"Sjedinjenje" Freda Uhlmana: poticanje nade u pravo, iskreno prijateljstvo u teškim okolnostima
Čitateljski klub Knjižnice Čavle imao je u studenom na stolu naslov koji pripada redu klasika...
Roman "Sjedinjenje" Freda Uhlmana priča je o odrastanju, prijateljstvu dva tinejdžera u delikatnim okolnostima nacističke Njemačke pred Drugi svjetski rat.
U gimnaziji u Stuttgartu, u Hansov razred dolazi Konradin, mladi njemački plemić iz obitelji koja je obilježila povijest toga kraja. Između Hansa, dječaka židovskog podrijetla i Konradina ubrzo se razvija iskreno prijateljstvo. Uspon nacizma i Hitlerov dolazak na vlast grubo prekida niti njihova dotadašnjeg života i iz temelja mijenja sudbine mladića.
Hans svoj život nastavlja u Americi zauvijek obilježen gubitkom prijatelja. Ipak, mnogo godina kasnije, pomalo bizarno, do ponovnog "sjedinjenja" dolazi nakon otkrića o Konradinovom tragičnom kraju - onaj koji je vjerovao i poštivao Hitlera, strijeljan je kao njegov urotnik.
Roman nije u potpunosti autobiografski premda sadrži puno elemenata iz autorovog života.
Fred Uhlman često je isticao ljubav prema rodnom kraju. Kako sam kaže, pokrajina Wurttenberg učinila ga je umjetnikom, pjesnikom i romantičarom za cijeli život. Pred strahotama nacizma 1936. godine prebjegao je u Englesku gdje je živio do kraja života.
Roman "Sjedinjenje" napisan je na engleskom jeziku, ali ipak, koncizno, jasno, "pomalo njemački". Takav stil pisanja nekima od nas nije se dopao, a prema nekima je baš to pravi atribut ovog književnog djela. Time je i naša rasprava dobila na kvaliteti i zanimljivosti.
Rajna je istaknula kako je tekst romana sterilan, strog, odiše "njemačkim" stilom. Tematika je sama po sebi dirljiva, ali dirljivost zapravo nije osjetila.
Ni Jasenki se roman nije jako dojmio. Više voli "rokoko" stil pisanja, falilo joj je malo više "štofa", a i smetali su je latinski izrazi te germanizam općenito.
Sličnog mišljenja je i Marinka. Knjigu je odčitala kao "lektiru" i nije je se posebno dojmila.
Mariji se sažeti, minimalistički autorov stil upravo jako dopao. Kako kaže, "ničeg nema previše, roman je izbrušen kao dijamant". Ističe svevremenost romana - u spletu povijesnih događanja, poput Hansova i Konradinova oca, čovjek često mora odlučiti što učiniti u određenom, za njega sudbonosnom trenutku.
Renati se roman dopao. Ističe vrlo napredno razmišljanje Hansovog oca o cionizmu. Iako Židov, osjeća se prvenstveno kao Nijemac, vjeruje u svoju domovinu Njemačku, ne razumije Židove i ideju o Izraelu kao zajedničkoj državi.
"Još uvijek se sjećam burne rasprave između oca i cionista koji je došao sakupiti novac za Izrael. Moj se otac užasavao cionizma. Čitava ideja njemu je izgledala posve ludom. Svojatanje Palestine, nakon dvije tisuće godina njemu je imalo smisla jednako kao da Talijani svojataju Njemačku zato što su je jednom okupirali Rimljani. To je moglo samo voditi u beskrajno krvoproliće i Židovi bi se morali boriti s čitavim arapskim svijetom. I svejedno što je on, Štutgartđanin, imao s Jeruzalemom?" (str. 36., 37.)
Kroz stavove Hansova oca autor vizionarski predviđa ratna događanja na Bliskom istoku krajem 60-tih godina prošlog stoljeća.
U atmosferi istinskog mladenačkog žara i strasti autor obrađuje i tipična pitanja iz razdoblja odrastanja i općenito - pitanje o Bogu i vjeri, postojanju Boga, smislu života.
"Od koje je koristi tebi ili meni nemoćan, bešćutan Bog? Bog što sjedi na oblacima i gleda kroz prste malariju, koleru, gladovanje i rat." (str. 29.) - Hansov komentar uz stradanje djece u požaru.
"Bitno pitanje više nije bilo što jest život, nego što je netko mogao učiniti s takvim bezvrijednim, a ipak nekako jedinstveno dragocjenim životom. Kako bi ga netko trebao provesti? S kojim ciljem? Samo za naše vlastito dobro? Na dobrobit čovječanstva?" (str. 30.)
Kada se priča romana izuzme iz konteksta nacizma i predratnih događanja u Njemačkoj 30-tih godina prošlog stoljeća ostaje lijepa priča o prijateljstvu, o dobru i zlu, kako je doživljava Eda. Raduje je što ipak dobro pobjeđuje.
Jadranka M. ističe lirski opis prijateljstva dvaju dječaka, poput rađanja ljubavi.
Za Tonku je ovaj roman prava "eksplozija" prijateljstva. Fascinirana je kriterijima prema kojima Hans već u tinejdžerskoj dobi bira svoje prijatelje.
Iako je daleko od svoje domovine, Hansa cijeli život prati "mrlja" na prijateljstvu s Konradinom. Zbog toga, kako kažu Ticiana i Gordana, kao da je "osakaćen", postaje emocionalno isprazan, ne usudi se nikome "otvoriti".
Slavica J. i Sanju, kao prosvjetare, neugodno je dojmio odnos profesora prema djeci, njihovo propagiranje nacizma.
Nakon ovako sadržajne rasprave možemo zaključiti da roman "Sjedinjenje" Freda Uhlmana potiče nadu u pravo, iskreno prijateljstvo u teškim okolnostima i kao takav je izrazito pozitivan, bezvremenski. Nije slučajno što mnogi roman smatraju kultnim. Preveden je na gotovo sve svjetske jezike. Prema njemu je 1989.godine snimljen film, a 2010. godine u Dublinu je postavljena i kazališna predstava.
Roman smo ocijenile ocjenom vrlo dobar 4 (4,31) !
Prijedloge za čitanje u siječnju 2019. - izbor iz SF literature pripremila je Gordana.
S 11 glasova izabrale smo roman "Gazela i kosac" američke autorice Margaret Atwood.
U prosincu 2018. čitamo krimić M.Walters "Kameleonova sjena".