Opreza nikad dovoljno, pogotovo zato što ni nakon godinu dana znanstvenici još uvijek nisu potpuno suglasni oko pitanja koliko dugo virus može preživjeti na pojedinim površinama s kojima smo svakodnevno u kontaktu, posebno s onima koje je teže dezinficirati. Poput papira primjerice.

Sve to ostavlja prostor unutar kojeg oprez ponekad postaje panika i to ne ona upozoravajuća, već ona najgore vrste, panika koja zamagljuje razlučivanje zbog čega ćete (pre)često imati priliku vidjeti kako se ljudi ljute kad vide da netko sam samcat hoda drugom stranom ulice bez zaštitne maske na licu, dok oni sami svoju masku dok je ne koriste, drže u džepu. Istom onom u koji guraju novac i ostale stvari koje su prije nego su došle do nas prošle više stotina tuđih prstiju.

No dok vrijeme ne pokaže kako se najučinkovitije zaštititi od koronavirusa, oslonimo se na poznate fakte iza kojih znanstveni svijet trenutno čvrsto stoji.

Zahvaljujući upravo znanstvenom svijetu znamo da se koronavirus širi putem sitnih kapi koje izlaze iz nosa i usta dok zaražena osoba kašlje ili kiše. Jednim iskašljajem osoba u okolinu može ispustiti i do 3000 kapljica koje drugi ljudi mogu udahnuti. Kapljice se također mogu zadržati na garderobi i drugim površinama, dok manji broj čestica ostaje u zraku. Osoba potencijalno može dobiti koronavirus ako dodirne površinu ili predmet na kojem su se zadržale virusne čestice, te nakon toga dotakne usta, oči ili nos.

Životni vijek virusa na određenoj površini ovisi o gomili faktora, gdje su okolna temperatura, vlažnost i vrsta površine, tek neki od njih. Govoreći o materijalima na kojima se koronavirus dugo zadržava, jedan od nama najzanimljivijih svakako je papir. Govoreći o papiru u kontekstu medija za prijenos virusa, doktor Vincent Muster dao je zanimljiv podatak. Ovaj ravnatelj odjela za virologiju pri Američkom nacionalnom institutu za alergiju i infektološke bolesti tvrdi kako se zbog poroznosti papira i kartona koronavirus na tim materijalima suši brže nego na drugim čvrstim materijalima, primjerice na plastici ili metalu, zbog čega se na površini papira virus ne zadržava dugo, no zbog upijajućih svojstva papira, virus se lako lijepi za njegova prirodna vlakna te se tako dulje zadržava u njegovoj strukturi.   

Čini se da od svih papirnatih medija dnevni tisak nudi najmanje materijala za zabrinutost. Kako je svojedobno pisalo Međunarodno udruženje za novinske medije (INMA) zabilježen je enorman broj upita o tome može li se koronavirus prenijeti putem novinskog papira, pa iako do sad nije zabilježen niti jedan slučaj prijenosa virusa tim putem, ili putem časopisa, paketa ili putem neke druge vrste papirnatih artikala, dnevni tisak je po INMA-i najsigurniji i to poglavito zbog proizvodnog procesa nastanka novina.

Tiskanje novina vrši se na tiskarskim strojevima kroz koje papir prolazi velikom brzinom uslijed čega se zbog trenja, pritiska i tehnologije tiskanja, papir zagrijava na visoku temperaturu koju virusi i bakterije ne mogu preživjeti.

No kad je prijenos virusa u igri i ostali artikli od papira visoko su na listi sigurnih. Svjetska zdravstvena organizacija tako kaže da je vjerojatnost od zaraze koronavirusom preko površine paketa ili tiskovina izrazito mala, a to podupiru i istraživanja Američkog nacionalnog instituta za zdravlje pri Centru za kontrolu bolesti, kalifornijskog sveučilišta UCLA, te ispitivanja znanstvenika sa sveučilišta Princeton čija je studija objavljena u New England Journal of Medicine. Studija koja se bavila stabilnošću koronavirusa na različitim površinama, a gdje je ispitivanje izvedeno na raznim vrstama materijala od plastike, preko nehrđajućeg čelika sve do bakra i papira, pokazala je kako je upravo papir taj preko kojeg je razina prijenosa koronavirusa najmanja.

Istom studijom bavio se tim znanstvenika predvođenih profesorom Günterom Kampfom s njemačkog Sveučilišta Greifswald, gdje su vršena ispitivanja na različitim materijalima poput plastike, stakla, čelika, aluminija, obojenih metala, drveta, keramike i naravno papira. Stručnjaci koji su pratili reakciju materijala izloženog koronavirusu, otkrio je kako koronavirus na neživim površinama može preživjeti i do devet dana, dok se na papiru zadržava tek 24 sata, s naglaskom na to da, i te vrijednosti opadaju ako je papir izložen gibanjima zraka. Ako se tome dodaju svi znanstveni dokazi koji upućuju na to da koronavirus svakih sat vremena izgubi polovinu svoje potencije, čini se da, kad je papir u igri, možemo biti poprilično spokojni.

