Mostarski most u Višegradu
"Što zna dijete što je pet tona? Uzme i nosi"... poentira jedan protagonist jednog olinjalog vica opravdavajući policajcu apsurdni prekršaj krađe željezničke šine, još apsurdnijom obranom.
Gotovo na jednak način mogli bi opravdati dizajnere nekih naslovnica knjiga koji se zbog hiperprodukcije i dostupnosti svega ponekad pogube u smislu.
Jedna takva naslovnica uzbudila je duhove, kako štovatelja nobelovca Ive Andrića, tako i poznavatelje zemljopisa susjedne Bosne i Hercegovine, s naglaskom na žitelje Mostara i Višegrada.
Jedan izdavač iz Poljske, kao i jedan iz Švedske, svoja su izdanja Andrićevog romana "Na Drini ćuprija" naslovnicu prigodno ukrasili, kako naslov i nalaže, fotografijama mosta, no problem je što se umjesto višegradskog mosta, s korica knjiga kočoperi gotovo dvjesto i pedeset kilometara udaljen most koji u Mostaru spaja obale Neretve.
Iako je teško reći koji je od ova dva mosta atraktivniji, onaj u Mostaru ili onaj u Višegradu, ono što se u ovoj priči može gledati s pozitivne strane, činjenica je da su oba dizajnera približno pogodila godišta ovih građevina.
Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu koji uz Stari most u Mostaru predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture Bosne i Hercegovine, izgrađen je 1577. godine, dok njegov mostarski kameni brat datira iz 1566. godine.
Zato možemo zaključiti kako su ove dvije epizode još i dobro završile. Naime, uslijed hrpe fotografskog i ostalog dizajnerskog materijala koji na klik mišem pod zajedničkim nazivnikom "most" na raznim foto stockovima čeka da ih dizajneri odaberu, moglo se lako dogoditi da je na naslovnici Andrićevog romana završio neki potpuno drugi most, onaj koji spaja Manhattan i Brooklyn, londonski Tower Bridge ili primjerice onaj između Danske i Švedske, poznat i kao mjesto s kojeg kreće jedna od boljih televizijskih detektivskih priča Bron/Broen.
Mostovi pokazuju mjesto na kojem je čovjek naišao na zapreku i nije zastao pred njom, nego ju je savladao i premostio kako je mogao, prema svom shvaćanju, ukusu i prilikama kojima je bio okružen. Gradnjom mostova, odnosno uspostavom veza čovjek se ostvaruje jer sve čim se ovaj naš život kazuje – misli, napori, pogledi, osmjesi, riječi, uzdasi – sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju i na kojoj tek dobiva svoj pravi smisao.