''Nedopričljivi'' su krajem siječnja birali roman za ožujak. Ujedno i djelo kojim smo obilježili našu drugu godišnjicu postojanja.

Između ''Ljubavnika lady Chatterley'', ''Meštra od rezanaca'', ''Posljednjeg putovanja u Beč'', ''Kao voda za čokoladu'' i ''Nerudinog pismonoše (Žarke strpljivosti)'' (strašno dobra konkurencija, i to ne iz razloga što je moja malenkost bila predlagačem!), odabrali smo potonje navedeni roman čileanskog pisca hrvatskih korijena (porijeklom s otoka Brača) Antonija Skarmete.

Osnovne informacije:

Čitateljski klub: Nedopričljivi

Pročitana knjiga:''Nerudin pismonoša”

Autor: Antonio Skarmeta

Datum rasprave: 17. 03. 2016.

Roman je dobar onoliko koliko čitatelj uspije pronaći ljepote u njemu. Za mene ''Nerudin pismonoša (Žarka strpljivost)'' predstavlja najljepši roman u dosadašnjem katalogu ''Nedopričljivih''. Istovremeno, jedan je od najtužnijih koje smo imali priliku čitati.

Upravo taj spoj ljepote i tuge opčinjava u Skarmetinom djelu, pisanom punih četrnaest godina (a za što se pisac duhovito ''opravdava'' svojom lijenošću u uvodu knjige) dok prati životnu priču mladog poštara Marija i njegovog prijateljstva sa slavnim pjesnikom Pablom Nerudom. Uz neizbježnu prisutnost ljubavi i politika će, nažalost, nepovratno uplesti svoje prste...

Krajem 90-ih godina prošlog stoljeća po navici smo iz lokalne videoteke posuđivali filmove i upijali slike za koje nismo ni slutili da ostaju tako duboko ukorijenjene u našem pamćenju. ''Il postino'' u režiji britanskog redatelja Michaela Radforda, s Massimom Troisijem i Phillippeom Noiretom u glavnim ulogama gledao sam otvorenih očiju, bez ijednog trenutka dosade, premda sam bio premlad za takvu vrstu filma (imao sam dvanaest godina!). Inače, prvu filmsku verziju romana realizirao je sam pisac, tada još uvijek azilant, 1983. g. na španjolskom jeziku (to bi se moglo svidjeti našoj Ivani S.!).

Sličan osjećaj ostavljala su brojna jutra i popodneva provedena u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji, gdje sam uglavnom čitao, pomagao majci knjižničarki u lijepljenju naljepnica i umetanju džepića za potrebe novih izdanja. U ruci sam, tada, između brojnih knjiga, tijekom 2000. godine po prvi put držao ''Nerudinog pismonošu''. I zauvijek upamtio književnika Antonija Skarmetu. Amarcord.

A Skarmetino bogatstvo emocija, ostvareno na temelju autobiografskih elemenata (po novinarskom zadatku, odista je mnoštvo vremena proveo s legendarnim čileanskim pjesnikom, kao i u društvu Marija Jimeneza i Beatriz Gonzalez, a roman zadivljujuće kratkoće počeo je pisati još 1969., istodobno podupirući političke ideje Salvadora Allendea) osjeća se u svakoj rečenici romana.

Prilikom drugog, pažljivijeg iščitavanja prisjetio sam se nekih trenutaka u životu kada sam ostao nijem na ljepotu. Slušajući Cesariju Evoru. Gledajući ''The Straight Story'' Davida Lyncha koji me rasturio još u vrijeme memoriranja u svijesti ''Žarke strpljivosti'' (da, to je originalan naslov!) itd. Skarmetin izvor ljepote, dodatno obogaćen izvrsnim prijevodom Marije Roščić Paro zauvijek prigrljujem i ne ispuštam iz ruku.

Nezaboravni trenuci romana? Ima ih mnogo, no prvi mi na pamet nekako pada Nerudin ples na pjesmu ''Please Mr. Postman'' u izvedbi Beatlesa.

''Mario je bio uvjeren da upravo proživljava jedan san: bila je to najava anđela, obećanje skorog blaženstva, ritual nagovještaja koji će mu njegovu ljubljenu dovesti u naručje, a obilnu joj slinu u slane mu i suhe usne. Veliki anđeo u sjajnoj tunici – pjesnikove blagosti i razboritosti – uvjeravao ga je u skoro vjenčanje. Ta mu je svježa radost ukrasila lice, a njegov se iščeznuli osmijeh opet pojavio jednostavnošću kruha na obiteljskom stolu. 'Ako jednog dana umrem – reče sam sebi – želim da nebo bude poput ovog trenutka.'” (Antonio Skarmeta, ''Nerudin pismonoša (Žarka strpljivost)'', str. 65.)

Na raspravi ''Nedopričljivih'', obilno začinjenoj prisutnošću mnogih poslastica (a u slavu vrijedne obljetnice), moglo se čuti i nekoliko manje pozitivnih komentara. ''Knjiga djeluje kao scenarij za film'', ''Neke su stvari prenaglašene i nedovršene'', ''Erotske scene mi se ne uklapaju'', ''Mario zanemaruje obitelj, trebao se više zalagati za svoje bližnje'', ''Vizualno oblikovanje romana je ružno” (u čemu se slažem s Ivanom M.!) itd.

Knjigu svakako pročitajte, pa odaberite sami u čijem biste se razmišljanju vi mogli pronaći.

Da zaključim, radi se o nesavršenom bestselleru, ali onom s velikim ''B''.

''Romanu - malome dragulju u kojem je pisac u malo napisanih stranica rekao puno.''(Sandra)

''Laganoj knjizi koja ostaje za duže pamćenje.'' (Hana), proizašloj iz pera autora koji pije gorku crnu kavu. Poput autora ovih redaka.

Tek toliko da život ne ''pokvarimo'' dodavanjem mlijeka i šećera.

Prijedlozi za svibanj (Tea Žeželić)

Stakleno zvono, Sylvia Plath -7 glasova

Mostovi okruga Madison, Robert JamesWaller- 6 glasova

Gospođa Dalloway, Virginia Woolf -11 glasova

Greška u našim zvijezdama, John Green - 2 glasova

Nestala, Gillian Flynn -11 glasova

2. krug

Nestala, Gillian Flynn i Gospođa Dalloway, Virginia Woolf – izabrana je Nestala G. Flynn s 9 glasova.

Za travanjsku raspravu smo izabrali Nestalu Gillian Flynn, a u travnju čitamo Michaela Ondaatjea i Zvuk krvi.