"Osmi povjerenik" Renata Baretića: u hladovini s Nedopričljivima
Kada druženje uz knjigu jedne ljetne večeri traje do 22 sata...
NAJCITAT RASPRAVE: „Dajte mi nešto lijepo i lagano, a pametno - takvu literaturu tražim od svoje knjižničarke za ljeto – i to je upravo ovakva knjiga.“ Milena Pađen Brnelić
Usrećeni ponovnim posjetom bašti iz bajke, mjestu koje podsjeća na zapuštene Zafonove prostore u kojima se spaja prošlost i sadašnjost, stvarnost i magija, uplovili smo u Vili Olgi, zahvaljujući domaćinstvu naše članice Danice, u ljetnu raspravu o pravoj morskoj knjizi, Osmom povjereniku Renata Baretića iz 2003., a Biljana ,koja nam se lani prvi put priključila baš ovdje, otvorila je raspravu. „Sve te priče s otoka su mi dobro poznate, budući da mi je mama s Prvića - jezik, Štrelija, likovi, a knjiga mi je na svim razinama pozitivna i za mene ima hepi end – bez obzira na Toninovu smrt, jer sam je doživjela kao nešto oslobađajuće, kao da je Tonino zapravo otišao u Njemačku u potragu za ženom.“ Ocjena: 5
Iako je na početku strepila da će se Baretić u svojoj prvoj knjizi previše baviti politikom, Sandra je ostala ugodno iznenađena knjizi dodijelivši visoku četvorku, koju je kasnije podignula u peticu. Na početku je imala problema s engleskim jezikom, s obzirom da ga Baretić zapisuje fonetski, no kasnije je, kaže, sve samo teklo.
Milena je ovu knjigu čitala na Silbi prvi put, a podsjeća ju na čudne priče kakve se inače čuju na otoku, kao i na boravak s prijateljima na Unijama na koje Trećić podsjeća. Baretićev stil nenametljivo i prirodno teče, tu i tamo nudeći neku iznimnu misao. „Kaže se, svi u Švicarskoj dobro žive, a uopće ne znaju tko je na vlasti. Upravo je tako i na Trećiću“, nasmijala nas je Milena. Ocjena: 5
Danicu su duboko dojmili likovi: „Kao da je pred mojim očima oživio Susak na koji sam često odlazila", kazala je i dodala: „Sve ovdje postaje drugačije. Svidio mi se način na koji Baretić opisuje kako jedan čovjek na jednom otoku dolazi do svoje srži“. Smatra da je Baretić napisao odličan roman, stvorivši lik Tonina koji na sve Sinišine provokacije odgovara nekom vrstom ironične, a opet uzvišene dobrote, kojom Sinišu nenametljivo usmjerava na promjenu. „Tonino je lik koji bi mogao svakome promijeniti život.“ Također petica.
Lariju se svidjela atmosfera koja asocira na filmove Amarcord i Mediterraneo, lik svjetioničara, prijateljstvo između Tonina i Siniše. „Nejasno je zašto je Tonino umro, čini se kao da Baretić nije znao kako bi dovršio roman pa mu je to poslužilo da zaokruži priču.“ Radnja je, kaže, bila predvidljiva, a likovi dvoje Bosanaca stereotipni. „Kao da u svakoj hrvatskoj humornoj seriji ili romanu pošto-poto moraju postojati stereotipni likovi Bosanaca.“ Ocjena: 3.5
Ivanu M. roman je ugodno iznenadio. Baretić likove stavlja u zanimljive i dinamične situacije, „Sviđa mi se što je Baretić na otoku spojio različite, inače nespojive ljude. Odlične su mi konstante krajnosti: solarne ćelije a s druge stane nedostatak mobilnog signala i internetske veze; naočale zalijepljene selotejpom i supermoderna kolica za hodanje.“ Toninova smrt joj nije pokvarila dojam djela, ali ju je rastužila.5.
Jelena S.-Š. je knjigu pročitala u dahu, iako je kasnije razmišljajući o njoj uočila neke nelogičnosti, primjerice da trećićanski govor ima neke nedosljednosti, a Tonino nikako nije mogao tako izvrsno naučiti suvremeni književni jezik samo iz nekolicine časopisa, kako se navodi u romanu, već si je Baretić tako pojednostavio naraciju između Siniše i Tonina kao dvojice glavnih aktera, kaže Jelena. No bez obzira na to, ocjena je 5.
Ivana S. ovim je romanom liječila predrasude prema hrvatskim piscima nastale na faksu, smijala se na plaži zajedno s bratom, a ima dojam da je Tonino morao umrijeti da Siniša doživi promjenu. Ocjena: 5.
I ja potpisujem Ivanine riječi – liječenje predrasuda s faksa. No Baretić i njegov uosmi poveri su me ugodno iznenadili, likovi su ostali sa mnom još i sad dok ovo pišem, kao i posebna atmosfera idiličnog, nastranog, pustog, neobičnog, ali nadasve mirisnog otoka. Mene je osobno najviše oraspoložio motivirajući osjećaj da je moguće da postoji mjesto (ne mora to doslovno biti mjesto, a ni Trećić) na kojem čovjek može sa sebe skinuti slojeve koji nisu njegovi, koji su mu nametnuti izvana, i oslobođen od svega što nije njegovo, osjetiti sebe svojim.Ocjena: -5
Nataša Hajdin Alessio javila se porukom jer nije mogla doći – "Knjiga je čista petica, a Tonino mi je najdraži lik."
Srednja ocjena: 4.35
Razgovor se u ugodnoj sjenici s pogledom na more potegao zatim o hrvatskim piscima i hrvatskoj književnosti, o Slavenki Drakulić, Julijani Matanović, knjigama za ljeto, o knjigama koje preporučujemo, kao što je Milenina japanska autorica koja secira mračne strane ljudske duše (jesmo li se sjetili njena imena?) o romanima Stevena Kinga o kojem Ivana S. zna mnogo…
Lari je dao prijedlog - da ubuduće onaj koji nudi prijedloge za raspravu piše i osvrt. Tako osvrt postaje intrigantniji, budući da saznajemo i razloge zbog čega je pojedina osoba za raspravu predložila upravo tu pojedinu knjigu. Nedopričljivi su prijedlog prihvatili - naravno, ako onaj tko predlaže i želi pisati.
Dočekali smo i večer i upalili svijeće, i tek s noći, oko 22 sata, otplovili svojim kućama.
Do rujna i „Misterija“ Barryja Unswortha, dragi Nedopričljivi, želim vam u nastavku ljeta vaš osobni Trećić - da vas i iznutra zgrije osim ovog upornog sunca. :)