Mirko Kovač bio je jedan od najdarovitijih postmodernističkih pisaca južnoslavenske književnosti druge polovine dvadesetog stoljeća. Rođen u Crnoj Gori (Petrovići 1938.), živio je u Beogradu, Zagrebu i na kraju u Rovinju gdje će biti i sahranjen.

Smatrao se crnogorskim, hrvatskim, srpskim i bosanskim piscem, oštro osuđujući nacionalizam prvo velikosrpski od druge polovice 80-ih pa zatim i hrvatski nakon što je 1991. emigrirao u Istru zbog prijetnji i fizičkih napada od Šešeljevih pristaša velikosrpske politike. Surađivao je s Feral Tribuneom, a prije toga i s političkim tjednikom Danas.

Od samog početka svog književnog djelovanja, bio je u sukobu s vlastima pa mu je tako roman prvijenac Gubilište (1962.) bio zabranjen od tadašnjih komunističkih cenzora, a bio je i progonjen čitavu godinu po objavljivanju knjige.

Stasao je uz bok najdarovitijih pisaca srpske i jugoslavenske književnosti druge polovine dvadesetoga stoljeća uz bok velikana poput Kiša, Pekića i Davida, a poznato je da je rano otišao od kuće s ciljem da postane pisac. Završio je dramaturgiju i pored mnogobrojnih romana, novela, zbirki priča i eseja, pisao je TV-drame i scenarije za neke od najuspješnijih filmove hrvatske kinematografije poput: Lisice, Okupacija u 26 slika, Pad Italije...

Dobitnik je mnogih priznatih nagrada poput NIN-ove nagrade (1978.), Nagrada Tucholsky (1993. Švedski PEN centar), Meša Selimović (2007.), Vladimir Nazor (2008.), Kiklop za životno djelo (2012.)

Sabrana djela u 12 tomova objavljena su mu nedavno, a njegove knjige prevedene su na više desetaka jezika.