Na pomolu nam je najdraže doba godine svakog knjižničara koji drži do sebe – sezona nakon Interlibera. Vrijeme je to velikih kušnji, velike odgovornosti, velike tone knjiga koja čeka na nekoliko mjesta gdje knjige obično čekaju manju gužvu u većim knjižnicama, pogotovo raznim odjelima Obrade i internih službi.

Vrijeme je to kad korisnici koji znaju što se sprema (neovisno o tome jesu li sami bili na Interliberu ili ne – nismo svi te sreće da usred tjedna možemo otperjati u Zagreb, a za vikend nema uvijek novaca) i pažljivo vrebaju nad pultovima s novim i popularnim knjigama, samo čekajući na trenutak kad će se neka premorena knjižničarka pojaviti iz backstagea knjižnice s naramkom novih, svježih, blistavo čistih knjiga. (Za one koji rade u narodnim knjižnicama, znamo o čemu pričamo kad kažemo “čiste”. Vrlo dobro to znamo.) Korisnici u prikrajku tad sramežljivo promole glavu iza zaklona izloga koji ih je dotad štitio od pogleda, provire jednim okom sa zamišljenim periskopom iza šarenog jastučića ili časopisa kojim su se bavili u iščekivanju nove pošiljke, tiho se odšuljaju knjižničarki za petama i cap! – zgrabe novu knjigu, svježu ispod čekića, ponosni na još jedan uspješan lov na neuhvatljive nove naslove – naslove koje nitko drugi još nije držao u rukama!

Nama preostaje samo da zakolutamo očima i vratimo se svom poslu. I idućoj pošiljci knjiga. I idućoj. I idućoj... Onima među nama koji još nisu odustali od praćenja aktualnih izdanja – svi ulovimo i sami ponešto od novih knjiga, ali uvijek nam nešto promakne – to je također doba grozničavog iščitavanja novih naslova, ispipavanja novih smjernica nakladništva za mase, traženja biserja i svinja podjednako, da znamo, je l’, odgovoriti na ono vječno knjižničarsko pitanje – preporučiti ili ne?

Čak i ako izuzmemo korisnike u prikrajku, nama s druge strane pulta fascinantno je promatrati što se dogodi kad se, recimo, u Središnji odjel isporuči šest do osam komada nekog novog, šarenog naslova, pa jedan po jedan nestaju sa stola i iz kataloga. Knjige tad, s noge na nogu, sa stranice na stranicu, odšeću s najraznolikijim profilima korisnika kroz naša ulazna vrata na hladni i mokri Korzo, grijući korisnika obećanjem toplog večernjeg druženja s dobrom pričom, nadom da ova neće biti promašaj (kao zadnje tri ili – ako imate sreće – po prvi put u dugo vremena). Kod knjiga koje pratimo u katalogu, ali ne i fizički (jer jednostavno ne stignemo, od brzine kojom izjure kroz vrata Odjela, kao da im gori pod koricama), možemo samo bespomoćno gledati kako se sve te sanjarske, obećavajuće zelene kvačice dostupnih primjeraka jedna po jedna pretvaraju u mrke crvene križiće posuđenih naslova. Tada nam slijede tjedni – nerijetko i mjeseci – uzaludnog otvaranja dotičnih naslova u katalogu i škiljećih pokušaja pronalaska barem jedne zelene kvačice u moru crvenila.

Naravno, u to vrime nakon Interlibera možemo konačno i usporediti i popise pristiglih naslova s mnogobrojnim izdavačkim obećanjima (usmenim ili pismenim) o knjigama koje su planirali izbaciti upravo nekako u doba ove središnje žile kucavice komercijalno nastrojenog domaćeg čitateljstva. Od onoga što je do naših ušiju stiglo ove godine, poneko je izdanje ostalo neizdato, poneko obećanje neispunjeno, ali još uvijek je pošiljka bila i više nego zadovoljavajuća. O iskustvima kolegica iz Gradske knjižnice Rijeka koje su posjetile Interliber 2014. više pročitajte ovdje bacite oko na popis najvećih sajamskih hitova. Samo vas molimo – preklinjemo, čak – da nam date koji tjedan prednosti prije nego te hitove krenete tražiti iz prikrajka ili na pultu.

Nakladnici i izdavači svoj su posao obavili, sada je red na nama! Nadamo se da ćete u našoj postsajamskoj hrpici pronaći i knjigu koja će vas zagrijati ovih dugih, mrkih, kišovitih dana koji nikako da prijeđu u poštenu zimu. Još malo pa stiže i dovršavanje otkupa na red…

A ako ste mislili da ćemo u ovoj Stranici, jednoj od tek nekoliko koliko ih je preostalo u 2014., pričati o Božiću – hvala, ali ne hvala. Navlačenje svih mogućih božićnih sadržaja amo-tamo između spremišta i odjela nam je sasvim dovoljno… a ako netko uopće i spomene mogućnost božićnog sajma knjiga, poslat ćemo ga ravno kroz već spomenuta vrata – ali bez knjige!