“What is amazing is that, through all of these changes and even greater ones over centuries, the concept of the library has survived. To be more precise, the concept of libraries has been able to evolve to meet a changing world. This is an important difference because those who may be comforted that libraries survive should not be lulled into believing that either that it has done so by being a fixed point in a world of change that is has done so without fierce debate as to its mission. Just as physicians, universities and farmer have existed for millennia, they have done so by adapting.” The Atlas of New Librarianship

O “pametnim” gradovima posljednjih godina pričaju različiti subjekti - tehnološke kompanije, znanstvenici, urbanisti, predstavnici javnih vlasti, marketinški stručnjaci, EU dužnosnici… Možda najmanje oni kojih se to najviše tiče i koji trebaju po pitanju kvalitete života najviše tražiti i htjeti - “obični” građani.

Pročitati tako možemo brojne članke koji počinju okvirnim definicijama pojma poput “pametan grad se može najjednostavnije definirati kao sustav koji koristi digitalne i komunikacijske tehnologije da zadovolji sve potrebe svojih građana te unaprijedi učinkovitost gradskih usluga” ne bi li se potom naveo pokoji primjerak s područja energetske učinkovitosti i javnog prijevoza. 

Riječ je o zanimljivoj definiciji koja pokazuje putokaz, ali ne i sva raskršća na cesti pred nama, a koja kriju znatno širu i perspektivniju paradigmu. “Pametan” grad nije pitanje površne primjene digitalne tehnologije (i to po svaku cijenu), već kompletno reosmišljavanje svakodnevnog funkcioniranja grada, građana i stvaranja novog osjećaja življenja. “Pametan” grad ne implementiramo zato što su u laboratorijima nastali bolji senzori, već zato što želimo pomak u kvaliteti našeg života.

Jedan od sustava/javnih usluga/ustanova/servisa koji pri promišljanju i stvaranju “pametnog” grada može imati značajno mjesto, a tehnologija ga već suštinski mijenja, svakako su knjižnice - narodne, školske, sveučilišne… Uostalom, navedeno vrijedi za sve kulturne, turističke i obrazovne djelatnosti pa tim je više začudno što obično ostajemo “samo” na razini pitanja potrošnje energije. “Pametan” grad utječe na sve - naše potrebe, misli, slobodno vrijeme, a posljedice na knjižnicu očite su i vrlo ilustrativne za razumijevanje samog fenomena. I ovdje moramo napomenuti da paradigma “pametne” knjižnice (prema analogiji “pametnog” grada) nije klasična i oduvijek prisutna priča o tehnologiji u knjižnici. Moramo navesti i još toga što ona NIJE - nije upit računovodstvu i ravnatelju o broju novih računala, monitora i printera koje knjižnica treba nabaviti, nije potpuno promašena, površna i “žuta” medijska priča o pitanju “pobjede” e-knjige ili papira, nije pitanje o Linuxu na korisničkim računalima...

Ne.

“Smart” knjižnica roman je (da se zadržimo na bliskom nam terenu) o nastanku novog korisničkog iskustva i potpuno drugačijeg suživota zajednice s knjižnicom i još važnije - iskustva čitanja, kreativnosti, znanosti, istraživanja (...) uopće, a na temelju već postojećih, ambicioznih i nadahnjujućih ciljeva koji se kriju u postojećim misijama i vizijama knjižnica. Mogućnost ostvarivanja “pametnog” grada tek stvara preduvjete da se misija  i vizija doista ostvare i budu oprimjerene u stvarnosti.

Teško je i navesti sva područja i moguće (ne)ostvarive ideje čijom implementacijom knjižnica postaje “pametna”, a poradi poticanja razgovora i razmišljanja ukratko ćemo se usmjeriti na poneke.

