Pročitale smo i raspravile roman Australca Markusa Zusaka "Ja sam glasnik".

Glavni lik knjige, devetnaestogodišnji taksist Ed Kennedy vodi život bez smisla i cilja, bez planova za budućnost. Život mu se svodi na vožnju taksija, maštanje o svojoj najboljoj prijateljici Audrey i brigu oko nepodnošljivog smrada njegova psa Vratara. Nije posebno dobar ni u čemu, ni u ljubavi, prijateljstvu, odnosu s obitelji. Čak ni u kartama ne pobjeđuje.

 

Osnovne informacije:

Čitateljski klub: Čitateljski klub Knjižnice Čavle
Pročitana knjiga: Ja sam glasnik
Autor: Markus Zusak
Datum rasprave: 26.3.2019.

 

Ipak, u trenutku kada, iako nehotice, uspješno spriječi pljačku banke, sve se iz temelja mijenja. Nakon tog slučajnog herojstva, u poštanskom sandučiću pronalazi kartašku kartu, svoj prvi AS.

Kroz aseve u sandučiću Eda kao da netko počne voditi kroz život s namjerom da ga nauči, da mu da smjernice i smisao. Ed počne činiti dobra djela. Kroz dobivene karte i upute susreće različite ljude i pomaže im. Probijanjem kroz kartaške boje njegovi zadaci postaju zahtjevniji i teži te mora pronaći uvijek nove načine kako pomoći, ili čak ozlijediti, one za koje je zadužen.

Upravo to pitanje - tko stoji iza svega? - dobrim dijelom nas je podijelilo kao čitatelje.

Osim bavljenja nepoznatim ljudima, na kraju dolazi na red karta AS srce, vrijeme da se Ed pozabavi svojim najbližim prijateljima i djevojkom koju mu se sviđa ali kojoj nema hrabrosti prići. Kroz rad za druge dobiva novo znanje, spoznaje sebe. Postaje glasnik. Glasnik za sve nezbrinute, u nevolji ili problemima. S vremenom se čak i počinje miriti sa svojom sudbinom prihvaćajući svoju novu ulogu. Ali, mora pronaći odgovor na najvažnije pitanje – tko je tajanstvena osoba koja mu ostavlja poruke? I zašto baš njemu?

Upravo to pitanje - tko stoji iza svega? - dobrim dijelom nas je podijelilo kao čitatelje. Tatjana, Jasenka i Milena bile su razočarane nepoznatim dečkom kao pokretačem Edovih dobrih dijela. Zbunjuju ih i otvorena pitanja oko smrti Edova oca, te Edovih pratitelja koji se pojavljuju s vremena na vrijeme... Ostalima, posebice Danijeli i Sanji sam kraj nije toliko važan. Značajnija su Edova dobročinstva i njegov osobni napredak, pogotovo u odnosima s obitelji i prijateljima.

Jer "ima takvih ljudi koji se vesele sitnicama, kao sladoledu, i vide sreću u malim stvarima" (Sanja). I svi možemo, ako hoćemo, "upaliti nekome božićne lampice" (Danijela).

Slavici J. knjiga "nije sjela", ima puno dobrih ideja, ali nekako "nabacanih", kao što Marija kaže, "od puno dobrih stvari na kupu nije uspio dobro složiti cjelinu, konstrukcija romana je umjetna, nategnuta". I Jadranka F. kaže slično, falilo joj je "šmeka"...

Rajni se roman dopao, posebno socijalna tematika, pomalo romantizirana, te optimističnost i dojam "sve se da popraviti". Prijevod i lekturu ocjenjuje kao jako dobre.

U atmosferi neimaštine i beznađa na rubu grada, gdje žive likovi romana, svakako je dobrodošla doza humora koju autor spretno uklapa kroz dijaloge

Jasenka je posebno istaknula autorov stil, pun poredbi, baš onako kako voli, te je knjigu s lakoćom čitala.

U atmosferi neimaštine i beznađa na rubu grada, gdje žive likovi romana, svakako je dobrodošla doza humora koju autor spretno uklapa kroz dijaloge.

Likove smo ocijenile kao vrlo jednostrano opisane, "plošne", osim Edove majke koja je kod svih pobudila zanimanje. No, možda autor to čini upravo s namjerom da nam pokaže koliko jedni druge, pa i najbližu obitelj i prijatelje često uzimamo "zdravo za gotovo". Ne pitamo se kako im je zapravo, što ih muči i zašto se ponašaju baš tako kako se ponašaju. Autor nas navodi da zagrebemo ispod površine, da se bez predrasuda i s većom empatijom odnosimo prema našim bližnjima i općenito, prema ljudima oko sebe.

Glavna poruka ove knjige sigurno je da činiti dobro i druge činiti sretnima jedina je istinska sreća. Tek kada to spoznamo zreli smo i spremni mijenjati sebe i otvoriti si put prema zadovoljstvu i sreći.

Jer, kako zaključuje sam autor:

"A ako tip poput tebe može zasukati rukave i učiniti ono što si učinio za sve te ljude, možda može svatko. Možda svatko može živjeti izvan granica onoga za što se smatra sposobnim.
Uto shvatim.
Ja uopće nisam glasnik .
Ja sam poruka.” (str.333)

Roman "Ja sam glasnik" autora Markusa Zusaka ocijenile smo ocjenom vrlo dobar (4,2) !

Prijedloge za čitanje u svibnju 2019. pripremila je Danijela. S 10 glasova izabrali smo roman "Dražesno kolektivno samoubojstvo" finskog autora Arta Paasilinna.

Nakon "obaveznog" dijela susret smo nastavile uz rođendansku tortu (priča se da je bila jako fina !) i prisjećanje na štivo pročitano u protekloj godini.

Čk1

Još jednom, SRETAN NAM DRUGI ROĐENDAN!

Hvala vam svima što ova naša priča kreće već u treću godinu!

I neka je pred nama još puno dobrih knjiga i rasprava...budimo i dalje ovako prpošne i svoje...

DSC00177

U travnju 2019., u čast "Tjedna dobre dječje knjige", čitamo roman "Moj šuknuti šukundjed svinjokradica" američkog autora Louisa Sachara.

Naša sljedeća rasprava je u utorak, 28. travnja 2019.

Prijedloge za čitanje u lipnju 2019. pripremit će Sanja.