Moj prvi posjet Gradskoj knjižnici bio je u drugom razredu osnovne, kada sam s mamom posjetio Središnji odjel. Bilo je to za moje pojmove ogromno mjesto, a nepregledni redovi knjiga u meni su probudili zadivljenost i još više produbili moju strast za čitanjem. Do tada sam čitao bajke, basne i priče iz „Tisuću i jedne noći“, pa me je moja želja za čarobnim privukla jednoj posebnoj knjizi. Bila je to knjiga o malom čarobnjaku, a zvala se „Harry Potter i plameni pehar“.

Pročitavši ju, shvatio sam da je to tek posljednji od dotad četiri objavljena dijela priče, te sam naravno htio pročitati i ostale nastavke. Nedugo nakon toga posjetio sam Stribor.

Dok je Središnji odjel bilo ogromno, nepregledno mjesto, Stribor je bio čarobni svijet na dlanu.  Svaka polica bila je kao škrinja s blagom, svaka knjiga kao dragulj, svaki sjajniji od onog prije. Sljedećih godina odlazio sam u Stribor gotovo svakoga dana nakon škole.

U četvrtom razredu počeo sam se igrati igraćim kartama „Yu-Gi-Oh!“. U nedostatku mjesta gdje bismo se mogli u miru igrati, predložio sam svojim prijateljima da odemo u tu jednu meni znanu knjižnicu -  ma vjerujte mi, odlično je mjesto!

Tako je Stribor postao ne samo moje već i često odredište mojih prijatelja. Provodili smo sate igrajući se, a kući sam dolazio u kasnim popodnevnim satima noseći pod rukom još poneku novu knjigu da me odbaci u neki daleki kraj prije spavanja. Kada se već ovako prisjećam, mogu reći da je zaista poseban osjećaj zaspati s knjigom u rukama.

Do osmog razreda pročitao sam sve što mi je zapelo za oko: od Pottera i Laure, preko Pet prijatelja i Eragona, pa do Tolkiena i Gardaša. Toliko sam različitih života proživio, toliko različitih svjetova vidio, samo mi je još falilo naći neke jednako zaluđene knjigoljupce, pa da se s njima izgubim u beskrajnim razgovorima o svemu što smo pročitali. I, kako to obično biva, sudbina je uplela svoje prste i šapnula mi ime: Book cafe Moljac.

Kada sam kročio u onu staklenu prostoriju tog jednog subotnjeg jutra, bilo je to kao da mi je netko nakon stoljeća tame upalio svjetlo. Među grupicom mladih ljudi s istom strašću poput mene, bio sam na mjestu gdje sam bez čudnih pogleda mogao spominjati zmajeve i orke, magiju i vampire. U toj sam se prostoriji pronašao, afirmirao i izgradio kao knjiški moljac. Nažalost, klub je godinu dana nakon moga dolaska morao prestati s radom jer je naša sjajna voditeljica (hej, Vesna! :D) otišla na studij u Zagreb. Nedugo je zatim Zoe, jedna od bivših članica Moljca, došla na prvoklasnu ideju – hajmo osnovati Anime klub! Pa da, hajmo! Uz pomoć naših teta iz Stribora, nas smo dvoje pokrenuli Anime klub kao njegovi prvi voditelji.

Nikad neću zaboraviti prvi sastanak. Bila je veljača, a Zoe i ja smo došli malo ranije da dočekamo posjetioce, ako ih uopće bude. Jer, tko uopće gleda anime osim nas knjiških moljaca?

Tu nas je večer bilo više od trideset. Zgurani poput sardina u limenci, različitih godišta, stavova i svjetonazora, našli smo se u zlatnoj sredini i proveli dva sata upoznajući se i pričajući o animeima i mangama.

Bio je to početak priče o Anime klubu i kruna mog dugogodišnjeg članstva u Striboru.

Stvoriti nešto tako živo, promjenjivo i divno... palo mi je na pamet da se možda tako osjećaju roditelji kada prvi put vide svoju bebu.

Nažalost, za mene ta idila nije dugo trajala. Već nakon godinu dana (opet!) morao sam napustiti Anime klub, Stribor i rodni grad, jer sam počinjao drugi razred srednje u Pazinu.

Ipak, u sljedeće tri godine navraćao sam u Stribor svaki put kada bih dolazio u Rijeku, nostalgično obnavljajući sjećanja na dane prije i tijekom Anime kluba. Na jednom od tih posjeta sreo sam Damira, tadašnjeg voditelja Kluba. Nije mu trebalo dugo da postane jedan od mojih najbližih prijatelja, osoba koja postaje dio života.

U Striboru sam sreo nekoliko  osoba koje su na mene ostavile neizbrisiv trag. Među njegovim policama našao sam prijateljstvo, ljubav, prihvaćanje i karakter...

U toj čarobnoj šumi knjiga odrastao sam u osobu kakva jesam, uz učitelje iz svih zamislivih svjetova, te budno oko i nezaobilazan osmijeh teta iz Stribora.

antonio1
antonio2
antonio3
antonio4
antonio5
Antonio