Katalog po tvojoj mjeri

*razvoj sustava pretraživanja po mjeri korisnika

Ciklus života knjižnične knjige sastoji od nabave, obrade, dolaska na policu, korisničke potrage za knjigom, posudbe, čitanja (ili boravka na noćnom ormariću), vraćanja u knjižnicu. Temeljni prozor u taj svijet korisnički je usmjeren mrežni katalog - sjedate li u nedjelju navečer pred računalo i istražujete željene knjige prije sutrašnjeg navraćanja do knjižnice, očekujete katalog koji može ispuniti sve vaše zahtjeve. Katalozi stoga imaju (ne)zahvalnu ulogu bivanja informativnima, funkcionalnim i, ne manje važno, estetski privlačnima jer su prozor knjižnice. Rezolucijska prilagođenost ekranima svih veličina preduvjet je dobrog korisničkog UX-a. No želimo da su naši katalozi i “pametniji” - osim pretraživosti želimo intuitivne vodiče do sličnih djela, drugih radova istog autora, brze uvide u to što drugi čitaju, preporuke koje nam knjižnica nudi… Društvene mreže poput Goodreadsa i trgovine poput Amazona pružaju dio pravca u istraživanju takvih koncepta, a istraživanje korisničke psihologije korištenja informacija osnova bilo kakvog razvoja, pri čemu treba znati da vjerojatno jedan proizvod treba populacija od 12, a drugi od 71 godinu.  

Moja knjižnica, u mojem džepu

*razvoj korisničkog čitalačkog identiteta  

Iako tržište postojećih aplikacija pokazuje da se korisnici redovito koriste samo manjim brojem instaliranih aplikacija, čini se da bi ona tvoje knjižnice trebala biti jedna od važnijih. Pred knjižnicama je izazov stvaranja integralnog korisničkog komunikacijskog iskustva koje će se odvijati kroz multiplatformske aplikacije i pripadajući članski identitet. Moj GKR na ekranu vašeg mobitela ne zvuči kao loša ni neostvariva ideja. Aplikacija je to kroz koju se odvija dobar dio vašeg života s knjižnicom - informacije o posudbama/povratu/zakasninama, korištenje kataloga, čitanje knjižničnih tekstova, praćenje preporuka... Aplikacija za mobilne uređaje ne djeluje kao najveća revolucija u svemiru iako će biti s obzirom da sada nitko nema adekvatno razvijene takve mogućnosti. No pitanje budućnosti postaje i dodatno - kako će se korištenje takve aplikacije odvijati na tvom “pametnom” hladnjaku, štednjaku, klupi…  

Sam posudi, sam vrati  

*razvoj slobode korištenja

Evolucija korištenja usluga prema osamostaljivanju bez fizičkog posrednika karakterizirala je u XX. stoljeću procese na području cijelog niza usluga - od trgovina, kafića, pa do knjižnica te je fascinantno pratiti kako smo od zbunjenih objekata ispred trgovačkog ili knjižničnog pulta postali aktivni samostalni subjekti koji sami pretražuju police. No proces ide dalje - u dućanima samostalno plaćamo, a “pametna” blagajna samo je jedna od posljednjih i uočljivijih promjena. Na jednakom pragu mijenja se i iskustvo korištenja knjižnice koje onima koji to ne žele ne mora biti povezano s pultom. Ne mislimo pri tome na kutije u koje se pomalo divljački knjige ubacuju, a potom razdužuju, već na ozbiljne digitalne sustave u kojima se ostvaruje puna usluga samostalne posudbe i vraćanja knjige. Kapacitete knjižničara (često ljudi s dva fakulteta) vrijedi osloboditi za sofisticiranije i kreativnije poslove od provlačenja knjige ispod bar-kod čitača…  

U knjižnici na Hogwartsu

 *razvoj virtualne stvarnosti  

Godina 2016. označena je kao ona koja tehnologije za virtualnu stvarnost iz višegodišnjeg mita, bizarnih i loših pokušaja napokon pretvara u stvarnost. Posebno je to vidljivo na području tržišta videoigara na kojem su počeli izlaziti konkretniji i kvalitetnji naslovi. Svijet HoloLensa i Oculus Rifta omogućava proširivanje zidova same knjižnice (koncept proširene stvarnosti), a s druge otvara prostor za fenomen knjižnice na našoj glavi, i to u obliku koji nije definiran samim fizičkim interijerom, već kreativnom osmišljenim dizajnom npr. inspiriranim izgledom Hogwartsa ili knjižnice u Aleksandriji.