No i bez pandemije koronavirusa knjige mogu biti „opasne po zdravlje“. Ako ste listajući knjigu primijetili da su vam grlo, oči i nos nadraženi ili se pojavio kašalj, teško disanje ili čak plitak dah, vrlo je vjerojatno da vam se između stranica knjiga nastanila plijesan - vrsta gljivice koja proizvodi spore iritansa i alergena koje su u stanju olako pogoršati simptome astme. Posebno su izložene osobe slabijeg imuniteta koje su u skupini povećanog rizika od razvoja infekcija koje mogu utjecati na kožu, oči, pluća ili druge organe. Ako se pitate otkud plijesan u knjigama, odgovor leži u postotku vlage u zraku. Vlažnost zraka snažno utječe na papir, a previše vlage pogoduje pojavi pljesni, gljivica i sitnih nametnika. Još ako knjige držite na mjestima sa slabim protokom zraka poput zatvorenih vitrina ili ormara, nastanak pljesni na papiru gotovo je neizbježan. Masni tragovi na knjigama nastali listanjem prljavim prstima ili tragovi vlage na stranicama koji su nastali tako što ste pokraj otvorene knjige nespretno odložili šalicu čaja ili neke druge tekućine, ne pomažu cijeloj ovoj priči. Prisjetite se, jeste li nakon brisanja prašine iz kućne biblioteke, knjige vratili na vlažne police ili ste ih prethodno dobro prebrisali i osušili? 

Govoreći o prašini, ne postoji šansa za izbjeći je na knjigama. Prašina nastala rukovanjem papirom spada u razred štetnih prašina, jednako kao i prašina koja nastaje pri radu s cementom, piljevinom ili brašnom, no za veću količinu te vrste prašine potrebno je biti izložen mjestima poput papirnica dok je prisutnost te vrste prašine na samim knjigama minorna. No uvijek ostaje ona prašina koju nazivamo kućnom i koja, premda bezopasna, može kao i većina prašina izazvati reakcije dišnog sustava. Posebno kod ljudi s alergijskim tegobama kod kojih krajnji efekt može biti pojava alergijskog rinitisa, odnosno upale sluznice nosa čija se reakcija također javlja u grlu i očima.

Alergija na prašinu različito se manifestira, pa dok se kod nekih osoba javlja tek kao blago curenje nosa nalik sezonskoj prehladi, kod drugih ozbiljno narušava kvalitetu života jer se pojavljuje u obliku kroničnog začepljenja nosa, nadraženih očiju, otežanog disanja, učestalog kašlja i kihanja, osjećaja pritiska u prsima ili kao svrbež nosne i očne sluznice.

Ipak, kao najpogubnija vrsta prašine u cijeloj ovoj priči, pokazala se ona medijska, koja u kombinaciji sa spomenutom panikom s početka teksta stvara šum u kanalu i odvlači fokus s bitnog. U internetskom bespuću nemali je broj članaka koji govore o tome kako je kućna prašina uzrok povećanja rizika od oboljenja koronavirusom, a da se pritom ne navode izvori koji takav sadržaj utemeljuju, a ako se i navode, to se čini paušalno. Takvi tekstovi oslanjaju se na znanstvene autoritete koji graniče s imaginarnim, gdje se kao referentne točke pozivaju „ruski znanstvenici“, „najnovije istraživanje“ ili „tim stručnjaka jednog instituta u Kanadi“, a sve začinjeno alarmantnim tezama o tome kako npr. Svjetska zdravstvena organizacija ignorira granične vrijednosti koje nas trebaju štititi od katastrofičnih posljedica po zdravlje. Oprezu u interakciji s ljudima i okolinom, a u svrhu zaštite od zaraze koronavirusom, svakako treba pribrojiti i oprez pri doživljavanju takvih sadržaja ozbiljnim.

Kako smo već rekli, opreza nikad dovoljno, zbog čega je Gradska knjižnica Rijeka u listopadu prošle godine u svoj rad uvela jednu značajnu novinu koja je čak i u širem europskom okviru velika novost. U Središnji odjel “Filodrammatice”, najprometnije lokacije Gradske knjižnice gdje se ostvaruje i najveći dnevni broj posudbi, postavljen je poseban uređaj za sterilizaciju knjiga koji uz pomoć UV lampi i strujanja zraka uklanja prašine s knjiga, čisti ih od bakterija, grinja i virusa.

S obzirom na to da su isti primjerci knjiga godinama u opticaju, a što na njih ostavlja različite neželjene posljedice, implementacija takvih uređaja u rad knjižnica nužna je, a pandemija koronavirusa ubrzala je cijeli proces i učinila takav uređaj neophodnim.

Ako se rezultati pokažu dobrima, Gradska knjižnica Rijeka će u budućnosti sličnim uređajima i postupcima obuhvatiti i ostale lokacije, čime bi se stvorio novi standard sigurnosti posudbe knjiga.

Za kraj, čistite svoje knjige od prašine, listajte ih i provjetravajte. To je najsigurniji način da njima osigurate dug život, a sebi dobro zdravlje. I nikako ih nemojte listati tako da ližete kažiprst. Znamo kako je to završilo u romanu „Ime ruže“.