Drenova, jedno od najljepših, ali i najspecifičnijih riječkih prigradskih naselja, smješteno poput prirodne stražarske kule točno na uzvisinama ponad Riječkog zaljeva, odnedavno se može podičiti još jednom posebnošću – djelovanjem Zavičajnog muzeja Drenova!

 Doduše, s prefiksom „u osnutku“, jer bi se Muzej zasad mogao smatrati najkonkretnijim rezultatom djelovanja Društva štovatelja baštine „Bez granica“ Drenova-Rijeka u suradnji s Mjesnim odborom Drenova i još nije dosegao svoj puni institucionalni oblik. Za ovu prigodu nismo se upuštali u opširnije istraživanje, no ne mora se baš jako duboko kopati da bi se shvatilo kako je to jedan posve originalan poduhvat: za koliko ste „kvartovskih“ muzeja u Hrvatskoj čuli?

Kakav je to „zrak“ na Drenovi da se baš ovdje rodila takva ideja, kakva je to energija u Drenovčanima koji su se prihvatili realizacije jedne ideje koja je u početku mnogim promatračima sa strane djelovala kao puka znanstvena fantastika?

Spoj "starih" i "novih" energija  

Kada se baci barem letimičan pogled na povijest Drenove, stvari postaju malo jasnije, a inicijativa Drenovčana razumljivija. U povijesti male Drenove umnogome se ogleda burna povijest Rijeke i cijelog ovog dijela Hrvatske, koji je u prošlosti bio pod raznim upravama i u okrilju nekoliko država. Ono što stariji Drenovčani još pamte kao jedno od najnesretnijih razdoblja u njihovim životima žalosna je administrativna podjela Drenove na Gornju i Donju Drenovu do koje je došlo 1924. godine kada je Rimskim ugovorom područje Rijeke nasilno rascjepkano, a grad podijeljen između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS (kasnije Kraljevina Jugoslavija).

U sljedećim desetljećima ta se nesretna podjela na mnoge tragične načine reflektirala na životne sudbine mnogih naših sugrađana, a napose Drenovčana od kojih se stariji i danas sjećaju graničnih kontrola, carina i svih drugih poteškoća koje donosi život – na granici, doslovno. Jedan je od preživjelih nijemih svjedoka toga doba i zgrada nekadašnje talijanske carinarnice na adresi Drenovski put 138, nekoliko stotina metara iznad skretanja za Centralno gradsko groblje Drenova, u kojoj danas djeluje Zavičajni muzej Drenova. No kako je do toga došlo?

Zavičajni muzej Drenova

Drenova je naselje neupitno burne prošlosti, ali i mjesto velikih novovjekih migracija stanovništva. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća na Donjoj Drenovi niknulo je cijelo novo veliko stambeno naselje u koje su doselili uglavnom obitelji radnika ondašnjeg „Poduzeća Luka“ i brodogradilišta „Treći maj“. Tisuće novih stanovnika umnogome su izmijenile strukturu stanovništva na Drenovi, gdje su autohtoni Drenovčani odjednom ostali u manjini, a pojavila se potreba za očuvanjem njihove čakavštine, običaja i sjećanja – što nikako nije ni u kakvoj koliziji s odgovaranjem na potrebe i stvaranje posebnog identiteta onih „novih Drenovčana“.

Suradnja cijele zajednice 

 Iz tih silnica, međudjelovanjem „starih“ i „novih“ energija, proizašle su nove kreativne ambicije, buknule djelovanjem nekoliko ljudi koji su u sljedećim godinama i desetljećima ustrajali na očuvanju identiteta Drenove i Drenovčana. Ne bih ovdje o imenima u strahu da ne izostavim nekoga, no gro tih Drenovčana prije nekoliko godina došao je na ideju kako formalizirati svoje djelovanje – i osnovano je Društvo štovatelja baštine „Bez granica“ Drenova-Rijeka, s najširim ciljem očuvanja materijalne i nematerijalne baštine Drenove te konkretnom zadaćom – uspostave Zavičajnog muzeja Drenove. Dio njih okuplja i Čitateljska grupa drenovskog ogranka Gradske knjižnice Rijeka.

Članovi Društva „Bez granica“ isprva su svoj muzej zamislili kao virtualni – razvoj novih tehnologija omogućio je dosad neviđeni razvoj tehnoloških pretpostavki da se za sva vremena „zarobi“ i u digitalnoj formi sačuva neki vrijedni povijesni artefakt, ali i izgovorena riječ odnosno slika ili film koji govore mnogo sami za sebe. No pozitivna energija članova Društva i stjecaj okolnosti doveli su do toga da Zavičajni muzej Drenova ubrzo zaživi i u „fizičkom“ obliku! Nukleus Društva „Bez granica“ i onda i sada činili su predsjednik Društva Damir Medved, pokretačka snaga i ujedno predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Drenova, s kojim Društvo sjajno surađuje još od samih početaka svog djelovanja (pa i prije!), potom zaljubljenik u povijest i kroničar Christian Grailach (urednik „Drenovskog lista“ i autor knjige „Od drenovske čitaonice do knjižnice“), zaljubljenik u povijesnu baštinu Draško Maršanić i mnogi drugi.

