20 ljetnih putopisnih preporuka: dužine, širine, ekvatori, paralele
Bez obzira na to putujete li ovog ljeta ili ne, knjige iz ovog nefikcionalnog narativnog žanra nude vam mogućnost za upoznavanje i opisivanje nepoznatog, različitog, drugog...
Miro Aščić: Afrika: misija na Crnom kontinentu
Putopisna knjiga hrvatskog novinara u kojoj autor govori o svom četveromjesečnom boravku u Africi. Slijedom svojih doživljaja i iskustva, autor predstvalja život tamošnjih hrvatskih misionara te kroz njih dočarava svakodnevni život i ljude u ratom osiromašenoj zemlji Kongo, genocidom ranjenu Ruandu, oboljele od side u Ugandi, Pigmejce u Burundiju, slamove i dječju prostituciju u Keniji... Ukratko, autor predstvalja ljude koji čine Afriku kakva ona jest.
Aleksandar Flaker: Autotopografija
Autobiografija poznatog hrvatskog književnog povjesničara i teoretičara. Autor putem niza specifičnosti pojedinih gradova i mjesta te njegov posve intiman doživljaj, donosi detalje iz vlastitog života: od djetinjstva u Poljskoj, mladosti u Zagrebu, drugi svjetski rat, različite režime kojima je svjedočio, o Beogradu, Mostaru, Kvarneru, vlastitom školovanju, ljudima koje je sretao...
Miljenko Majnarić: Brijuni
Ni storija o Brijunskom arhipelagu još nije bila ispričana kao sada u Biserima Jadrana. Otočje desetljećima rezervirano samo za povlaštene sada se predstavlja svima te vrijedi pročitati njegovu priču. Ona teče još od vremena kad ga nastanjivaše dinosauri, koji ostaviše u njegovu kamenu svoje stope, ili vremena kad su rimski patriciji u brijunskim uvalama gradili ville rustice, pa do dana Bizantskog kastruma i nazadovanja otočja u doba mletačke uprave. Najsjajnije pak razdoblje Brijuna počinje kad otoke kupuje bečki industrijalac Paul Kupelwieser te ih iz legla malarije pretvara u okupljalište europskih aristokrata i industrijskih magnata, a nastavlja se kada Kupelwieserovu ulogu preuzima jugoslavenski predsjednik Tito, koji Brijune opet uzdiže do svjetskoj eliti dobro poznatog odmarališta.
Stranice ove edicije posvetili smo i brijunskom parkovima, jedinstvenim šumama crnike, egzotičnim životinjama pridošlim s raznih strana svijeta... Vodimo vas u šetnju rezidencijalnim vilama i otokom Vangom, ali i austrougarskim utvrdama i zaštićenim podmorjem Brijuna. Jedrit ćete s nama arhipelagom u kojem nije dopuštena plovidba, družit ćete se s glumcima i sa svjetskim jet-setom, odmorit ćete se u brijunskim vilama, jesti s brijunske trpeze, pročitati sjećanja na jednog brijunskog didu... Brijune u vaš dom dovode: Vesna Girardi Jurkić, Mirko Urošević, Stanko Piplović, Borislav Vujčić, Ciril Mlinar Cic, Ratomir Ivičić, Budimir Žižović, Saša Broz, Braslav Karlić, Ljubo Gamulin, Stipe Surać i drugi autori.
Javor Novak: Dosanjani Jadran
U knjizi o plovidbi Jadranom, od Savudrije do Dubrovnika, osjeća se ljepota i ozbiljnost plovidbe. Knjiga odiše doživljavanjem i snalaženjem u nepredvidljivim situacijama na uvijek čudljivom moru. Važna je za ovu knjigu, pored njezine vjerodostojnosti, uvijek prisutna vezanost za jadranske raznolike toponime što putem svježeg i upečatljivog iskaza ostaju u trajnosti zapisa a time i u stivi pomorske knjige. Svakako da su doživljaji na pomorskoj ruti presudni za potku knjige, pa će susreti s ljudima biti od posebne čari na putu što ovisi i o tuđim iskustvima. Navika života u plovidbi i pojavnosti iznenađujućeg isprepleću se s romantičnim štihom ove knjige.
Mladen Klemenčić: Granice bez granica
Knjiga putopisa koje je autor skupio na svojim putovanjima, a većina je prethodno objavljena u časopisu "Kolo". Odabirući za odredišta svojih putovanja često nepopularna mjesta, autor donosi dojmove i zapažanja iz Sjeverne Irske, Ukrajine, Rusije, Izraela... navodeći o njima pojedinosti koje se ne mogu naći u turističkim vodičima već su dio autorovog subjektivnog iskustva koje pri svakom prelasku granica svoje zemlje postaje otvoreno za novo iskustvo i spoznaje – bez granice. Sadrži kazalo lokaliteta te brojne ilustracije u boji.
