Punđa, naočale, prst na ustima kao signal tišine... Sve su to uobičajene krive predrasude o knjižničarkama. Na ovom ćemo mjestu ulaziti u sve one slojeve profesije koji daleko nadilaze površne stereotipe, a o kojima se vrlo rijetko progovara izvan stručnih skupova i znanstvenih publikacija.
Knjižnice su vrlo neobični entiteti. Obično su prostor tišine, mirne kontemplacije knjige u ovom prebučnom svijetu. Imati takvo odredište u sveopćoj hiperaktivnosti pravi je dragulj.
Na žalost, postoji i lošija strana – knjižnice su tako postale nešto što je lako maknuti sa strane jer su tihe i skromne, a knjižničari i knjižničarke pojedinci od kojih se ne očekuje gotovo ništa, osim da pomognu u pronalaženju knjige.
To naravno nije istina. Knjižnice su prepune zanimljivih, inteligentnih, kreativnih, energičnih djelatnika. Cijelo to bogatstvo misli o kulturi, kulturnoj politici, knjižničarstvu, čitateljskim navikama (...) sada će biti i artikulirano u kratkim blogerskim člancima.