Jeste li znali ...

... da se 16. srpnja 1942. godine dogodilo masovno uhićenje Židova u Parizu?
... da je to uhićenje provodila isključivo francuska policija po naređenju Okupatora?
... da su po prvi put u Francuskoj uhićivane žene i djeca?
... da se gotovo nitko od tih ljudi nije vratio kući?

O knjizi Sarin ključ autorice Tatiane de Rosnay bruje svi tipovi naših korisnika. Na naslovnici djevojčica plave kose, knjiga neprestano na rezervaciji. Nisam pobornik masovnih oduševljavanja pa se dugo nisam dala zavesti. Još kad tome dodam i sladunjav naslov, bila sam sigurna da se ta knjiga neće čitati na mojoj terasi (konačno ljetni dani, kavica i knjiga na otvorenom).

Međutim, kalendar književnih zbivanja koji je s ovom rubrikom postao moje obvezno jutarnje štivo usmjerio me k Anni Frank. I njezina je obitelj upravo za ljetnih mjeseci, točnije 6. srpnja 1942. godine bila prisiljena napustiti dom i otići u skrovište. Ta me je činjenica vratila Sari (jer znala sam da se u knjizi radi o 1942. godini i o masovnim uhićenjima). Izgleda da mi je knjiga ipak ostala pohranjena negdje u memoriji velikoga mozga, jer me mnogo toga neprestano asociralo na nju.

Odlučila sam je ipak uzeti u ruke. Više od tri stotine stranica upila sam u dva poslijepodneva (preseljavajući se, doduše, s terase na malo toplija mjesta za čitanje u kasnim večernjim satima i potpuno ignorirajući pomladak koji mi se, što nije za pohvaliti, već obraća na način "Mama, možeš li mi, molim te, kad pročitaš još jednu stranicu ..."). Knjiga je ispunila moja očekivanja, pa i više od toga. Pisana toplim jezikom, nimalo pretenciozno, nimalo trivijalno, nimalo dosadno.

Pratimo paralelno dvije priče: 1942. godinu, djevojčicu Saru, koja s tatom i mamom u pratnji policije jedne vruće srpanjske noći odlazi na pariški Zimski velodrom (Velodrome d'Hiver, poznatiji kao Vel d'Hiv). U stanu je ostao četverogodišnji brat Michele kojega je Sara zaključala u ormar, uzela ključ i obećala mu da će ga doći spasiti. Na velodromu, a kasnije i u logoru, Saru više od ičega muči obećanje dano bratu.

S druge strane, nalazimo se u godini 2002., upoznajemo Juliu, Amerikanku u svojim četrdesetim godinama, udanu za jednog zgođušnog Francuza, majku tinejdžerice, novinarku. Na poslu dobiva zadatak pisati o Vel d'Hivu, a u isto vrijeme zajedno sa suprugom uređuje stan suprugove bake, stan koji čuva mnoge tajne i koji će njezinu sudbinu na koncu spojiti sa Sarinom ...

Priča je izmišljena. Onaj dio koji govori o životu Julie Jarmond ne mora nas opčiniti. Ono što ostaje nakon ove knjige je tekst napisan kurzivom, tekst o djevojčici Sari. Autorica si je zasigurno dala truda pri istraživanju ove teme. Jeza nas prolazi pri doživljaju ambijenta, nemoći, tuge kad se odvaja od roditelja, susreta sa smrću male djece posebno, nehigijenskih uvjeta, bezosjećajnosti čovjeka za čovjeka.

