Ostaju nam knjige: retrospektiva opusa Dubravke Ugrešić
Napustila nas je Dubravka Ugrešić (1949 - 2023) te je iza sebe pustila izniman književni opus za koji nikada nije bio potreban razlog viška da mu se vratimo.
Brnjica za vještice
Brnjica za vještice Dubravke Ugrešić žanrovski je neuhvatljiva knjiga. Njezin prvi dio svojevrsna je proširena rođendanska čestitka upućena vlastitoj junakinji Štefici Cvek. Čestitka je istovremeno i osvrt na četrdeset godina zajedničkog života i sudbine jednog književnog lika, jedne knjige i jedne autorice.
Drugi dio Brnjice za vještice čini dugi razgovor s teoretičarkom književnosti i feministkinjom Merimom Omeragić, gdje Ugrešić u polemičkom tonu govori o patologijama sadašnjeg trenutka (“regionalnog“, ali i globalnog) i kako je do njih došlo, bez obzira radi li se o umjetnosti, kulturi ili društvu.
Općoj, samoubilačkoj kulturi narcizma Ugrešić suprotstavlja kulturu otpora. U književnosti, makako “romantično“ ili „utopijski“ zvučalo, to podrazumijeva povratak u ilegalu.
Crvena škola : izložba Crvena škola - Galerija Filodrammatica (Rijeka), 25.02.-26.03.2021. / Dubravka Ugrešić ; [prijevod na engleski Miloš Đurđević, Celia Hawkesworth]
Tekstovi i vizualni radovi predstavljeni na istoimenoj izložbi i u ovome katalogu inspirirani su početnicom kao simbolom pismenosti, ali i ulaska u svijet vrijednosti određenog društva odnosno ulaska u svijet znanja i rada. Autorica, spisateljica, izložila je niz crteža precrtanih iz školskih knjiga na koje je dodavala svoje komentare i bilješke te malene okvire s figuricama u kojima je prikazala scene iz svakodnevnog života, prije svega socijalističkog. Osim autoričinih tekstova o vlastitoj izložbi i tome kako je nastala, o vlastitom obrazovanju i tome što za nju zapravo znači početnica, kao i o tranziciji iz socijalizma u kapitalizam, odnosu prema prošlosti, ali kritičkom promišljanju sadašnjosti, katalog sadržava i razgovor Ane Adamović s Dubravkom Ugrešić povodom izložbe „Plameni pozdravi“ održane u Beogradu 2015. godine te tekst Branislava Dimitrijevića o autoričinoj prvoj izložbi – „Početnica za nepismene“, koja je 2010. bila postavljena u beogradskom Grafičkom kolektivu.
Novogodišnje prase : slikovnica za djecu i odrasle / ilustracija Sven Klobučar
The story of the New Year's Piglet advocates empathy, solidarity and friendship. The charm of the story lies in it’s traditional narrative elements (farm animals as characters, repetition of situations and dialogues and empowering happy end) and in the simplicity of it’s ethical message, and that would be the brave resistance against fear, exploitation and violence.
Tu nema ničega! / [tekst] Dubravka Ugrešić, [fotografije] Davor Konjikušić
Dubravka Ugrešić u svojemu provokativnom eseju na primjeru toplica — lječilišta — razmatra život u postsocijalističkoj Europi i Hrvatskoj. Nekadašnji topos građanske kulture, kao svojevrsna oznaka bijega u dokonost s onu stranu društvenog života, u novim je povijesnim uvjetima postao najpregnantnija metafora opustošenosti jednog prostora i vremena, od Banije do New Yorka. Esej je popraćen fotografskom serijom Davora Konjikušića koji je je zajedno s književnicom posjetio nekoliko toplica u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Tu nema ničega! je oblikovao Damir Gamulin Gamba.
