"Gazela i Kosac" Margaret Atwood: izuzetan stil i snažne poante
Nastavljamo uživati u "dojavama" o knjigama iz prve ruke - osvrtima čitateljskih klubova na pročitane knjige.
Želja nam je bila našu "lektiru" obogatiti nekim SF naslovom. Stoga smo za čitanje u siječnju 2019. izabrale roman "Gazela i Kosac" renomirane kanadske autorice Margaret Atwood.
Roman "Gazela i Kosac" distopijska (distopija - ideja društva, općenito u pretpostavljenoj budućnosti, karakterizirana negativnim, antiutopijskim elementima, koji variraju od ekoloških do političkih i društvenih pitanja; Wikipedija) je fikcija, priča o troje prijatelja-ljubavnika. Događaji koji dovode do velike kataklizme retrospektivno se izmjenjuju sa svijetom nakon katastrofe čijim opustjelim predjelima tumara Snježni, preživjeli nakon "smaka svijeta".
U svakodnevnoj potrazi za hranom i vodom prate ga glasovi onih koje je volio i poznavao - njegove obitelji, Kosca, prijatelja iz djetinjstva i vrhunskog znanstvenika, te Gazele, djevojke koju su obojica voljeli. Veliki američki gradovi su potopljeni, živi se u modulima, zatvorenim kompleksima i u plebeji, ostacima negdašnjih gradova. Ono što je ostalo od ljudi i životinja zapravo su genetski grifoni, križanci raznih vrsta. Sa Snježnim su Koščeva djeca, bića nastala genetskim inženjeringom, gotovo posve lišena ljudskih osobina.
Roman je svojevrsni futuristički prikaz poraza čovječanstva, nestanka društvenih i civilizacijskih vrijednosti, apokaliptična vizija čovjeka koji nakon što je doživio vrhunac tehnologije i upravljanja prirodom postaje ponovno primitivna životinja s primarnim životnim potrebama.
Složile smo se da je tema priče, nastale početkom milenija, generalno i globalno vrlo aktualna.
"Ljudsko je društvo kao divovski puž golać koji na svom putu ždere sva druga živa bića na planetu, melje život na zemlji i sere ga kao komade industrijskog i kratkotrajnog plastičnog smeća." (str. 156.)
Posebno su nas se dojmila znanstvena dostignuća o kojima autorica spekulira, a koja već imaju svoje začetke, čak i primjenu u svijetu današnjice. Stoga roman gotovo da i nije fantastika već okrutna realnost, što ga čini zastrašujućim. "Više je horor nego fantastika." (Slavica J.).
"Cijeli se svijet pretvorio u golemi pokus koji je izmaknuo nadzoru - oduvijek je takav, rekao bi Kosac - dok je priča o neželjenim posljedicama nabujala preko svake mjere." (str. 147.)
Uz visoku uznapredovalu tehnologiju sve je više otvorenih etičkih pitanja. "Svjedoci smo izrazite polarizacije prirodnih i humanističkih znanosti." (Rajna). Ipak, nadamo se da, u usko specijaliziranom svijetu naraštaja video-igrica, simulacija, nećemo izgubiti bitku za čovjeka, ljudski odnos.
"Samo je potrebno - rekao je Kosac - da nestane jedna generacija. Jedna generacija bilo čega. Kukaca, stabala, mikroba, znanstvenika, govornika francuskog, što god hoćeš. Ako se prekine vremenska veza između dvije generacije, igra je zauvijek izgubljena." (str. 144.)
Pomalo zamjeramo autorici što je glavne likove prikazala "nedorečeno" (Jasenka), "plošno"(Marija), bez dublje karakterizacije. Pitamo se, možda je upravo time htjela dočarati površnost čovjeka i ljudskih odnosa budućnosti. To je autoričin krik, poziv u pomoć, ako već nije kasno ?!
"Otvoren" kraj romana poziva na čitanje njegovih nastavaka - "Godina potopa", "Ludi Adam".
Autoričin stil je izuzetan, sadržajan, svaka rečenica je "puna" a ipak je "pitak" (Milena), lako se čita. Uz to, i odličan prijevod, zasigurno je pridonio našoj ocjeni romana.
Roman "Gazela i Kosac" autorice M.Atwood ocijenile smo ocjenom vrlo dobar (3,6) !
Poneki "siročići" (djela koja su, po mišljenju naše knjižničarke Jadranke, nepravedno zapostavljena) našli su svoje čitateljice.
U veljači 2019. čitamo roman "Svila" talijanskog autora A.Baricca, a začitanje u ožujku 2019. izabrali smo roman "Ja sam glasnik" autora Markusa Zusaka.
Naša sljedeća rasprava je u utorak, 26.veljače 2019.