Osim rizika koji sa sobom donosi svaka nova žanrovska knjiga pokupljena s pulta, čitanje Izbora Kiere Cass (Mozaik knjiga, listopad 2014.) predstavljalo je još jedan rizik – rizik od gubljenja živaca nad besramnim iskorištavanjem popularnog okvira tinejdžerske distopije za prodavanje, u suštini, prilično mlakog ljubavnog zapleta s kojim autorica nije znala što napraviti.

Svijet koji je Kiera Cass ocrtala u svom romanu privlači na prvi pogled - jako privlači, s obzirom na svjetlucavi dizajn naslovnice i fantastično složenu reklamu na pozadini knjige. U relativno bliskoj budućnosti, u zemlji pjevnog imena Illéa, tradicija nalaže da princ prijestolonasljednik svoju buduću kraljicu bira između trideset pet djevojaka nasumično odabranih među podanicama svog raslojenog društva.

America Singer obična je Petica, djevojka koja za život zarađuje pjevanjem i sviranjem po zabavama i koja sasvim sigurno ne želi sudjelovati u Izboru – čak ni uz obećanje postajanja barem Trojkom (možda čak Jedinicom!) i priliku da svoju siromašnu obitelj uspješno prehranjuje novcem koji ide ruku pod ruku s popularnosti svake djevojke koja se pred televizijskim kamerama prošeće kraljevskom Palačom.

Jedan od razloga zbog kojih je Izbor (u kojem se, bez obzira na varljiv naziv, ne gleda samo ljepota, već i šarm, poznavanje stranih jezika, intelekt...) posljednja stvar koju bi America htjela jest i tamnokosi sluga Aspen, obična Šestica iz susjedstva, kojem je prije dvije godine poklonila svoje srce (a ne i svoje djevičanstvo, jer je seks nešto čime se dobro odgojeni mladi ljudi u Illéi ne bave). No, kako joj nad glavom visi stalna glad - te s obzirom na to da je Aspen ubrzo odbacuje, zaključivši, jer on zna bolje, da America mora misliti prvo na svoju dobrobit i onu svoje obitelji, a ne na ono što joj srce želi – ova nevoljna junakinja ipak se prijavljuje i, kamo čuda, biva izabrana u prestižni prvi krug Izbora...

Za one koje zanima, tu su i spominjanje Četvrtog svjetskog rata, Kineske Amerike, pobunjenika sa Sjevera i Juga koji trulim voćem gađaju zidove Palače, kao i raskošne haljine i plesne dvorane, slugu na pretek, romantični izlasci s nepoznanicom koju djevojkama predstavlja misteriozno atraktivan princ Maxon…

No, za one koje zanima nešto više, tu su i doza propovijedanja o neprihvatljivosti seksa prije braka (kakvu nismo vidjeli još od Sumraka), nelogičnosti napada pobunjenika koji se mimo sve vojske svijeta probijaju do Palače upravo u dramatski korisnom trenutku, dokazivanje da je žensko prijateljstvo nešto što možeš imati samo s djevojkama koje ti ni na koji način ne predstavljaju prepreku na putu do muškarca svojih snova, upozorenje da djevojka u Izboru mora princu bespogovorno darovati sve što bi on u svojem hiru mogao zatražiti…

Za one koji žele znati još više (uvijek nas ima i takvih), tu je i pokušaj karakterizacije glavne junakinje koji se svodi na: sviram i pjevam naveliko(ali nećete me vidjeti kako to radim u knjizi sve do 259. stranice, jer valjda nije potrebno s obzirom da smo to konstatirali na samom početku kao nesalomljivu istinu), nisam sigurna koga volim i voli li on mene(ali ću se toga sjetiti tek kad mi treba da bih se rasplakala pred princem), odrasla sam bez ijedne ženske prijateljice(valjda jer sam predobra za to? taj dio nije bio previše jasan…) i ukratko, patim od naučene bespomoćnosti, ali ne poduzimam ništa u vezi s tim… Da nema prilično zabavne interakcije s princem Maxonom, America bi iz neizbježnog prvog lica jednine bila gotovo nečitljiva – pogotovo s obzirom da je, poput nje, svijet koji je okružuje zapravo poprilično lažan u svem svom kiču. Za jedan roman koji pokušava, između ostalog, forsirati priču o tome kako je bitno biti vjeran sebi i ne popuštati vanjskom pritisku (radilo se o seksu ili čupanju obrva), Izbor se previše pretvara da je nešto što nije….