Doba kože
Sastavljen od šesnaest eseja pisanih u razdoblju od 2014. do 2018. godine, Doba kože roman je u kojem Dubravka Ugrešić s mnogo ironičnog humora pomiješanog sa gorčinom svakodnevice i nenametljivim zazivima vlastitih sjećanja, propituje zastranjenja i krajnosti do kojih smo u istima došli kao ljudi, kao zatirači umjetnosti, kao robovi sustava i ideologija, kao loši gospodari vlastitih života koji svoju kožu prečesto izvrću i rastežu u strahu da ne bi ostali bez nje. Govori o većinama, manjinama, desnima i lijevima; govori o fašizmu, mačizmu, feminizmu, šovinizmu...
Lisica
Naslovni motiv lisice varira i pojavljuje se u svih šest poglavlja knjige, te ih labavo povezuje u roman o pripovijedanju. Kao i u većini svojih tekstova autorica pripovijeda u prvom licu, "bez imalo patetike, prepuna finoga humora, suptilne ironije, književnih i teorijskih referenci", sugerirajući kako je ovaj roman, u kojemu se teško oduprijeti impulsu pitanja ili usporedbe o stvarnom i fiktivnom, u konačnici "posveta piscima i pisanju, onima važnima, nezaobilaznima, onima čije priče mijenjaju čitatelja".
Europa u sepiji
Hrvatsko izdanje knjige eseja poznate i nagrađivane hrvatske književnice i znanstvenice. Čine je tridesetak eseja u kojima autorica uvijek polazi od nekog vlastitog iskustva, skice, događaja, sjećanja, odnosa, ali prvenstveno emocije koja se onda proteže cijelim esejom i koja s intelektualnom potkom čini draž i prepoznatljivost autoričinog stila pisanja, njene spisateljske osobnosti.
Napad na minibar
Nova knjiga Dubravke Ugrešić ukoričuje eseje koji su od 2007. do 2010. godine objavljivani u poljskim, engleskim, švicarskim i beogradskim novinama. Autorica iz vlastite traumatične pozicije nepripadanja beskompromisno i s puno ironije analizira mnoge teme današnjice: opijum religioznosti, karaoke-kulturu, imigraciju, rodoljublje, arhivomaniju, postkomunizam i tranziciju, ali i minule medijske obračune, kao npr. s Vješticama iz Rija.
Baba Jaga je snijela jaje : mit o Babi Jagi
Ovaj roman je hrvatski prilog svjetskoj biblioteci "Mitovi". Radi se o obradi mita o babi Jagi, verziji vještice kod Slavena, ponajviše ruska varijanta. To je staro žensko strašilo kojim se plaše djeca. Djelo funkcionira kao univerzalna priča s feminističkim podtekstom, a današnje značenje bi bilo da se u vješticu pretvaraju svi koji ne ulažu dovoljno u kozmetiku, fitnes i plastičnu kirurgiju. Roman je sastavljen od tri dijela: autobiografija, fikcija i jedan znanstveni dio.
Nikog nema doma
Zbirka eseja kojom poznata književnica nastavlja svoje dosadašnje kritike komunističkih, kapitalističkih društava, novonastalih država i njihovih "ad-hoc" političkih, demokratskih sustava (uglavnom u Zapadnoj i Istočnoj Europi) i nalaženje u njima pravog mjesta za Čovjeka i njegove potrebe, od svakodnevnih do onih iskonskih. Niti jedna promjena ne nosi sa sobom toliko pozitivnosti koje bi izblijedile one negativne, a jedan od čestih citata u knjizi potvrđuje to: "Pao je zid. Pao je po svakom čovjeku, po svima nama…".
