilju. U našoj i nakladničkoj stvarnosti ipak je potrebno da se poklope određeni momenti, kao što je u našem slučaju prostor, a u nakladničkoj volja i energija u ulaganje i promoviranje svoje kuće i autora. Dakle, dogodilo se da konačno imamo prostran, ugodno uređen i lako dostupan prostor. Naša volja i energija za stvaranje atraktivnih programa, tijekom svih ovih godina mučenja s prostorom, nije bila upitna, ali se dogodilo da je nakladnik prepoznao vrijednost prostora, kao i otvorenost za suradnju, što je rezultiralo zvanjem u vezi suradnje, na veliko zadovoljstvo korisnika/čitatelja, kojima ovakvih zbivanja uvijek nedostaje.

Konceptualna dosljednost

Izdavačka kuća "Adamić" i ovim "Adamićevim danima" pokazala se konceptualno dosljedna svojoj izdavačkoj politici. Njegujući zavičajnu tradiciju, primorski čakavski i šireći ga na dalmatinsku čakavicu, regionalno se šireći duž obale i prezentirajući svoja nova izdanja na zabavan i atraktivan način, uspjela je zadobiti pažnju publike i mogućih novih čitatelja. Pregledavajući njihov web-shop, već na prvoj stranici može se uhvatiti konceptualna nit izdavačke politike. Nama u knjižnici poznata je njihova usmjerenost na zavičaj, koja nam pomaže, u velikoj mjeri, bogatiti našu zavičajnu zbirku, ali ta izdanja posljednjih godina svojim sadržajem prelaze granice zavičaja, imaju notu nostalgičnog sjećanja kao što je npr. "Primorski pijat", koji suštinski oživljava sjećanja na tradicionalna, jednostavna jela ovoga kraja, a ostalima kao asocijativni podsjetnik na tradicionalna jela djetinjstva, ne nužno povezana s ovim krajem.

Na sličan način funkcionira i rasprodano izdanje knjige "Onput kad smo se igrali", gdje su opisane dječje igre nekadašnjih vremena, a bude sjećanja na jedno vrijeme i igranje svih nas. Nakon jela i igre, dolazi period odrastanja i sazrijevanja u čudesnim osamdesetima, gdje svakako dominiraju dva izdanja – Igraonica za odrasle: Polet 1976.-1990. i Smijeh slobode - uvod u Feral Tribune (treće izdanje), knjige značajne za povijest hrvatskog novinarstva, a i šire te svakako nezaobilazna serija slikovnica sa zavičajnom tematikom i dominantan humor i satira u najnovijim beletrističkim izdanjima. Dakle, šireći područje zavičajnosti u sadržajnom smislu, prenoseći ga na generacijsku prepoznatljivost, što sadržajno, što autorski, geografski slijedeći jadransku liniju, "Adamić" polagano, ali sigurno zadobiva svoju čitateljsku publiku, protežući granice djelovanja na područje šire regije.

Upravo zbog toga, suradnja naše knjižnice i izdavačke kuće "Adamić" čini nam se kao početak jednoga prijateljstva, gdje se ne osjećamo kao mušterije i zavičajna nužnost, nego zajednički stremimo ka istom cilju na obostrano zadovoljstvo.

DSCN5580