25.11.1976. sastav The Band održao je, nakon 16 godina karijere, svoj oproštajni koncert u San Franciscu (Winterland Ballroom), na istom mjestu gdje su kao sastav The Band debitirali 1969. godine. Robbie Robertson, Rick Danko, Richard Manuel, Levon Helm i Garth Hudson napravili su svojevrsnu proslavu punu glazbenih gostiju, što im je i bila namjera. Nisu sve pjesme uvrštene u dokumentarac, napravljena je selekcija. Prvi glazbeni gost bio je Ronnie Hawkins koji je do 1964. godine bio član grupe, a na koncertu je izveo pjesmu Who Do You Love. Dr. John izveo je skladbu Such A Night, Neil Young Helpless, The Staples The Weight, Neil Diamond Dry Your Eyes, Joni Mitchell Coyote, Paul Butterfield Mystery Train, Muddy Waters Mannish Boy, Eric Clapton Further On Up The Road, Emmylou Harris Evangeline, Van Morrison Caravan, Bob Dylan Forever Young i Babe Let Me Follow You Down, a Ringo Starr, Ron Wood su, u suradnji sa svim gostima i članovima The Banda izveli Dylanovu I Shall Be Released. Ne znam što bih dao da sam bio na koncertu kojega čini tolika razina skladnosti – kada razmislim, na pozornici su istodobno bili gotovo svi glazbenici koje bih rado slušao uživo. Doduše, neke jesam slušao uživo, ali ne u tom obimu. No, ne valja očajavati – možda će se sličan koncert ponoviti jer će uvijek biti takvih i sličnih izvođača koji su živjeli za glazbu kroz glazbu. Moram li uopće napomenuti da se gotovo dva sata na licu nalazi osmijeh zadivljenosti svaki put kad gledam ovo veličanstveno ostvarenje?

Između koncertnih snimaka, u dokumentarcu The Last Waltz (Martin Scorcese, 1978.) su dijelovi koje je Scorcese snimio s članovima sastava nakon koncerta. Scorcesea je zanimalo kako su započeli karijeru i što misle raditi u budućnosti, a članovi su mu ispričali popriličan broj živopisnih anegdota. Robbie je ispričao da je multiinstrumentalist Garth Hudson (1937.) postavio uvjet prije nego je 1961. godine pristupio sastavu The Hawks, preteči sastava The Band. Uvjet je bio da Hudson svima njima bude učitelj glazbe, a svaki mu je morao davati 10$ tjedno. Robbie je isprva mislio da je riječ o šali, a onda je shvatio da je to zbog Hudsonovog podrijetla i glazbenog obrazovanja. Bojeći se roditeljske reakcije, Hudson nije htio kazati roditeljima da je u rock’n’roll sastavu jer bi njima tada godine provedene u glazbenoj školi izgledale kao traćenje vremena, a ovako je izgledalo da im je glazbeni učitelj. The Band je dobio veću dozu popularnosti 1967. godine, kada s Dylanom snimaju album The Basement Tapes kojeg objavljuju tek 1975. godine. Za ime The Band odlučuju se 1968. godine, kada objavljuju debitantski album Music from Big Pink. Prije su nastupali kao Levon and the Hawks i Canadian Squires. Nakon 1976. godine, The Band se ponovno okupio 1983. i potrajao do 1999. godine, ali službeno bez Robertsona koji se pojavio na svega nekoliko koncerata. Nisu svi članovi The Banda među živima – Richard Manuel počinio je samoubojstvo 1986. godine; Rick Danko umro je 1999., a Levon Helm 2012. godine.

Ne znam sa sigurnošću je li neki posjetitelj oproštajnoga koncerta sastava The Band posvetio knjigu tom događaju, ali zato znam da je Muharem Bazdulj napisao roman Koncert (V.B.Z., 2003.), knjigu u kojoj je na fin način opisan koncert sastava U2 što je 23.9.1997. održan u Sarajevu. Kratak je to prikaz događaja koji je mnogo značio ondašnjim slušateljima rocka; roman je prožet subjektivnošću autora koji je poznat kao veliki obožavatelj irskih rockera. Koncert čine ljubitelji U2-a, a ističe se lik Marka kroz kojega Bazdulj najizravnije govori o Bonovoj autorskoj poetici. Bazduljev je roman, kratkoći unatoč, netipičan i višeznačan po pitanju forme – možemo ga čitati i kao putopisnu reportažu, i kao koncertni izvještaj, ali i kao esej jer sve te forme čine roman Koncert.

Upravo takvih tipova knjiga, u kojima se analiziraju posjećeni koncerti i glazbenici, kronično nedostaje na tržištu. Svugdje ma takvih ljudi koji pohode dobar dio koncerata u regiji (i šire), u pravilu su to načitaniji i pismeniji pojedinci kojima nije problem napisati seriju koncertnih tekstova, no problem se javlja kada se potencijalni autor zapita tko će objaviti i na kraju kupiti knjigu o subjektivnim koncertnim dojmovima, koliko god dobra ona bila. Knjigu će kupiti obožavatelji dobroga štiva, pojedinci koje ne spopada jal dok čitaju o nečijim nezaboravnim provodima. Čitanost, a samim time i prodaja te knjige, neće biti pretjerano uspješna jer se pokazalo da ljudi nerado čitaju o tuđim uspjesima i blagoslovima, već se radije naslađuju mračnijim pričama o nečijim unutarnjim mukama.

Fotografije: http://sensiblereason.com