Zastrašujuća mogućnost izbora

*razvoj sustava preporučivanja

Jedan od najvećih izazova svakodnevnog kulturnog života jest što zapravo čitati. Nerijetko se nalazimo pred policom s toliko izbora, nemamo previše vremena, znanja ni osjećaja za biranje. Može li nam polica “reći” svoju preporuku tako da postaje nositeljem jednostavno dostupne informacije? Možete li nas već s ulice uvući u knjižnicu jer smo na ekranu mobitela dobili dobru preporuku? Knjižnica pri tome ima i dublji zadatak - kako vas “navući” na dobre knjige ili oživljavati stare naslove (iznova čitati ovaj tekst). Tko ne bi više volio da mu u pravome trenutku na mobitel stigne notifikacija o staroj dobroj knjizi nego o borbi nečijih političkih karijera…

Knjiga u IoT svijetu  

*razvoj sustava za praćenje i dijeljenje  

Ideja o knjizi kao nositelju dodatnih informacija od onih napisanih na njenim stranicama pruža značajnu perspektivu. Od izlaska knjige izvan zidova knjižnice i početka šetnje u vrećici ili ruksaku primjerak ne mora živjeti samo kroz odnos s individualnim korisnikom, već može pomoći cijeloj globalnoj zajednici. Zamislite praćenje raznovrsnih “mapa” čitanja koje vam u jednom trenutku prikazuju što čita vaš susjed, zgrada, ulica…   

Čak i ne moramo klizati u potpunu ekstravaganciju - ako već imamo kišobrane koji nam šalju informaciju gdje se nalaze (npr. Kisha...), zašto to ne bi bila i knjiga koju često zametnemo pod krevet, posuđujemo prijatelju i sl.

Viber i posudba

*razvoj novih sustava komunikacije

Nova stvarnost komunikacijskog svijeta postaje da većina mlađih od 40 više nema fiksne telefone, većina mlađih od 35 komunicira facebookom i mailom, a većina mlađih od 25 Viberom, WhatsAppom i Snapchatom… Od potonjih Viber nije stran svim godištima s “pametnim” telefonima, a da nema potrebe za registriranjem na razne servise putem “maila”, mlađi od 18 ne bi ga uopće ni izrađivali. Pravo je pitanje stoga kako treba izgledati pult, alati u rukama knjižničara, a kako kontakti na mrežnoj podstranici knjižnice “Kontakti.”

Knjižnica na ulici

*razvoja sustava za život na ulici

Naposljetku, dolazimo do možda jednog od najvažnijih elemenata “pametne” knjižnice - ona se zapravo nalazi na ulici, a ne među četiri zida. Naše pitanje postaje kako klupica, park, autobus, kao divna mjesta za čitanje, mogu postati uključeni u razvijanje stila života u kojem je čitanje jedna od osnova kvalitete - može li ulična lampa jače zasvijetliti ako na klupici pod njom ljetne večeri želimo čitati knjigu, može li na autobusnim stanicama i u autobusima postojati suvisli sustav za posudbu knjiga (zvuči ludo u trenutku u kojem se razbija i staklo autobusne stanice, ali posustajanje pred huliganizmom nikada nije bio odgovor, posebno kada se govori o “pametnom” gradu), možemo li znati koliko stranica stignemo pročitati u vožnji od Drenove do grada...  

U zaključku ponovimo još jednom i zadržimo se na jednoj od najvažnijih poruka - sve navedeno ne radi se jer nas na to prisiljava nova tehnologija nego pitanje kako (re)dizajnirati naše čitateljske živote u skladu sa suvremenom svakodnevicom, koju čini život s kreditom koji nam je “dao” Andrija, produženo radno vrijeme i igraća konzola u dnevnom boravku... Diskretnost i stabilnost funkcioniranja tehnoloških aspekata novih usluga apsolutni je imperativ i ujedno najveći izazov, što je dodatno pojačano potrebom da u knjižnici i tijekom čitanja želimo i trebamo mir, odmak od hiperbrzine svakodnevice, koncentraciju i pažnju. “Pametan” grad u ovom slučaju doista ima priliku postati “pametan” jer uloga cijele paradigme u knjižnicama prvenstveno je na potrebi da više i pametnije čitamo.

Živimo u nevjerojatnom trenutku na pragu dizajniranja novog korisničkog sučelja za upotrebu knjižnica i grada uopće, što je posao koji uključuje i pjesnike i programere. I tebe i mene. I nas i vas.