Čovjek u najboljim godinama: 39,5 - kao temperatura, privukao je mnogobrojnu publiku. Kao i na najpopularnijoj društvenoj mreži gdje je 60 % autorovih sljedbenika ženskog roda, tako su žene bile u većini i na predstavljanju knjige Ne primamo vilenjake.  

Salkovic-publika

Autor nam je i stigao u društvu žena iz nakladničke kuće Ljevak,  Petre Ljevak i Lene Rovis Žgaljić. Moderator predstavljanja bio je Saša Stanić, inače asistent na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

U opuštenom razgovoru saznali smo da je davno, još tijekom školovanja, u druženju s prijateljima izjavio da će biti pisac. Iskreno nam je opisao proces pisanja u fazama prethodnog čišćenja od svega vanjskog i potom fazama intenzivnog pisanja. Savjetovao je sve one koji žele pisati da pišu o onome što ih žulja, jer će jedino tada postići dobar rezultat. Praćenje kuda vjetar puše jednostavno nije pravi put. Književni uzori uglavnom su mu iz američke književnosti, a Hunter S. Thompson jedan od trajnijih idola kojeg je tek nedavno skinuo s trona kao što tinejdžer skida postere Justina Biebera sa zida kad ga se zasiti. Na pitanje koje mu je vlastito djelo, priča ili putopis najdraži, odgovara da ne može izdvojiti, kao što ni njegova majka ne može reći voli li njega ili sestru više. Trenutno radi četiri posla istodobno kako bi zaradio za putovanja i ne bi ovisio o sponzorima. Prisutnost u medijima shvaća poduzetnički, jer mu donosi financijske koristi. Svjestan je da je popularnost stekao redovitim postovima na Facebook-u (oko 76 000 čitatelja), ali i da će tu popularnost sutra možda imati netko drugi. Na pitanje o odnosu s hrvatskim književnicima potvrdio je da taj svijet zaista tašt, nema tu međusobnog čestitanja, ali s vremenom ga kolege sve više uvažavaju. Član je Hrvatskog društva pisaca.  

Hrvoje Šalković iza sebe ima 11 godina književnog stvaralaštva i namjerava zadržati taj smjer, jer smatra da eksperimentiranje treba obaviti u dvadesetima.

Šalković-publika2

Kad smo već kod broja 11, i zbirka priča Ne primamo vilenjake koju je predstavljao, ima 11 priča. Jedanaesta priča sasvim je drugačija od ostalih deset i uvod u nešto novo. Za recenzenta je izabrao Jagnu Pogačnik koja je ranije o njemu pisala negativne kritike, jer kao pisac želi napredovati i ne treba mu netko tko mu podilazi. Tako je birao i urednika ove knjige.

Urbani likovi iz Šalkovićevih priča vezani su uz Zagreb, ali mogu se slobodno premjestiti u druge hrvatske urbane gradove. Kao da su izašli iz crne kronike, u pričama prepoznatljivim u našoj svakodnevici kao na primjer hejteri na mreži ili kućni savjeti. Sam je naziv ove knjige priča intrigantan, a nazočni su imali čast saznati malu tajnu vezanu uz njega.  

Priče djeluju nedovršeno, to je autoru i bila nakana, jer političari su ti koji trebaju mijenjati stvarni svijeti. Ipak, Šalković piše stvarnu literaturu i ne zaobilazi socijalne teme, a kao uspješan pisac humanitarno je osviješten i aktivan. Međutim, otkrio nam je zašto ga više ne zovu na humanitarne akcije u kojima poznati odgovaraju na telefonske pozive građana. (Pročitajte Ne primamo vilenjake, pa ćete saznati!) 

Sve su knjige na predstavljanju rasprodane, tražio se primjerak više (autor ih je potpisivao na Korzu). Tražili su se i termini za nove književne susrete. Nakon ovakvog književnog susreta svi su zadovoljni!