Thor Heyerdahl: Ekspedicija Kon-Tiki
Kon-Tiki je splav na kojoj je norveški istraživač i pisac Thor Heyerdahl 1947. zaplovio u ekspediciju na Tihi ocean. Dobila je ime po bogu sunca Inka Viracochi, koji se navodno nekad nazivao “Kon-Tiki”. Kon-Tiki je također ime popularne knjige koju je Heyerdahl napisao o svojim pustolovinama. Heyerdahl je tvrdio da su južnoamerički narodi naselili Polineziju u južnom Pacifiku u pretkolumbovska vremena. Organizirao je ekspediciju Kon-Tiki da bi pokazao kako je bilo tehnički moguće preploviti Tihi ocean isključivo uz pomoć materijala i tehnologije iz tog doba.
Heyerdahl i njegovi pomoćnici otišli su u Peru, gdje su pomoću stabala i drugih lokalnih materijala izgradili splav od drveta balsa na domorodački način prema crtežima španjolskih konkvistadora. Zajedno s petoricom ljudi Heyerdahl je na toj splavi plovio 101 dan i prešao 7.000 kilometara po Tihom oceanu dok se nije razbio na grebenu otoka Raroia u otočju Tuamotu 7. kolovoza 1947. Jedini moderni komad opreme na splavi bio je radio-aparat. Knjiga o o jednoj od najluđih morskih pustolovina s prve polovice 20 stoljeća. Naime, Thor i ekipa su tada išli u doslovno naramku pruća - preko cijelog Tihog oceana!
Jasen Boko: Peta strana svijeta
Knjiga objedinjuje niz tekstova o putovanjima koje je ovaj suvremeni hrvatski autor, dramaturg i novinar, objavio u "Slobodnoj Dalmaciji" u razdoblju od 1997. do 2004. godine. Slijedeći svoju strast za "skitnjom" po raznim zemljama i kontinentima, autor o svojim boravcima na Kubi, Venezueli, Meksiku, Andaluziji, Japanu, Škotskoj, Rumunjskoj, Poljskoj i mnogim drugim "dalekim horizontima", piše s "istinoljubivošću" novinara, ali i tankoćutnošću pisca, oblikujuću jedinstvenu poruku o "petoj strani svijeta" kao mogućem uzmaku od civilizacijskih balasta urbanog zapada.
Bekim Sejranović: Dnevnik jednog nomada
Dnevnik jednog nomada istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom, koliko traumatičnoj toliko i lijepoj. Od godine 2011. do 2016., od Ljubljane, preko Osla do Zagreba i Brčkog čitamo dnevničke zapise o jednoj ljubavnoj priči i njenoj propasti; o ocu koji gotovo svakog mjeseca putuje iz Osla u Ljubljanu da vidi mlađu kćer, jer se boji da će ga zaboraviti, i o starijoj kćeri u Oslu koja očuha zove tatom, a njega po imenu; o književniku koji istodobno sudjeluje u hrvatskoj, bosanskoj i norveškoj književnosti.
Pratimo i avanturu nastajanja romana koji autor pokušava paralelno pisati na “našem” i na norveškom, slijedimo Sejranovića na brojnim književnim promocijama, festivalima i rezidencijama, pratimo njegove susrete s kolegama, prijateljima, ženama i ljubavnicama, čitamo o knjigama koje on čita. Razapet između Skandinavije i Balkana, Bekim Sejranović ispisuje stranice o dva svijeta, i o sebi u njima i izvan njih, koje su jednako potresne, uznemirujuće i duhovite kao i najbolje stranice njegovih romana. Samo ovdje nema glavnog junaka da se iza njega bar malo skrije, tu su samo Bekim i njegovi demoni.
Petar Rikić: Oko svijeta '09 : 40 000 km
"Knjiga je sačinjena fotografijama načinjenih amaterskom kamerom, te zapažanja i misli, usput, zbog prikupljanja sredstava za nastavak puta, pretvoriše se u putopis, a svaki primjerak putopisa uz zahvalnicu za potporu ekspedicije, OKO SVIJETA." - napisao je sam Petar Rikić na poleđini knjige. "Sjetih se svojih sebičnih misli kad sam uživajući u ovim predjelim poželio da ovdje nikada ne stigne moderna cesta. Nestala bi avanutra. U stvari, za nas u prolazu ovo je avantura, a za ovu djecu nije. Njihova avantura počinje kada krenu ostvarivati svoje snove. 18.08.2009. GOBI - ALTAJ, Mongolija"...isječak iz knjige.