Svijet Izbora najbolje se može opisati sljedećom uredničkom narudžbom, koju ćemo zamisliti za vas, kako bismo dali svoj doprinos tome da ne trošite svoje vrijeme na roman: Ajd' mi daj jedan ljubić, nek bude tinejdžerski – al’ nije bed ako se ponašaju kao dvanaestogodišnjaci – ne želimo da itko pomisli da tinejdžeri misle na seks. Ne’am pojma kak' se prodaju tinejdžerski ljubići, pa ajd’ onda, pliz, uvali to sve lijepo u neku tamo distopijsku Ameriku, e, to ti je danas hit! Za mašnicu na kraju dodaj koju kričavu večernju haljinu od koje se sve puši i nek ti tu i tamo upadnu pobunjenici sa Sjevera i Juga – e, ni’ko neće skužit da se palimo na Građanski rat, e!

E.

Kao da to nije bilo dosta, jedan od najvećih problema Izbora možda je upravo to što je čak i taj “romantični” dio pomalo dosadnjikav – prolazan, ali dosadnjikav. U priči koja bi trebala počivati na ljubavnom trokutu (da, još jedna takva) više pamtimo haljine i prinčeve hirove (bez obzira na to što je “džentlmen”) nego navodnu napetost između Aspena, Americe i Maxona. Usporedbe radi, između nešto poznatijih, gorenavedenih Galea i Peete barem znamo da postoji realan problem, zbog čega se svijet obožavatelja Igara gladi dijeli na dva tabora, ovisno o tome preferirate li u svojim distopijama brinetke ili plavušane. Ovdje je čak i to lažno...

Ipak, za razliku od nekih drugih stvari koje smo čitali u zadnje vrijeme (khm, Večera s vampirom, khm), Izbor se itekako guta u jednoj noći, slično Različitoj. Nešto u kombinaciji kopkanja što će se dogoditi na kraju?, nadanja kad će više kraljica dobiti nešto prostora u knjizi? i navijanja za to da Maxon ispadne normalno ljudsko biće provuklo nas je u ovom romanu svem živciranju usprkos. (Vjerujte, živciranja je bilo daleko više od onoga što stane u tekst ove duljine.) Da je America imala malo više kičme, ili da je ovo bila prvo tinejdžerska distopija, a onda loš ljubić, možda bismo se čak i zabavili. Ali, ovaj, da.

Za kraj, ptičica (na Wikipedijinoj grani) prišapnula nam je da je američka televizijska kuća CW, poznata po tinejdžerskim hitovima poput Vampirskih dnevnika i Vladarice, svježe, ali već popularne serije The Flash, neizbježnog Supernaturala i novijeg, ali krasnog The 100 (koji je i sam ekranizacija romana tinejdžerske znanstvene fantastike), snimila čak dvije pilot epizode po Izboru, ali da ni jedna od njih nije dobila financiranje potrebno kako bi izrasla u seriju. Ako nije dovoljno dobro za gledanje u izdanju CW-a (čiji smo, moramo priznati, pritajeni ljubitelji), onda sasvim sigurno nije dovoljno dobro ni za čitanje. (O Vampirskim dnevnicima ćemo nekom drugom prilikom.)

Izbor ima dva nastavka, još neobjavljena u Hrvatskoj, ali najavljena jednako svjetlucavim naslovnicama: Elita i (spojleri!) Odabrana. Autorica radi na još dvije knjige, iz gledišta drugih likova, ali nekako… nismo pretjerano uzbuđeni. Radije se veselimo trećoj knjizi serijala Različita i drugom filmu po romanu Šojka rugalica – iako znamo s kime njegova junakinja završi.

Preporuke slične (i bolje) literature:

Veronica Roth: Trilogija Različita (Distopija, kastinski sustav, nije vrhunac žanra, ali je zabavno.)

Catherine Fischer: Kaznovar (Prava doza kiča u dva dijela! I općenito sasvim fino.)

Gail Carriger: Serijal Šarm i špijunaža (...jer ne moraš nositi hlače kako bi uhodila po palačama...)

Meg Cabot: Serijal Princezini dnevnici (Nije žanr, ali je fantastično – barem tamo negdje do treće knjige.)

Billie Letts: Tamo gdje je srce (Također izvan žanra, ali sjetili smo je se zbog junakinjine imenjakinje Americus - i zato što je doista dobra knjiga.)

Suzanne Collins: Igre gladi (Za one koji još uvijek ne znaju tko su ti Peeta i Gale o kojima pričamo… sram vas bilo!)

Pronađite Izbor na našim policama: http://bit.ly/1zxytbd