Dok je zatvoreno spremište – depo, od milja zvan “Kačić”, prva sugestija koju smo dobili, još uvijek na lageru (možda za koju Stranicu u serijalu, s obzirom na to koliko bi se o njemu moglo reći) nedavno smo od kolega iz Zagreba dobili nešto drukčiji, nadasve zabavan prijedlog, iako pomalo… nepristojan.

Naravno, nepristojni nisu knjižničari, u ovom slučaju ni korisnici, već knjige...

Naslovi koje ne možemo izgovoriti ako se pridržavamo vlastitog pravila o psovanju i odsutstvu istog u knjižnici

Unatrag nekoliko godina opazili smo tendenciju izdavanja naslova koji u sebi uključuju psovke, najčešće varijante riječi na “j”, je li to zbog marketinških razloga ili stvarne potrebe, nije nam poznato. Naše je samo da te naslove ni pod razno ne izgovaramo u cijelosti u knjižnici, bilo na pultu, bilo na telefon, da ne bude ružnih pogleda i šokiranih lica punih nevjerice i pomisli “ali meni ste rekli da se u knjižnici ne smije psovati…“!

Naslovi koji u sebi sadržavaju skraćenu verziju, je l’, nepristojnih riječi

Prvo nam na pamet pada već klasična Znate-što-mi-se terapija, koja nije čak ni toliko nova, ali, srećom, nema ni čitavu problematičnu riječ u naslovu. Nije ona ni jedina sa zvjezdicama, ah, ne, a neke je nešto teže i “prevesti” – “Koji uopće znamo” ne čini se kao čitav naslov, a čovjeku se jezik zaleti, u opuštenom okruženju knjižnice, pa izleti koja riječ viška… Srećom, naš katalog nije toliko pristojan (njega se u knjižnici ionako dovoljno rijetko čita naglas) pa nudi čitave naslove, čak i one koje nećete naći otisnute na knjigama. Želi li nam katalog time nešto poručiti?

Naslovi koje nam je neugodno spomenuti jer, khm, znamo njihov sadržaj

Srećom, spominjanje takvih naslova ne povlači za sobom čudne poglede, jer često ni korisnici ne znaju o čemu se radi. Neki od dotičnih romana svoju sadržajnu orijentaciju oglašavaju već na naslovnici, ali mnogi među njima – pogotovo oni miješanih žanrova – svoje pravo lice otkrivaju tek po iščitanoj knjizi. No, kako točno upozoriti korisnika, neutralno, na to da bi se, ovaj, neki dijelovi romana možda mogli pokazati mrvicu pre... pre... previše za njega ili nju, u usporedbi s naslovima iz njihove povijesti posudbe? Možda bismo u gerilsku obuku za knjižničare trebali uključiti i pokoju lekciju iz diskrecije...

Pedeset nijansi crvenila

Već i sama sebi izlazim na uši, ali, da… vidjela sam svakakve reakcije kod korisnica koje žele posuditi Nijanse. Vjerujte, prije nekih godinu i više, kad je serijal bio na svom vrhuncu, nije bila mala stvar tražiti od mrke knjižničarke nešto što, ovaj, je l’, no da. (Tad sam još i punđu nosila - što ću kad sam u duši klasičar.) Danas je već puno lakše; sve naslovnice s dotičnom tematikom kao da su fotokopije jedne drugih, u istim paletama, s istim predmetima na fotografijama, s gotovo identičnim tipom slova u naslovu. Trebate samo prolunjati izlogom najnovijih naslova i snaći ćete se čak i bez pomoći s druge strane pulta, na obostrano zadovoljstvo.

No, knjižničari se ipak snalaze...

Okrenemo, kao kolegica iz Zagreba, ekran prema korisniku (što podrazumijeva da je kabel u ekranu dovoljno čvrsto utaknut, čime se ne mogu pohvaliti svi naši kompjuteri) i pokažemo naslov o kojem se radi.

U drugim slučajevima, opisno opišemo naslov (znate, ona “terapija”) kako znamo i umijemo, ako treba i rukama i nogama. U gradskoj knjižnici pričamo dva do tri jezika, po potrebi – zašto ne bismo i pantomimu?

S druge strane, uvijek nam preostaje dobro staro izbjegavanje teme – kao kad uopće ne spominjemo knjigu, već se koristimo onim vječnim neutralnim “još je jedna knjiga kod kuće, je l’ da?” (Oh, koliko tih “knjiga kod kuće” ne želimo izgovoriti naglas…)

A kod pipkavih sadržaja, a ne naslova, najradije se pretvaramo da pojma nemamo o čemu se radi (osim ako je riječ o ful mladom čitatelju/ici, kad pokušamo preusmjeriti interes na nešto manje, ovaj, pipkavo) i jednostavno sve izignoriramo. Knjižničarsko pokeraško lice, eh, to je tema kojom se još nismo ni izdaleka dovoljno bavili...

Usput budi rečeno – kad smo već kod naslova – urednički mikro-tim (mikrourednički tim? Mikro-timsko uredništvo?) Stranice 33 odnedavno je dobilo novog dopisnog člana – koji, na naše veliko zadovoljstvo, posebno vješto osmišljava naslove kolumni. Dosad smo od njegovih prijedloga čitali “Groznicu subotnjeg jutra”, a u pripremi je još mnogo, mnogo više – kao i kolumni ispisanih s vašim idejama. Hvala!

I vi možete ispisati Stranicu 33! Ideje, prijedloge, mišljenja šaljite nam na stranica33@gkri.hr .