Ministarstvo boli
Priča o odlasku, gubitku domovine, rasulu u životu kad se dogodi rat. Priča ju profesorica hrvatsko-srpskoga jezika na amsterdamskom sveučilištu koja se druži sa studentima iz svih dijelova države u raspadu. Studenti i profesorica obilježeni su pridjevom "bivši" svojevoljnim ili prisilnim egzilom koji ih je skupio u amsterdamskoj učionici. Oni hodaju tuđom zemljom s tjeskobama, nostalgijama, depresijama, osjećaju krivnju itd. U prvom dijelu romana forsira se tzv. jugonostalgija, a drugi je dio obračun s njom. Autorica problematizira poziciju egzila i prtljage koju egzilant nosi sa sobom.
Muzej bezuvjetne predaje
U skladu s naslovom, roman se doima kao svojevrsni antikvarijat uspomena, kao niz brižljivo poslaganih fotografija, u čiju se nijemu, izblijedjelu dvodimenzionalnu površinu autorica udubljuje s nježnom naklonošću, neskrivenom čežnjom, "bezuvjetnom predajom". Riječ je, zapravo o autobiografskim zapisima u egzilu, koji svakodnevnicu Amsterdama, New Yorka i Berlina - apstrahiranih do simboličnog pojma Zapad, "melju u istom žrvnju" s ratnom zbiljom Hrvatske i bivše Jugoslavije - opet apstrahiranih do znakovitog idioma Istok. Ove dvije jednakodjelatne stvarnosti autoricu prožimlju istim intenzitetom, a ona se, u potrazi za vlastitom (izgubljenom) domovinom, kao jedinka društvene skupine poznate pod imenom izbjeglice, zaustavlja negdje na pola puta između nevjerice, užasnutosti, razočaranosti i duboke tuge. Knjiga je objavljena 1997. u Amsterdamu na nizozemskom, a ovo je njeno prvo izdanje na hrvatskom jeziku.
Zabranjeno čitanje
Knjiga eseja ove poznate hrvatske spisateljice o tome, kako sama kaže, "o čemu pametni ljudi šute", a ona progovara o "sjaju i bijedi" tržišno-književnog miljea, koji, inficiran zapadnjačkim virusom komercijalnog uspjeha, počesto favorizira trivijalnost i banalnost na štetu kvalitetne literature i pisaca "od formata". Ne dvojeći između ovih krajnosti, autorica, opirući se prvoj i gorljivo se priklanjajući drugoj, gotovo plastično opisuje nekompatibilnost "zapadnog", "istočnog" te vlastitog tretiranja književnosti.
Kultura laži : (antipolitički eseji)
Analize postjugoslovenske hrvatske stvarnosti u rukopisu Kultura laži dobijaju posebnu težinu, jer su baš one zaslužne za otpisivanje autorice iz hrvatske književnosti i njeno upisivanje u neku drugu. I dok bezuvjetno potvrđuje da je pisac „koji ne poznaje nacionalne granice“ i kojeg objeručke prihvataju različite kulturne i društvene zajednice (o čemu svjedoče i sa svih strana uručivana priznanja), Dubravka Ugrešić je u rodnoj grudi i dalje proganjana, a njena djela bezdušno odbacivana. Koliko Kultura laži zaslužuje ovakav tretman i zbog čega je uopće konotirana kao zloglasna, predlažemo da otkrijete sami. (Andrea Iveljić)
Američki fikcionar
“Godine 1993. u vlastitom predgovoru zbirci eseja po nazivom Američki fikcionar ističe da se radi o jednoj ‘nepristojnoj knjizi’ u kojoj se u potpunosti izbjegava autobiografsko pisanje. Kroz eseje u Američkom fikcionaru daje kritiku američkog proizvođačkog društva iz svoje pozicije marginalca i egzilanta. Prilikom tipkanja, došlo je do slučajne greške u naslovu knjige, kad je Ugrešićka umjesto tipke ‘d’ pritisnula ‘f’ te se ‘dictionary’ pretvorio u ‘fictionary’, potvrdivši tako njen unutarnji košmar, kako sama navodi.” (Anela Senčar, 5. 2. 2008.)
