Zašto naslovnice nekih knjiga izgledaju jednako?
Priča ide ovako: Član knjižnice prilazi pultu i pita: Tražim knjigu, ne znam naslov, ali na naslovnici je slika sklupčane gole žene koja leži na šljunčanom tlu. Na to se knjižničarka sagne, o pult tresne kartonsku kutiju punu knjiga i kaže: Etogac, svih 20 komada.
Karikaturalnu situaciju iz uvodnika možemo zahvaliti činjenici što živimo u vremenu kad su u najkraćem zamislivom roku dostupni brojni alati koji olakšavaju posao.
Vrijeme u kojem dizajner poziva fotografa i traži od njega da mu složi i fotografira scenu koja bi žanrovski ili tematski odgovarala knjizi i kao takva komunicirala s kupcem i(li) čitateljem, poprilično je iza nas. Vrijeme je novac, pripreme za fotografski session traje, a realan trošak predstavljaju i rasvjeta, kostimi, modeli...
Sve to, lako je, brzo i jeftino zamijenjeno pretraživanjem po internetskim galerijama među kojima prednjače Shutterstock, Getty Images, Unsplash, Photostock, iStockphoto, Pixabay, Dreamstime...
Dovoljno je upisati ključne riječi u pretražnik i u idućem trenutku pred vama je na desetke tisuća radova; fotografija, vektora i ilustracija najbolje kvalitete, koje su autori spremni prodati za nekoliko desetaka kuna, a nemali je broj i onih koji se nude besplatno.
Takvoj je blagodati teško odoljeti, zbog čega se, logično, nemilice i koristi, no rezultat koji daje širu sliku, onaj je s početka priče.
Ista silueta čovjeka u magli danas krasi na desetke krimi romana, a žene u viktorijanskim haljinama koje lutaju šumskim puteljcima ili djevojke u pelerinama s feralom u ruci gotovo da je nemoguće prebrojati.