Knjige o toj mračnoj strani povijesti često su pisane iz perspektive djevojčica, a zatim i žena. Je li razlog tome ta doza emocija koju je kroz emotivno izražajniji ženski lik lakše prenijeti? Vrlo vjerojatno. Kako bilo, bacila sam se na istraživanje dobrih knjiga na temu Holokausta, progona Židova u prošlom stoljeću. I evo mojih preporuka:

Kradljivica knjiga, autor Markus Zusak - mala kradljivica, posvojena devetogodišnja Liesel, postaje opsesija Smrti i ova ju prati od prve krađe – kad djevojčica ukrade pogrebnikov priručnik na posljednjem ispraćaju vlastitog brata – do pisanja vlastite knjige koja će joj na kraju spasiti život. Ukradene knjige čine osnovu romana na koju se nadograđuju tople, životne priče o ljudima koji vode osobne male ratove s odrastanjem, nacizmom, odanošću i gubitkom.

Dječak u prugastoj pidžami, autor John Boyne – odnos, upoznavanje pa i prijateljstvo dvojice dječaka – jednoga u logoru, drugoga slobodnog, sina policajca koji radi u logoru. Niti jedan od dječaka ne razumije o čemu se radi ni što se događa, oni samo žele prijateljevati i igrati se.

Dnevnik Anne Frank– kultna knjiga o vremenu, iz pera jedne djevojčice koja je preživjela strahote rata.

Schindlerova lista, autor Thomas Kenneally – o Arijevcu Oskar Schindleru, koji je riskirao svoj život da bi spasio mnoge. Jedna nevjerojatna priča o ljudskosti, požrtvovnosti i hrabrosti, tim više što je istinita.

Žena kojoj sam čitao, autor Bernhard Schlink - slučajni susret petnaestogodišnjeg Michaela i dvostruko starije Hanne prerasta u višemjesečnu vezu u kojoj on otkriva tjelesnu strast i zaljubljenost, privrženost i strah od gubitka. Njihov odnos te kasnije saznanje da se Hanni sudi zbog nacističkih zločina, određuje čitav njegov život. Roman u kojem autor otvara niz pitanja vezanih za moralno određenje pojedinca i njegovu slobodu izbora u vrijeme nacizma, ali i u poslijeratnom razdoblju te pitanja krivnje i odgovornosti cijele generacije za ono što se u Njemačkoj dogodilo.

Oni koji nas spase, autorica Jenna Blum - pedeset godina nakon bijega u Ameriku Anna Schlemmer ne želi govoriti o svome životu u Njemačkoj tijekom Drugoga svjetskoga rata. Njezina je kći Trudy imala samo tri godine kada nakon završetka rata sele u Ameriku. Jedina veza koju Trudy ima s davnom prošlošću stara je fotografija, obiteljski portret koji prikazuje Annu, nju i nacističkog časnika. Kao sveučilišna profesorica njemačke povijesti, Trudy se upušta u istraživanje prošlosti sve dok ne otkrije bolnu i dirljivu istinu o majčinu životu.

Francuska suita, autorica Irene Nemirowsky – autorica je pogubljena u Auschwitzu 1942. godine. Njezina kći smogla je snage objaviti rukopise. Nevjerojatnom mirnoćom, a znajući što je očekuje, autorica piše o ratu i događajima u Francuskoj 1940. godine.

Noć, autor Ellie Wiesel – autor piše o svom boravku u logoru, iz kojega je jedino on od članova svoje obitelji izašao živ. Potresna priča o postepenom gubitku vjere.

Knjiga na ovu temu ima podosta. I neka ima. Razdoblje izopćavanja ljudi jer su različite vjere, nacije, boje, seksualnog opredjeljenja nije nažalost nestalo. Zato o ovakvim temama treba govoriti, ne smijemo zaboraviti da je mržnja osjećaj koji nikada nije rezultirao ničim dobrim. Završit ću priču citatom iz knjige Sarin ključ. Nevino srce ne razumije potrebu za mučenjem bližnjega:

"Zašto joj se sve ovo događalo? Što je učinila, što su učinili njezini roditelji da su ovo zaslužili? Zašto je bilo tako strašno biti Židov? Zašto su se prema Židovima ponašali na ovaj način?" (Str. 59.)

Fotografije: Jeanne Willette