Književna Nagrada Drago Gervais, donosimo pregled nagrađenih autora od 2005. do danas
Književna nagrada Drago Gervais jedna je od najdugovječnijih književnih nagrada u Hrvatskoj, a dodjeljuje ju Grad Rijeka za poticanje književnog stvaralaštva. Nagrada je utemeljena u počast književniku Dragi Gervaisu, čije je ime i djelo znak našeg kulturnog podneblja, a ustanovila ju je bivša Općina Rijeka 1961. godine kao najviše književno priznanje našeg kraja, dodjeljujući je do 1974. godine svake, a od 1974. godine svake druge godine.
Od 2005. godine Nagrada Drago Gervais dodjeljuju se u dvije kategorije; za najbolje objavljeno književno djelo pisano na čakavštini i za najbolje neobjavljeno književno djelo.
Donosimo vam pregled pobjednika u kategoriji za najbolje neobjavljeno književno djelo neovisno o književnoj vrsti od 2005. do danas.
Lada Puljizević, Cipele za padanje (2005.)
Knjiga Cipele za padanje, kako i sam naslov sugerira govori o putu prema dolje, padanju. Kroz priču o samohranoj majci koja prijeti samoubojstvom kako bi spriječila rušenje stančića od osamnaest kvadrata u kojemu živi sa svoja dva maloljetna sina, pratimo priču o borbi protiv vjetrenjača birokratske okoštalosti i društvene neosjetljivosti. Iako je to sumorna tema romana, autorica uspijeva u roman unijeti i humor koji proizlazi iz apsurdnosti situacije. Slijedom nesklonih joj događaja junakinjin svaki dan svakom novom stranicom poprima sve grotesknija obilježja, da bi na koncu potpuno prešao u farsu.
Pronađite knjigu na našim policama OVDJE.
Evelina Rudan, Breki i ćuki (2007.)
Pjesnička zbirka istarske pjesnikinje mlađe srednje generacije (rođena u Puli, živi u Zagrebu) ispjevana je na njezinom rodnom, čakavskom dijalektu. Autorica prevrednuje elemente zavičajnosti, materinstva, idilične, katkada gotovo trubadurske ljubavi, ljubavi prema obitelji, tradiciji, rodnome kraju… Riječ je o zrelim pjesmama u kojima pjesnikinja izražava svijest o napisanom, a ne samo o čakavštini kao sredstvu izražavanja, pa ove pjesme nadilaze standarde i to ne samo čakavske književnosti.
Pronađite knjigu na našim policama OVDJE.
Robert Bebek, Vulkano (2009.)
Ova zbirka pjesama dobitnica je Književne nagrade "Drago Gervais" za 2009. godinu u kategoriji najboljih neobjavljenih rukopisa, a sedma je po redu knjiga agilnog suvremenog riječkog književnika. Riječ je o kultiviranim slobodnim stihovima, organiziranim u tri ciklusa, izrazito fine teksture, nastalih tijekom 2007. i 2008. godine, raznolike tematsko-motivske orijentacije.
Pronađite knjigu na našim policama OVDJE.
Željko Funda, Gdje je danas Jadranka Kosor? (2011.)
Najveća kvaliteta ove zbirke pjesama jest narativnost i vješto portretiranje cijele galerije likova. Cjelinu čini sedamdesetak pjesama koje se oslanjaju na izostanak strofike s naglašenom dijaloškom formom, direktne i gotovo brutalne estetike na rubu groteske.
Pronađite knjigu na našim policama OVDJE.
Željko Špoljar, Štakorbar (2013.)
Glavni lik romana, nakon očeve smrti zalazi u štakorbarove, u koje je zalazio s ocem, ilegalne kafiće otvorene u podrumima ili stražnjim prostorijama obiteljskih kuća po predgrađima. Roman predstavlja svojevrsnu reminiscenciju na devedesete godine 20. stoljeća, u kojoj autor problematizira o putovanju, identitetu, roditeljstvu, politici…
Pronađite knjigu na našim policama OVDJE.
Sebastian Antonio Kukavica, nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe (2015.)
Na formalnoj razini, rukopis istražuje granice između stiha i poezije, te poezije i proze, nastavljajući istraživanja sintaktičkih i grafičkih sredstava u oblikovanju retka kao temeljne jedinice. Takav se poetski postupak prenosi u sadržajni sloj teksta u kojem se javljaju teme kartografije, dodekafonije, poliritmije i apstraktnog slikarstva. Rukopis se, poetsko-političkim eksperimentom, žanrovskom, tematskom i formalnom hibridnošću, uklapa u tradiciju svjetske i hrvatske pjesme u prozi, ali i slijedi najnovije trendove takozvane teorijske fikcije.
Pronađite knjigu na našim policama OVDJE.
Darko Šeparović, Krvotok (2017.)
Tematski, riječ je o rukopisu koji će privući i zadržati čitateljevu pažnju prije svega smjelim i uglavnom uspjelim, izborom i slaganjem motiva, te posezanjem za izazovnijim načinima građenja kompozicije, izmjenom pripovjedačkih perspektiva, odstupanjem od očekivanih kronologičkih sljedova i rasporeda događaja. Osnovne fabularne linije sijeku se neočekivanim podudarnostima za koje se ne može jednoznačno odrediti prethode li zapletu – pa ih se pronalazi – ili mu slijede – pa ih se stvara.
Pronađite knjigu na našim policama OVDJE.
Branimir Dropuljić, Kosine (2019.)
“Kosine” predrasudu o komornosti i klaustrificiranosti poezije koja se suzdržava od svakoga angažmana, otupljujući autokontekstualizacijom svoju kritičku oštricu. Time bi se zanemarilo da lirski iskazi nemaju ulogu stvaranja fikcionalne stvarnosti, već upućuju na samu aktualnost, potičući njezino drugačije viđenje i razumijevanje.
Pronađite knjigu na našim policama OVDJE.