Nerado se otvaram nepoznatima, treba mi jedno vrijeme da procijenim sugovornika. Opreza nikada ni dosta ni previše jer, ljudi su sve bolji u svakodnevnoj ulozi amaterskih glumaca. Glumci izazivaju nepovjerenje, s nekima nikada nisam načisto izvan filma jer ne znam kada glume, a kada ne.

Ipak, izuzetno cijenim dječje glumce, filmove u kojima briljiraju djeca najbolje pamtim i najviše preporučam: The Kid (Charlie Chaplin, 1921.), Otona no miru ehon - Umarete wa mita keredo (Yasujirô Ozu, 1932.), Ladri di biciclette (Vittorio de Sica, 1948.), Jeux Interdits (René Clément, 1952.), Crin blanc: Le cheval sauvage (Albert Lamorisse, 1953.), Little Fugitive (Ray Ashley, Morris Engel, Ruth Orkin, 1953.), Pather Panchali (Satyjit Ray, 1955.), The Night of the Hunter (Charles Laughton, 1955.), Le ballon rouge (Albert Lamorisse, 1956.), Lord of the Flies (Peter Brook, 1963.) [1]Remake je snimio 1990. Harry Hook, Sedmi kontinent (Dušan Vukotić, 1966.), Le vieil home et l’enfant (Claude Berri, 1967.), Igra (Dušan Vukotić, 1962.), Događaj (Vatroslav Mimica, 1969.), Kes (Ken Loach, 1969.), Paper Moon (Peter Bogdanovich, 1973.), Khane-ye doust kodjast? (Abbas Kiarostami, 1987.), Ariel (Aki Kaurismäki, 1988.), Kolja (Jan Sverák, 1996.), Bacheha-Ye aseman (Majid Majidi, 1997.), The Butcher Boy (Neil Jordan, 1997.), Vor (Pavel Chukhray, 1997.), Rang-e khoda (Majid Majidi, 1999.), Ratcatcher (Lynne Ramsay, 1999.), Tomboy (Céline Sciamma, 2011.) i Toata lumea din familia noastra (Radu Jude, 2012.) samo su neki igrani filmovi u kojima djeca i mladi uspješno ostvaruju zahtjevne uloge. Vukotićev igrano-animirani film Igra nepravedno je stavljen u duboku sjenu Surogata koji godinu prije Oscara za najbolji animirani film – i Igrom je Vukotić dobio nominaciju, ali ne i kipić. Bilo bi to previše za Amerikance, ali i za naše domaće prilike - da ista osoba dvije godine zaredom zaradi takvu filmsku nagradu. I Surogat je za neke bio previše jer, ipak je to prvi neamerički animirani film koji je dobio Oscara. Igra je specifičan po dječjim izvedbama – pokazuje kako iz bezazlene dječje igre može nastati pravi rat. Igra se tematski naslanja na Piccolo, Vukotićev animirani film iz 1959. u kojem sukob nastaje zbog sitnice, točnije, dobrosusjedsku harmoniju naruši usna harmonika.

Odavno nije dovoljno napraviti kvalitetnu pjesmu, već i prigodan vizualni materijal koji će poslužiti u promotivne svrhe, učiniti pjesmu još slušanijom i poznatijom. Glazbenici su toga svjesni, stoga popriličnu pažnju posvećuju vizualnosti što idu uz pjesme. Neki glazbenici aktivno sudjeluju u izradi spota, koriste priliku da se okušaju kao glumci jer, glazbeni spot ima karakteristike kratkometražnoga filma. Od dražih glazbenih spotova izdvojio bih Paranoid Android (Radiohead), Sugar, Sugar (The Archies), Walking in my Shoes (Depeche Mode), Why Does My Heart Feel So Bad? (Moby), I Will Posses Your Heart (Death Cab for Cutie), Downtown Train (Tom Waits) i Nebo (Urban&4).

Glazbenim spotovima, u kojima su glavni likovi djeca i mladi, izvođači postižu simpatije publike. U "spotu" Never Run Away Kurt Vile upali na gramofonu svoju pjesmu i sjedne, a djevojčica se raspleše; spot Überlin sastava R.E.M. impresivan je zbog Aarona Johnsona, točnije, njegovih gumenih kretnji; u spotu My Doorbell sastava The White Stripes publiku čine klinci, dok u spotu za pjesmu Glósóli sastava Sigur Rós glavnu riječ imaju djeca što podsjeća na likove iz romana Petar Pan, a naročito mi je drag spot za skladbu Svefn-G-Englar. Taj spot čine članovi kazališne grupe koji imaju posebne potrebe, a čitav rezultat je naprosto dirljiv i human. Fasciniraju i rezultati projekta The Valtari Mystery Film Experiment sastava Sigur Rós – dok je izlazio album Valtari 2012. godine, dali su dvanaestorici redatelja potpunu slobodu za izradu spotova. Na sličan je pothvat prionula i PJ Harvey u sklopu albuma Let England Shake – sve spotove za pjesme s tog albuma napravio je umjetnik Seamus Murphy.

Svestrani The Beatles su za svoje vrijeme relativno brzo shvatili kolika se moć krije u vizualnim medijima. O njima su snimani dokumentarno-igrani filmovi, a poznato je da su se i sami okušali u filmskim vodama. Godine 1967. režirali su bez upotrebe scenarija Magical Mystery Tour, služeći se skicama, improvizirajući. U dva tjedna snimili su gotovo deset sati materijala, a zatim jedanaest tjedana potrošili na montažu. Film je u konačnici trajao 52 minute i zadobio loše ocjene gledateljstva i kritike. George Martin, producent sastava, rekao je da film izgleda loše jer ljudi nemaju televizijske prijemnike u boji, ali ta izjava nije držala vodu. Film je naprosto bio loš, što je naposljetku priznao i Paul McCartney. Već je iduće godine George Dunning snimio animirani film Yellow Submarine koji naposljetku ima oblik i funkciju dugometražnoga spota. Možemo samo zamišljati kakve bi tek danas vizualne vratolomije izmišljao sastav The Beatles da se nisu raspali zbog težine kompleksnih osobnosti. Za razliku od nekih svojih suvremenika koji nisu običavali eksperimentirati, oni su bili pozitivni prema tehnologiji i rado su istraživali njezine mogućnosti, što se najbolje može čuti u njihovim kasnijim albumima.

S tehnologijom ili bez nje, kvalitetna pjesma ostane na životu, zadrži slušatelja tekstom ili instrumentalnim dijelom. Neki glazbeni spotovi postižu suprotan efekt, u stanju su pokvariti ili posve upropastiti odličnu pjesmu. Na internetskim servisima mogu se naći humoristični i argumentirani komentari o glazbenim spotovima čija vizualna komponenta nema veze sa sadržajem pjesama. Glazbeni spotovi za hip-hop i rap skladbe su identični, bez obzira na tekstove – polugole žene plaze po vozilima, muškarci gestikuliraju rukama, a prsti im puni prstenja. Žanrovske šablone prisutne su u auditivnom i vizualnom obliku. U country spotovima prevladavat će kaubojski šeširi, trip-hop obilježit će psihodelične scene što su podložne različitim interpretacijama, a spot pop skladbe činit će ušminkana mladež i slabo povezana priča. Originalniji glazbenici, koji se ne drže zadanih kanona, nastoje biti kreativniji i po pitanju glazbenih spotova – oni ne slijede provjerene trendove, oni su ti koji stvaraju trendove.