Dana 19. siječnja članovi Studentskog čitateljskog kluba sastali su se raspravljati o „Fantomu Opere“, najpoznatijem djelu Gastona Lerouxa.

Ispunjen je san o prvom sastanku Studentskog čitateljskog kluba u 2018. godini. I to nije bio običan sastanak, jer poželjeli smo dobrodošlicu našim novim članovima koji su odmah pokazali entuzijazam raspravljajući o knjizi i prije nego što sam im uspjela čuti imena. Dobar znak, rekla bih.

Čitateljski klub: Studentski čitateljski klub

Pročitana knjiga: Fantom Opere

Autorica: Gaston Leroux

Datum rasprave: 19. 1. 2018.

Nakon što smo se ipak uspjeli upoznati, svatko se kratko osvrnuo na knjigu i dao svoju ocjenu. Uz male izmjene i predomišljanja na kraju rasprave prosjek tih ocjena konačno je bio 3,8.
Radnja knjige smještena je u pariškoj operi u drugoj polovici 19. stoljeća koju tada preuzimaju novi upravitelji. Upozoreni su da u operi živi duh čiji se zahtjevi moraju ispuniti jer će im se u suprotnom osvetiti. Sve čudno što se događalo u operi i zaposlenici i publika pripisivali su duhu iz opere, a samo su novi upravitelji pokušavali naći racionalno objašnjenje.

Jedna od pjevačica u operi bila je Christine Daae, mlada djevojka obilježena očevim pričama o Anđelu glazbe koji će joj, ako joj se ukaže, podariti izvanredne glazbene sposobnosti. Nakon smrti oca izgubila je ambiciju i nije se isticala glasom sve do jedne večeri kada je sve iznenadila nevjerojatnim nastupom. U nju je zaljubljen vikont Raoul de Chagny koji poznaje Christine iz djetinjstva, a ona mu priznaje da ne smiju biti skupa jer je njena ljubav obećana Anđelu glazbe. Kako vrijeme odmiče, Christine postaje nesretnija, a anđeo sve posesivniji.

Odnos Raoula i Christine procijenili smo dosta nezrelim i površnim. Raoul je svoju reputaciju hrabrog mladića brzo srušio mnogim sebičnim postupcima, a nad Christine smo se se više sažalili jer je bila žrtva manipulacije praznovjernih priča i prijetnji Fantoma opere.

Mistični Fantom spreman je učiniti doslovno sve kako bi dobio ono što želi i svo fizičko i psihičko zlostavljanje koje je pružio ljudima u operi smatrao je naknadom za svoju izoliranost iz društva. Dosta smo raspravljali o njegovoj psihičkoj karakterizaciji. Životne okolnosti su ga pogurale da svoj talent i domišljatost usmjeri na stvaranje čudovišta od samoga sebe i na taj način se stopio s ulogom koju mu je okolina pripisala. Unatoč neodobravanju društva i nepravde koju je prošao, zaključili smo da to nije opravdanje za nanošenje boli drugima. Možemo imati razumijevanje za njegovu prošlost, ali ne i opravdavati njegovo ponašanje.

Čitajući ovo djelo. prepoznali smo, ili smo to barem tako interpretirali, neke univerzalne teme za raspravu. Komentirali smo na koji način fizički izgled može odrediti nečije mjesto u društvu, zatim kako ljudi često imaju maske na licu baš poput Fantoma i koliko praznovjerje može imati štetan utjecaj na osobu. Osim toga, svidjelo nam se što je pisac veoma slikovito opisao izgled opere i odlično dočarao atmosferu kakva je u njoj vladala naglašavajući tako dojam da je opera potpuno odvojen svijet od onog vanjskog gdje su svi potpuno predani svojim ulogama.

Zašto onda 3,8? Čini se kako bi ocjena bila značajno veća da se Leroux malo više pozabavio stilom pisanja i razradom sadržaja. To je nešto oko čega smo se svi složili. Ideja priče je zanimljiva, ali svi su likovi, osim Fantoma, jednodimenzionalni te su mnoga poglavlja ispunjena zamarajućim dijalozima. Velik dio knjige usmjeren je na ljubavnu dramu između Raoula i Christine dok mračne tajne i uzbudljiv život duha iz opere ostaju nepoznati usprkos pokušaju da se u Epilogu objasni njegova prošlost. Frustracije uslijed nedostatka informacija o glavnom liku, zanemarivanja povijesne pozadine, nejasne uloge pripovjedača i prenaglašavanja ljubavne patetike odrazile su se na cjelokupni dojam, ali uzeli smo u obzir da je knjiga pisana u razdoblju romantizma i prepoznali smo sličnost u stilu s, primjerice, Patnjama mladog Werthera i Frankensteina.

Moguće je i da se Gastonu nije baš dalo razrađivati priču i pisati knjigu od šesto stranica kada je i tristotinjak bilo dovoljno da danas apsolutno svi znaju za "Fantoma Opere" i da se, unatoč svim nedostacima, svidi i nama.

Sljedeća knjiga kojoj smo odlučili posvetiti pažnju jest „Vodoriga“ američkog pisca Andrewa Davidsona o kojoj ćemo raspravljati 16. veljače.

Mila Podgornjak