Revalorizacija kulturnih, ekoloških i turističkih kapaciteta  

Prijelomni događaj u razvoju projekta Zavičajnog muzeja Drenova dogodio se krajem 2012. godine kada je Udruga „Bez granica“ na korištenje dobila prostor Mjesnog odbora (Grada Rijeke) u prizemlju već spomenute zgrade na adresi Drenovski put 138a, bivše talijanske carinarnice koju Drenovčani i danas kolokvijalno zovu „Granica“. Ubrzo po primitku prostorija članovi Društva u siječnju 2013. pokrenuli su radnu akciju s ciljem obnove prostora: očišćeni su i obojani zidovi, dotjerane sanitarije, očišćene velike prozorske staklene površine, obnovljene električne instalacije...

Sve su članovi Društva odradili vlastitim snagama uz financijsku pomoć Mjesnog odbora odnosno Grada. I ne samo to: ubrzo je smišljen inicijalni postav Muzeja koji su činili radni stol profesora Frana Frankovića, nekoliko zanimljivih artefakata poput starog gramofona i kolekcije gramofonskih ploča, a priređena je i izložba reprinta starih fotografija. Sve se to dalo na uvid Drenovčanima i njihovim gostima 25. siječnja 2013. u sklopu svehrvatske promotivne akcije „Noć muzeja“, u koju se sjajno uklopio i Zavičajni muzej Drenova iznimno posjećenim programom „Noć na granici“ koji je uključivao predavanja uglednih povjesničara, kulturologa i turističkih djelatnika. Mnogobrojni Drenovčani, među kojima su bili i učenici OŠ „Fran Franković“ koji su u sklopu programa održali i interaktivni kviz, s oduševljenjem su pozdravili otvaranje Muzeja u sklopu kojeg pored „fizičkih“ izložaka mogu razgledati i računalno pohranjene stare fotografije, ali i filmove sa živim sjećanjima autohtonih Drenovčana.

Nakon te točke povratka više nije bilo! Na proljeće ove godine u Društvu „Bez granica“ krenuli su u realizaciju programa javnih radova u okviru kojeg su od ljeta, zahvaljujući partnerima (Hrvatski zavod za zapošljavanje – Ispostava Rijeka, odnosno Odjel za gradsku samoupravu i upravu Grada Rijeke) u Muzeju na šest mjeseci zaposlena dva djelatnika na realizaciji projekta „Digitalizacija povijesnih dokumenata Drenove“. Riječ je o tisućama dokumenata nekadašnje Pučke škole na Drenovi starima i do 150 godina, od kojih mnogi kriju velike zanimljivosti od povijesnog značaja - poput npr. popisa učenika i zanimanja njihovih roditelja iz 1857. godine – koji su sada sačuvani od propadanja. Realizacija projekta „Digitalizacija povijesnih dokumenata“ omogućila je pored toga da djelatnici, sada prisutni radnim danima u Muzeju, prezentiraju izloške i rade s građanima, odnosno prihvaćaju njihove fotografije i dokumente na skeniranje.

Na taj način zaokružena je tek prva faza u ostvarenju ovog specifičnog „kvartovskog“ muzeja. No njegova funkcija, kako ju doživljavaju članovi Društva „Bez granica“, nikako nije „konzerviranje“ prošlosti i gomilanje izložaka koji će skupljati prašinu na radost tek nekolicine zanesenjaka. Naprotiv! Muzej i njegove prostorije zamišljeni su kao nukleus budućeg življeg društvenog života na Drenovi, mjesto okupljanja građana najrazličitijih interesa kojima će se u skoroj budućnosti ponuditi različiti programi, od niza predavanja (o povijesti, ekologiji, ekološkoj poljoprivredi, „zelenoj“ energiji...) do filmskih projekcija, programa u suradnji s osnovnom školom... pa čak i do „ezoteričnih“ programa kakvo je buduće okupljanje članova navijačke skupine Armada Drenova koji će predstaviti svoje djelovanje, ali i prezentirati njima omiljene dresove igrača i druge navijačke suvenire. Sličnih ideja ima još - želi se tako predstaviti i dokumentirati i novija prošlost, odnosno suživot autohtone i „nove“ Drenove s ljudima koji su doselili spomenutih 70-ih godina prošlog stoljeća.

U sinergiji s još nekoliko pojedinaca i drugih drenovskih udruga, prije svega s Udrugom „Dren“ koja promičući brigu o drenjuli kao autohtonoj drenovskoj biljnoj vrsti zapravo promiče brigu o očuvanju drenovske baštine uopće, na Drenovi se približavanjem „starog“ i „novog“ u želji za revalorizacijom sveukupnih kulturnih, ekoloških, turističkih i drugih potencijala Drenove odvija proces svekolikog buđenja svijesti o potrebi održanja lokalnog identiteta i zajednice, što je, čini se, jedini ispravan put zadržavanja vlastitoga „ja“ u procesima sveopće globalizacije društva koje nas okružuje.