Boris Veličan: Stakleni grad: zbirka putopisa
Parafrazirajući kultnu knjigu Željka Malnara i ideju da svi tragamo za svojim Staklenim gradom, no da ga možemo "fulati" i ako proputujemo cijeli svijet te naposljetku naći odmah iza ugla, autor u ovoj zbirci putopisa opisuje svoje susrete s prostorima i ljudima diljem planeta. Te susrete on proživljava intenzivno i nadahnuto, kao kad, primjerice, kaže: "Napustiti Kazahstan isto je kao i napustiti ženu koja te voli. Imali smo divnih trenutaka, doživjeli mnoge stvari i iskusili sve, od hrane do lokomotive".
Nives Opačić: Pod Velikim medvjedom
Knjiga putopisnih eseja poznate hrvatske jezikoslovke, u kojima je autorica osobnim, prepoznatljivim stilom zabilježila svoja zapažanja, osjećaje, misli, digresije, bilješke s putovanja po različitim gradovima i mjestima u inozemstvu (Berlin, Beč, Baltik, Prag, Venecija...) i Hrvatskoj (Topusko, Dubrovnik, Sirivalja...). Knjiga je obogaćena brojnim autoričinim fotografijama, a sadrži predgovor i pogovor autorice.
Juraj Bubalo: Put Indije
Romaneskni putopis Juraja Bubala (1976.) Put Indije rezultat je njegova prvoga dužeg putovanja na Istok, u Indiju i Nepal. Vođen pustolovnim duhom i istraživačkom radoznalošću prepušta se iskustvima zatečene i doživljene indijske civilizacije i kulture koja mu pomaže riješiti bitna životna pitanja...
Matko Peić: Evropske skitnje
"Dragocjenim rječnikom i zrelom svojom nutrinom Matko Peić je objelodanio ono što je u suvremenoj hrvatskoj književnosti malo tko znao i u što su gotovo svi bili spremni posumnjati: naime, da po dobre putopise nije potrebno putovati daleko, ako pisac putuje čitav. To će reći: ako putuje otvorenih očiju i srca, ako se umije i želi baviti naizgled banalnim (puto)sitnicama, ako umije i voli osjetiti draž svakodnevna života koji pored nas, običnih putnika, prolazi nevrijedan i nezapažen..."
~ Igor Mandić
Davor Rostuhar: Samo nek' se kreće!
Sjeli smo na bicikle i krenuli. Nema se tu, zapravo, šta više reći. Između ideje i njenog ostvarenja stoji jedan mali korak. Krenuti! Samo to, a potom će sve doći na svoje. Nema veze što smo imali samo 19 godina, jeftine bicikle i lagan džep. Imali smo ideju. Putovanje. Biciklom do Egipta. Bilo gdje. Život kao putovanje. Ugodna simfonija ceste, bezbroj novih kilometara, ljudi i krajeva. Ma, put... Samo to.Knjiga “Samo nek’ se kreće!”, Davora Rostuhara, ponajprije opisuje putovanje biciklom od Zagreba do Egipta. Na tom desetomjesečnom putovanju, prijatelj Vedran i autor, prošli su kroz mnoštvo zanimljivih situacija koje su opisane u knjizi. No, da to ne bio samo neki dosadni putopis, autor se potrudio na nekoliko načina. Prije svega radi se o vrlo emotivnom i intimnom doživljaju.
Trebalo je suočiti se sa sobom i iščeprkati najdublje osjećaje kako bi se moglo dočarati što se dešava u glavi čovjeku koji putuje biciklom kroz snijeg i zimu, kroz vruće pustinje, koji se nađe sam okovan u sniježnoj oluji na najvišem vrhu Bliskog istoka, i na kojeg pucaju izraelski vojnici za vrijeme boravka u Gazi. Ili jednostavno, što se mota čovjeku po glavi kad danima i danima vozi kroz ravnu pustinju. Ili odgovor na najteže pitanje – zašto? Zašto sve to? Nadalje, neke aspekte priče, neke probleme putovanja, pokušao je izložiti kroz diskusiju koja se provlači kroz više poglavlja. Tu je diskusija o problemu suočavanja sa drugom kulturom i svim njenim nepravilnostima (npr. potlačivanje žena, itd.), diskusija o vječnom izraelsko-palestinskom sukobu… Iako je sve pisano u prvom licu, akteri putopisa su lokalni ljudi koji pričaju svoje priče i argumentiraju realnost.
Rade Jarak: Japanski dnevnik
U ovoj dnevničko-putopisnoj prozi autor pokušava proniknuti ne samo u složenu japansku kulturu, stvarnost i svakodnevicu, nego i u jednako složene fenomene poput pisanja, Autora i Drugoga na pozadini otuđenih urbanih i ruralnih pejzaža i susreta, donoseći posve ogoljeno svjedočanstvo i o vlastitoj osamljenosti, izgubljenosti i oskudici. Jarak majstorskim potezom secira japansku kulturu i svakodnevicu i promatra je pod zapadnim povećalom – istovremeno razotkrivajući specifičnosti domaćina, ali i, ništa manje, vlastite kulturne predrasude i stereotipe.
