Naša rasprava u veljači 2019. bila je pravo slavljenje lijepe književnosti, ljubavi, života... Hvala našoj Rajni na tako izuzetnom prijedlogu za čitanje.

Osnovne informacije:

Čitateljski klub: Čitateljski klub Knjižnice Čavle
Pročitana knjiga: Svila
Autor: Alessandro Baricco
Datum rasprave: 26.2.2019.

"Svila" je neobična ljubavna priča o francuskom trgovcu svile (Herve Joncour) koji živi tajanstveno erotsko iskustvo s Dalekog istoka. Uslijed zaraze dudovih svilaca, prisiljen je otići u daleki i nepoznati Japan, zemlju na kraju svijeta, gdje zaraze nema, ali je prodaja dudovih svilaca ilegalna. U tom dalekom i tajanstvenom Japanu, do kojeg se putuje tri mjeseca, "naš" trgovac upoznaje, bolje rečeno, ne upoznaje jednu ženu čije "oči nisu bile istočnjačkog oblika a njezino je lice bilo lice djevojčice".

Ona će mu potpuno promijeniti život. Postat će njegovim novim smislom, jer on, nošen čežnjom, jednostavno mora ići u taj Japan. Nije tu riječ samo o ljubavi već i o nečemu drugom, o nekoj čudnoj boli koja istim intenzitetom može boljeti cijeloga života. To je bol koja ne prestaje. Žudnja za nečim što nikada neće biti doživljeno, za nečim neostvarivim. A bilo je tu i znali ste da je to upravo to, kao što znate da toga neće biti, jer jednostavno, nemoguće je.

Trgovca Herve Joncoura autor opisuje kao iznimno inertnu osobu.

"Bio je, zapravo jedan od onih ljudi koji vole prisustvovati vlastitom životu, držeći nedoličnom svaku težnju da ga prožive.

Uočljivo je kako takvi ljudi vlastitu sudbinu promatraju na način na koji većina promatra kišni dan." (str. 8.)

Svih nas se posebno dojmio lik trgovčeve žene Helene. Ona bi sve dala samo kada bi mogla biti ta velika, neispunjena ljubav svoga muža. Njena ljubav prema njemu je istinska, nesebična, samozatajna.

"Potkraj srpnja Herve Joncour otputovao je sa suprugom u Nicu. Smjestili su se u malenoj vili na morskoj obali.Tako je željela Helene, uvjerena da će mirnoća osamljena utočišta uspjeti odagnati sjetno raspoloženje koje kao da je ovladalo njezinim mužem. Ipak, mudro je to predstavila kao vlastiti hir, pružajući čovjeku kojega voli zadovoljstvo da joj ga oprosti." (str. 51.)

Autorov stil pisanja je jednostavan, minimalistički. Nema nepotrebnih, dugačkih opisa, sve je pisano kratkim i jasnim rečenicama s puno osjećaja i ekspresivnosti. Kao pjesma u prozi, pomalo sliči i na "haiku" poeziju.

"Herve Joncourt imao je 32 godine.

Kupovao je i prodavao.

Dudove svilce." (str. 5.)

Kratkoća samog djela pisanog na tek osamdesetak rijetko ispisanih stranica daje romanu zagonetnost, čarobnost. Ostaje utisak da bi sve više od toga bilo suvišno.

"Duž ceste samo tišina. Na tlu tijelo dječaka. Čovjek na koljenima.

Sve do posljednjeg sunčeva svjetla." (str. 63.)

Uz svu svoju kratkoću roman ima i notu političke aktualnosti.

"Kažu da je u Japanu izbio rat, ovaj put uistinu. Englezi oružjem opskrbljuju vladu, a Nizozemci pobunjenike. Čini se da su se dogovorili. Puštaju ih da se dobro ispraše, a potom sve uzimaju za sebe i dijele. Francuski konzulat samo promatra, oni uvijek samo promatraju. Dobri su jedino za odašiljanje dojava koje pripovijedaju o krvoprolićima i strancima zaklanim poput ovaca." (str. 53.)

Posebnu dinamiku romanu daju neprestana ponavljanja rute putovanja. Upravo time putovanja dobivaju na snazi, naprosto nas očaravaju. Opisi Bajkalskog jezera koje su mještani nazivali "morem, demonom, posljednjim, svetim" pridonose magičnosti trgovčevih putovanja.

Sve je jako romantično, odlično završeno s melankolijom jezera, vode stajaćice koja se mreška kao život, sjećanja glavnog lika.

"Ostatak vremena provodio je u obredu navika što su ga uspješno branile od tuge. Povremeno, za vjetrovitih dana, spuštao bi se do jezera i satima ga promatrao, jer mu se činilo da se u toj vodi zrcali blaga i neobjašnjiva predstava, koja je zapravo bila njegov život." (str. 83.)

Za roman "Svila" talijanskog autora Alessandra Barica imale smo samo riječi hvale. Kao da smo se natjecale koja će ljepše o njemu govoriti, bolje ga ocijeniti.

Rajni se najviše dopalo ono "nedorečeno" čemu je zasigurno pridonio i savršen stil pisanja. Za Jadranku M. "Svila" je bila poseban čitateljski doživljaj, roman ocjenjuje čak s 5 plus !

Slavica J. djelo naziva "knjiga koncentrat" koji "onim nenapisanim" kod čitatelja pobuđuje maštu.

Danijela je istaknula tri dimenzije romana - odnos muža i žene, putovanja na Daleki istok, razvoj malog francuskog mjesta u centar proizvodnje svile. "Mala knjižica, a toliko toga!"

Kako Eda kaže, ako su dijamanti najvrjedniji nakit onda je ovo "dijamantna knjiga".

Za Jasenku je i "knjiga bila kao svila", lagana a opet, jaka u neizrečenom, u onom "između redova".

Slavica Z. ističe kako "nikad kraće nije čitala a toliko toga je iščitala".

Marija se posebno osvrnula na lik Balbida - izuzetna osoba, zaslužan za razvoj proizvodnje svile i procvat života u francuskom mjestu, slobodan od materijalnog, "čovjek koji je izvlačio samo najbolje od ljudi".

Roman "Svila" autora Alessandra Baricca gotovo jednoglasno smo ocijenile ocjenom odličan (4,8) !

Prijedloge za čitanje u travnju 2019., u čast "Tjedna dobre dječje knjige", pripremila je naša knjižničarka Jadranka. Izabrale smo roman "Moj šuknuti šukundjed svinjokradica" američkog autora Louisa Sachara. U ožujku 2019. čitamo roman Markusa Zusaka "Ja sam glasnik". Naša sljedeća rasprava je u utorak, 26. ožujka 2019. kada slavimo naš 2. rođendan!