“Bebač” Roddyja Doylea: za raspravu i pol...
Nakon tlačnog, napornog i nezanimljivog “Pod vulkanom” Malcolma Lowryja dogodilo nam se nešto svježe, svakodnevno, simpatično.
“-Sharon Rabbite je trudna, jeste čuli?
-Ona mala, Sharon Rabbitte, napumpana.
-Sharon Rabbitte će imati bebu.
-Ma ne vjerujem!
-Isuse.
-Isuse, jesi ozbiljan?
-A s kim je zatrudnila?
-Ne znam.
-Neće reći.
-Ne zna.
-Ne može se sjetiti.
-O Bože, jadna Sharon.
-To je strašno.
-Mhm.
-Drolja prljava.
-Jadna Sharon.
-Kurva.
-Ne vjerujem joj.
-Kučka glupa.
-To joj se i spremalo.
-Tako joj i treba.
-Jadna Sharon.
-Da vidim kako će se sada uvući u one svoje traperice.”
"Bebač", Roddy Doyle
Roman “Bebač” Roddyja Doylea suvremeni je isječak iz života, slice of life jedne mnogočlane irske obitelji kojoj najstarija kći iznenada objavljuje da je trudna.
Priča je to o predrasudama, priča s pozitivnim pogledom na život, priča o suvremenoj obitelji koja itekako funkcionira (Nikako disfunkcionalnoj! – kako kaže omot).
Stanovnici irskog Barrytowna zanimljivi su i jezično i karakterno, oni su od krvi i mesa, a susreću se u centralnom mjestu radnje – lokalnom pubu. Zašto je pub toliko važno mjesto Ircima objasnila nam je Jelena N. Naime, nekad se u Irskoj umjesto marende radnicima dijelilo pivo jer hrane nije bilo – otud tolika prisutnost piva i puba u životima Iraca.
Iako smo imali različite reakcije na roman, ono u čemu se slažemo jest da je ova knjiga odlična za raspravu.
Sharon je zanimljiv ženski lik koji otvara pitanje žene u malograđanskoj sredini i patrijarhalnoj sredini uopće. Od ponižene, trudne „kučke“ svojim stavom uzima konce u ruke i postaje ona koja ima moć nad situacijom. Ona ima nenametljivu snagu kojom mijenja odnose i svoj status u društvu, no ipak uspijeva ostati unutar Barrytownskog okvira. Primjerice, trudna Sharon jede mrkvu i celer, ali i pije u lokalnom pubu.
Nije nam jasna njezina majka Veronica, s obzirom na to da se uopće ne angažira oko kćerine trudnoće i popratnih problema (osim u jednoj situaciji kad joj brani čast). Ivana S. je, doduše, zamijetila da je moguće da je imala psihičkih problema te da ju obitelj namjerno ne opterećuje, no Veronica svakako ostaje enigma.
Jimmy Stariji je pak otvoren kao dlan – zbunjuje nas jedino što je prvu knjigu o trudnoći i porodu otvorio tek zbog kćeri Sharon, nakon šestero vlastite djece. Mhm, da.
Nedopričljivi su se polarizirali oko (ne)duhovitosti (vrlo zanimljivo – nekima je esencijalno smiješna a drugima tragična), prezasićenosti dijalogom, oko pitanja je li reakcija ove obitelji na preranu trudnoću njihove kćeri tipična ili nije, što je vodilo u usporedbe s vlastitim iskustvom i iskustvom poznatih ljudi.
Zajednička je ocjena 3/4 i nakraju se nije mijenjala.
Zaključak je da se Larijev izbor knjige za listopad pokazao izvrsnim jer svi se slažu da se knjiga lako čita, da pršti energijom i da je topla i dobra za raspravu.
Između prijedloga za studeni
1.“Obavijesti o kretanju brodova” Annie Proulx,
2. “Nakraju dana” Kazua Ishigure,
3. “O svemu vidljivom i nevidljivom: romana o ljubavi i drugim lažima” Lucije Etxebarrije,
4. “Mramorne kože” Slavenke Drakulić
izabrali smo Ishigurov “Na kraju dana”, za koji je dobio Bookerovu nagradu 1989., a roman od 90-ak stranica pretvoren u poznati istoimeni film s Anthonyjem Hopkinsom i Emmom Thompson bit će tema rasprave u studenom.
Uvodimo novost preuzetu od kluba One (50 +) – izabiremo knjige dva mjeseca unaprijed, a ne samo za sljedeći. Na taj način možemo doći do većeg broja knjiga, osobito onih s manjim brojem primjeraka ili novijih izdanja koja sada moramo propuštati.
To znači da smo već izabrali i za prosinac – roman “Niketche: priča o poligamiji” mozambičke spisateljice Pauline Chiziane, Daničin prijedlog. Putujemo u Mozambik, ulazimo u svijet afričkih žena i poligamije.
Sljedeći susret, i to onaj s Ishigurom, jest 20. studenog u 18 sati u Kreativnom Laboratoriju! ;)