Fraza svođenje računa asocira na psihofizički sukob, razračunavanje što ne završi uvijek ugodno, ali i na razdoblje u godini kada razmišljamo o idejama koje su nam bile u planu, ali ih možda nismo uspjeli posve ostvariti. Krajem kalendarske godine ili početkom nove, kritičari svih vrsta svode račune glede događanja što su obilježili njihov predmet interesa prethodnih dvanaest mjeseci.

Kao recenzentu, najslađi dio godine mi je upravo siječanj jer tada slijedi opsežnije obračunavanje s proteklom godinom koju sam, eto, uspio ostaviti iza sebe – zbrajam pozitivne i negativne dojmove te na temelju njih stvaram listu uspješnijih djela što su svakako vrijedna spomena i preporučivanja. Stvaranje popisa je krajnje subjektivna radnja, mnogi bi mi mogli zamjeriti zašto jesam ili nisam uvrstio neki filmski ili glazbeni naslov na popis. Kao redovni čitatelj recenzija, rado čitam tuđe popise jer tako naletim na odlična ostvarenja koja su mi promaknula, no čitanje pojedinih popisa bude i gorka radnja jer ima popisa od kojih se čovjeku dižu živci, kosa i krvni tlak. Ovogodišnji su popisi, barem što se filmova tiče, poprilično slični, nije mi otkriven nijedan novi naslov za kojega nisam prije znao. Budući da je 2015 godina bila poprilično bljutava za moje filmsko nepce, izdvojit ću svega sedam naslova za koje trenutno mislim da su vrijedni gledanja, a to su: animirani filmovi Inside Out (r. Pete Docter, Ronnie Del Carmen) i Anomalisa (Duke Johnson, Charlie Kaufman), dokumentarci Listen to me Marlon (Stevan Riley) i Cobain: Montage of Heck (Brett Morgen), tinejdžerska komična drama Me and Earl and the Dying Girl (Alfonso Gomez-Rejon), avanturistični Tomorrowland (Brad Bird) te talijanska drama Mia Madre (Nanni Moretti).

Brojku sedam upotrijebit ću na glazbenom i književnom polju planu, s time da vrijedi izdvojiti sedam regionalnih i sedam stranih izvođača. Odlične albume objavili su: sastav Alabama Shakes (a: Sound and Color), Sufjan Stevens (Carrie & Lowell), Ryley Walker (Primrose Green), St. Germain (St. Germain), Father John Misty (I Love You, Honeybear), Iron & Wine (Archive Series Volume No. 1) i Matthew E. White (Fresh Blood). Od regionalnih izvođača svakako vrijedi slušati: Partibrejkersi (Sirotinjsko carstvo), Rebel Star (Reka), Damir Avdić (Manjine), Stray Dogg (Come Along Wind), Robert Tilly & Wooden Ambulance (Northern Sadness), Pridjevi (Pridjevi) i Disciplin A Kitchme (Opet.). Od knjiga bih izdvojio naslove o kojima sam već napisao osvrte – po drugi put toplo preporučujem biografsku knjigu Razgovori sa Smojom (i: Adamić) koju potpisuje Boris Dežulović, autobiografiju Kad sam bio mali dječak (Alfa) Ericha Kästnera, Orwellov roman Predah (Šareni dućan) kojega književna kritika i čitateljstvo redovno zapostavljaju, očaravajuću putopisnu prozu Skitnje do Santiaga (Fraktura) Ceesa Nootebooma, opsežnu studiju Prema novoj animaciji (Meandar) Mihaele Majcen Marinić, glazbeno-gastronomske tekstove Zlatka Galla Majko, kušaj moju pjesmu (Hena com) i reizdanje kultne knjige Principi krimića (V.B.Z.) Igora Mandića.

2015. godina najbogatija je bila po pitanju stripova, ali ostat ćemo vjerni brojci sedam – izdavačka kuća Fibra objavila je 80. epizodu serijala Ken Parker[1]Novu epizodu, koja je u Hrvatskoj objavljena pod imenom Kamo jutro pružilo se svega dva mjeseca nakon talijanske premijere, čitateljstvo je čekalo gotovo dvadeset godina! Ive Milazza  i Giancarla Berardija; integralno izdanje Solitudinis morbus kojega čine kraći i duži stripova Sergija Toppija, integralno izdanje argentinskoga serijala Alvar Mayor kojega potpisuju tandem Enrique Breccia i scenarist Carlos Trillo; grafičku novelu Jednog proljeća u Černobilu Emmanuela Lepagea i grafički roman Epileptičar Davida B. I Algoritam je doprinio bogatoj strip-sceni objavivši čuveni novinski strip-serijal Calvin i Hobbes Billa Watersona, no upitno je hoće li se taj projekt nastaviti ili će sve ostati na tom jednom izdanju. Izdavačka kuća Libellus objavila je tijekom 2015. godine još sedam knjiga (drugim riječima, dvadeset i jednu priču) serijala Thorgal, što će reći da su u svega godinu dana, pridodamo li konačnoj brojci i četiri knjige iz 2014. godine, sveukupno objavljene 33 priče iz hvaljenoga i dugo očekivanoga serijala koji je premijerno objavljen 1977. godine u časopisu Tintin.

Sveukupno gledano, 2015. godina možda nije bila bombardirana hrpetinom epohalnih ostvarenja, no postoji otvorena mogućnost da ću tijekom godina što slijede naletjeti na nerazvikanije, ali kvalitetnije filmove, knjige, glazbene albume i stripove. Kad je praćenje umjetnosti u pitanju, fraza svođenje računa nipošto nije konačna – ljubitelj umjetnosti uvijek ima mogućnost dopunjavati i prepravljati svoje prethodne popise koje je sastavio krajem stare ili početkom nove kalendarske godine. Bilo bi sjajno kad bi ta otvorena mogućnost postojala i kod psihofizičkih sukoba, tada bi tjelesna ili emocionalna razračunavanja tijekom svođenja računa vjerojatno završavala u nešto blažem tonu.

Fotografije: Ken Parker: Božićna pjesma - Kamo jutro pružilo se