Zvučna čitanka #26: O (ne)uspješnim ekranizacijama
Zvučna čitanka #26 uz koju vrijedi uzviknuti "đihaaaa!"
Prva asocijacija na nedjeljno popodne mnogima je vjerojatno nogometna utakmica, dok je meni godinama jedna i jedina asocijacija bio vestern – prije dvadesetak godina, vestern bi redovno bio emitiran na javnoj televiziji u poslijepodnevnom terminu. Nešto kasnije vesterne su zamijenile zabavne emisije što se emitiraju uživo, a vestern je dobio novi termin – u pravilu se emitiraju u rano subotnje i nedjeljno jutro, stoga okorjelim ljubiteljima toga žanra nije dopušteno duže spavanje vikendom, već eventualno izležavanje pred ekranom.
Neki su vesterni nastali po uspješnijim književnim predlošcima. Pripovjetka 3:10 za Yumu, koju je napisao Elmore Leonard (1925-2013.), ekranizirana je u dva navrata – prva verzija snimljena je još davne 1957. godine. Manje je uspješna jer je film snimljen u crno-bijeloj tehnici, a takvi su filmovi dobrom dijelu suvremenoga gledateljstva dosadni. Novija ekranizacija, snimljena 2007., meni je daleko slabija – gluma je neuvjerljivija i drvenasta, a radnja predvidljiva – nedostaje gipke napetosti i psihologije likova što je zorno predočena u verziji iz 1957. godine. Negativca je tamo glumio Glenn Ford, dok u remakeu ulogu odmetnika Bena Wadea glumi nešto manje karizmatičan Russell Crowe.
Leonardova pripovijetka je kratka i jezgrovita, filmašima je poslužila kao temeljac jer se u filmovima detaljnije prikazuje psihološki profil dotjeranog odmetnika Wadea. Nakon što sam pročitao čitavu zbirku Kaubojske priče (Šareni dućan, 2008.) [1]
Album Americana Neila Younga idealna je zvučna podloga za uživljavanje u čitanje vestern priča - album čine tradicionalne američke pjesme (Oh Susannah, Clementine, Tom Dula, Gallows Pole, Get a Job, Travel On, High Flyin’ Bird, Jesus’ Chariot, This Land is Your Land, Wayfarin’ Stranger, God Save The Queen). [2]
Pojedine vestern priče imaju veze sa stvarnošću više negoli suvremena književnost, a univerzalno kvalitetan sadržaj čini i pojedine epizode komercijalnih strip serijala izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore (Tex, Zagor…) koji, izuzmemo li duži prekid tijekom Domovinskog rata, izlaze na ovim prostorima nekoliko desetljeća. Prosječna Texova priča po sadržaju uvelike podsjeća na jeftine kaubojske romane [3]
Zajednička odlika stripova i vestern filmova jest u tome da imaju status muških proizvoda jer ih pretežno konzumiraju muškarci. Stripovi su, baš kao i jeftini romani što su također lako dostupni na kioscima, u javnosti redovno bili prezentirani kao šund ostvarenja, mnogi kulturni radnici s gnušanjem su govorili o jeftinijim stripovima kao o literaturi što degradira mladež i kvari im čitateljske navike. Danas je autorski strip - grafičke novele, grafički romani, (ne)komercijalni strip serijali - dostupan u knjižarama i narodnim knjižnicama pa se i recepcija stripova promijenila nabolje – mnogi su uvidjeli da je strip kao medij u stanju suvislo govoriti o zahtjevnim temama kao što su radnički štrajkovi, smrtonosne bolesti, društvene revolucije, pitanje identiteta i digniteta. Danas bi nekadašnji napadači stripova bili sretni da mladež čita barem stripova jer gotovo ništa ne čitaju – strip junaci su im dostupni u ekraniziranim verzijama. Mnogi su ekranizirani junaci premijeru doživjeli u stripovima (Mačak Felix, Popaj, Miki Maus, Tintin, Superman, Spiderman, Thor, Hulk, Conan, Lucky Luke, Asterix), da bi tek kasnije dospjeli na male i velike ekrane. A ekrani su, pokazalo se, primamljiviji od papira.
Fotografije: Kaubojske priče