Forsiranje romana-reke
“Forsiranje romana-reke” je priča o piscima i njihovim svjetovima, locirana u stvarni prostor (zagrebački hotel Intercontinental, Međunarodni susreti pisaca) i u prepoznatljivo vrijeme (osamdesete godine, posljednje desetljeće socijalizma), koji ovdje služe kao okvir za neobično složenu književnu igru sa žanrovima i konvencijama. Knjiga koja u okvire romana prosječne dužine upisuje građu od koje bi se moglo napisati nekoliko drugih knjiga, razvija sudbine većeg broja junaka i kombinira čitav niz žanrova preuzetih podjednako iz kanonske književne tradicije kao i iz popularne kulture. Roman u kojem se pisci uzvišene poezije susreću s replikama negativnih strip junaka, pisci radio drama za djecu dobijaju uloge detektiva koji otkrivaju planetarne zavjere protiv “lijepe književnosti", a pisci socijalističkog realizma dobijaju naloge od likova profiliranih prema logici znanstvene fantastike. Iza svega i oko svega toga ne prepoznajemo samo tužno-smiješnu zbilju naše neposredne prošlosti, socijalizma sa ljudskim likom, nego i nagovještenu buduću zbilju koja već postaje našom sadašnjošću.
Kućni duhovi
Kroz duhovite zgode malenih i nevidljivih, ali vrlo živopisnih, karakternih i osebujnih stanara različitih kućanstava, susrećemo i niz jednako zanimljivih vidljivih likova, čija veličina i opipljiva postojanost ponekad nisu dovoljni da se odupru nepodopštinama kućnih duhova. Štoviše, selidbe iz prostora, u kojem žive i ta malena bića, su gotovo uobičajena stvar. Ipak, događa se da vidljivi i nevidljivi sustanari katkada žive i vrlo skladno. Ovaj duhovito ilustriran koloplet priča o životnoj svakodnevici, koja obiluje neobičnim, neobjašnjivim, ponekad nepoželjnim, a katkad i dobrodošlim događajima, može poslužiti i kao poticaj na šire istraživanje mitološke baštine.
Život je bajka : (metaterxies)
Zbirka priča za literarne sladokusce, prvi put objavljena 1983., na radikalan način propituje tezu da je svako pisanje samo recikliranje onoga što je već napisano. U ovoj knjizi autorica za svoje čitatelje oblikuje čitav jedan novi žanr: priče napisane prema drugim pričama, odnosno, prema poznatim književnim predlošcima - Gogoljevom "Nosu", Tolstojevoj "Kreutzerovoj sonati", Carrollovoj "Alici u zemlji čuda". Najdalja točka do koje Dubravka Ugrešić odlazi u svom kontinuiranom propitivanju prirode samog pisanja i, istovremeno, njena najzaigranija i književno najsamosvjesnija knjiga.
Štefica Cvek u raljama života : patchwork story
Još jedno izdanje glasovitog romana ove suvremene hrvatske spisateljice, prema kojem je snimljen i istoimeni film. Parodirajući ljubavne romane, autorica svoju priču iz urbanog života, čija je glavna junakinja mala daktilografkinja u potrazi za srećom i ljubavi svog života, gradi po uzoru na krojne arke, u to doba neizostavnog dijela ženskih časopisa.
Mali Plamen / ilustrirala Zlata Živković - Žilić
Mali plamen započinje izlaskom iz kutije za šibice. Ne želi završiti kao potpaljivač cigarete ili štednjaka. Plamen je duh, čistoća, prosvjetljenje i ljubav. On je sama duša vatre. Zato će na putovanju mnogi zatražiti njegovu pomoć. Susretat će rođake, one koji u sebi sadrže vatru, i one koji su je nesmotrenošću izgubili: staru svjetiljku koja se pijana njiše na ulici, malenu krijesnicu koja je izgubila svjetiljčicu, te svijeću koja je metafora za nakupljene uspomene duše.