Uz velik broj umetnutih intimnih krokija i mikroeseja, Jarak nam nudi gotovo epsku pripovijest koja pupa pod kožom ovog istočnog imperija – s jedne strane njegov gotovo zastrašujući stupanj tehničkog razvoja, tehnizacije, i uz nju vezane alijenacije – utjelovljenih u slici paradigmatskog postmodernog velegrada – Tokija, kojeg Jarak prispodobljava Kafkinim romanima ili Moebiusovim stripovima i, s druge strane, njegovu neizmjernu, snijegom prekrivenu, ruralnu otuđenost i hladnoću.
Lara Černicki I Stašo Forenbaher: Starim cestama preko Velebita
Sredinom 18. stoljeća pa do kraja Habsburške Monarhije, na širem području Velebita počela je izgradnja šumskih puteva u svrhu iskorištavanja velebitskih šuma. Postupnim uređenjem postojećih puteva nastale su solidne ceste koje su omogućile transport robe između Like i podgorskih luka. Tijekom vremena velebitske ceste puno puta su se mijenjale i prilagođavale potrebama vremena. Knjiga započinje kratkim pregledom predpovijesnih staza i cesta iz rimskog doba, u nastavku slijede opisi Dalmatine i Jadranske magistrale, te dalje zemljopisnim redom od sjeverozapada prema jugoistoku slijede poglavlja koja opisuju ceste kroz velebitske prijevoje prema moru. Tekst je popraćen kartama i mnoštvom fotografija.
Stipe Božić: Svete planine svijeta
Hodočasteći oko svete planine Kailas, penjući se na himalajske gorostase Kangchenjungu, Khumbakarnu i Phari Lapchu, japanske svete planine Fuji i Koyu, mitske planine Olimp i Ararat, Sinaj i Sion, na meksičke vulkanske vrhunce i andske planine bogove, Stipe Božić fotografirao je i zabilježio priče i vjerovanja ljudi koji pod njima žive, još jednom pokazujući bogato duhovno i kulturno nasljeđe koje se temelji na suživotu čovjeka s prirodom.
Eric Newby: Kratka šetnja Hindukušom
Izuzetno duhovit i uzbudljiv putopis o pustolovinama sredovječnog Engleza koji, nakon nezadovoljavajućeg posla u modnoj industriji, osjeti „zov divljine“ te se uputi na ekspediciju u Afganistan, preko mora, rijeka i neprohodnih planina, gotovo bez ikakve pripreme i predznanja o onome što ga čega. Probijajući se kroz slabo poznate i divlje predjele, on opisuje neobične, zabavne i šaljive događaje, ljude i krajeve na koje nailazi. Djelo je National Geographic uvrstio među dvadeset najboljih pustolovnih knjiga svih vremena.
Oleg Maštruko: Zapisi s drugog krova svijeta
Bogato popraćen fotografijama ovaj putopis po Pamiru (koji je uz Tibet, također "krov svijeta") neobičan je po tome što je, u sklopu svojega projekta "Marco Polo – Hrvatska do Pamira", tekstove i fotografije autor izvorno objavljivao na Facebooku 2015. godine, izvješćujući gotovo u stvarnom vremenu o ruti koju je prelazio sa svojim suputnikom. Zabiti, vjetrometine, pustopoljine, ogoljene planine i ruševine koje autor predstavlja stvaraju gotovo filmsko-nadrealnu začudnost.
Zuko Džumhur: Pisma iz Azije
Kao i ostale knjige Zuke Džumhura i ova nas upoznaje sa svijetom, ljudima, običajima, krajevima i historijom područja koja obilazi, a da pri tome ne gleda samo površinsku sliku koja su česta boljka putopisa, već vidi višeslojnost društvenog i fizičkog prostora, kao i činjenicu da je sve što imamo danas skup svih znanja i napora kroz ukupnu ljudsku povijest, a ne plod samo aktualnog trenutka. Upravo na taj način pristupa i u ovoj knjizi kojom nas vodi u Meku, opisuje putovanje kroz pustinju, hodočasnike, spavanje na otvorenom, bogate i siromašne...
A onda ga put odvodi i u druge Azijske zemlje u kojima se snalazi i gotovo bez novca odsjeda u hotelima, putuje i radi ono što najbolje zna, bilježi svijet oko sebe. Knjiga je ilustrirana Zukinim crtežima, koji pričaju svoju priču, ponekad fotografski, uvijek anedoktalno.