Nismo naviknuli na radiju slušati emisije o književnosti, tj. nismo naviknuli da nešto takvo radi komercijalni radio kao što je 808. HR 3 nas hrani takvim poslasticama, ostale radiopostaje baš i ne. Zapravo, da ja ne donosim neke zaključke, ti sigurno bolje poznaješ teren  ̶  koliko priča o knjizi postoji u hrvatskom eteru? 

Nadam se da nikoga od malih lokalnih radija, koje ne slušam, neću nepravedno izostaviti, ali vjerujem da je Kvaka 808 jedina emisija o književnosti izvan HRT-ova trećeg programa. Kultura u Hrvatskoj medijski je vrlo getoizirana, osobito specijalizirane rubrike, poput likovne umjetnosti, glazbe, književnosti itd.

Vjerujem da je svaki od tih dijelova umjetnosti dovoljno širok da se barem jedanput tjedno uspije skupiti dovoljno materijala za jednu kvalitetnu emisiju. Dakle, Kvaka se ponajprije bavi problemima debitanata, malog tržišta, izdavaštva itd. Središnji dio emisije čini književni dvoboj, koji traje oko 25 minuta, u kojemu ugošćujem književnike, nakladnike, književne kritičare, debitante i općenito ljude iz sfere književnog života u Hrvatskoj.  Vjerujem da za ovakvu emisiju ima prostora u hrvatskom eteru i da postoji publika koju to zanima.

U redu, kako se onda rodila hrabra ideja? Koji je bio trenutak prosvjetljenja i kako si to "prodala" Upravi? 

Moglo bi se reći da je ideja hrabra, osobito kad se uzme u obzir da javna televizija koju svi financiramo ne pokazuje zanimanje za književnost i ne može jednom tjedno emitirati emisiju koju bi svakako trebala imati. Naime, Knjiga ili život, jedina specijalizirana emisija o književnosti, nedavno je ugašena na HRT-u.

Radiju 808 nije trebalo dugo da prihvati ideju emisije o književnosti koja na drugačiji, dinamičan i popularan način pokušava približiti književnost široj publici. Ideja i koncept su prihvaćeni pa smo se vrlo brzo bacili na posao, a ostalo je već povijest. Napravljena je skica rubrika i sve je više-manje izvedeno kao što je  zamišljeno. Divni tehničar Gordan, ujedno i suvlasnik radija, puno mi je u tome pomogao, shvativši odmah moj koncept. Jednostavno smo kreativno kliknuli. 

Kakvu uredničku formu ima Kvaka 808 i koliko je uopće teško raditi jednu takvu emisiju? Kreativni proces je zasigurno specifičan? 

Kvaka 808 zasad se emitira svake druge nedjelje od 18 do 19 sati. Forma nije zahtjevna onome koga to zanima, kao što je to u mom slučaju. Dakle, radim sve ono što sam radila i prije, razgovaram s književnicima i posjećujem književne večeri, jedina je razlika u tome što sada sve to podijelim sa svima onima koji to žele slušati. U svakoj emisiji ugostim jednog ili dva gosta, ovisno o temi i napravim između tri do pet priloga.

Uz to, imamo rubriku Žargonaut za riječi iz hrvatskog žargona, klasični Vox populi za pitanja iz književnosti i istraživanje o tome što, koliko i kako ljudi čitaju. Emisija završava vijestima iz književnosti, među koje katkad ubacim i koju iz svijeta, a relevantna je za hrvatsku publiku. Što se tiče kreativnog procesa, vjerujem da je on uvijek i svugdje isti jer je teško pratiti ideje koje se rađaju onkraj prikrajka hipotalamusa u neobjašnjivim trenucima, najčešće uz pivo, pa se kasnije realiziraju i pretaču u akciju. Kad se radi s entuzijazmom, nesputan i potpuno odriješenih ruku i neograničene uređivačke politike samo nebo je granica. 

Koliko je emisija do sada napravljeno i imaš li možda najdraže goste, tj. trenutke? 

Sljedeća će emisija biti deveta po redu. Bilo je mnogo zanimljivih gostiju, otkrića i trenutaka. Neki nisu mogli doći u studio, ali smo ih uhvatili s diktafonom na raznim mjestima. Julijana Matanović, Koraljka Kirinčić, Kruno Lokotar, Neven Svilar, Kristijan Vujičić, Jagna Pogačnik, Darko Rundek, Goran Ferčec i Branko Čegec i drugi. Zanimljiv je bio prilog o riječi brija u rubrici Žargonaut u prvoj emisiji. Čudom, pronašla sam dvoje ljudi koji tvrde da su izmislili riječ brija i ispričali su kratku priču o njezinu nastanku, a uz to sam pustila i kratki prilog, esej Kako briju brijači Radovana Lučića.

Kakve su reakcije slušatelja na Kvaku 808?

Vjerujem da su slušatelji prepoznali dinamiku, opseg informacija i kvalitetnih gostiju, zanimljive i šašave đinglove. Mnogi se javljaju na društvenim mrežama i komentiraju, nekoliko književnih portala popratilo je objavama naš rad i to me veseli. Podcast emisija može se poslušati on-line na Spreakeru, koji je platforma poput Soundclouda, ali usmjerena upravo na radijske emisije. Književnost nije tema koja pripada mainstreamu i ne mogu očekivati ništa više od prepoznavanja u relativno uskom krugu ljubitelja književnosti u Hrvatskoj i njihova odobravanja. Evo, sada će nas možda slušati i u Rijeci. Uzbudljivo!

Moram pitati. Svaki put kada razgovaram s nekom ''radioličnošću'' na um mi padnu radiodrame. Meni je to sjajna forma i uvijek mi se vrti po glavi kakvu su slušanost nekada, posebno u Britaniji i SAD-u imale. Vodič kroz galaksiju za autostopere, uostalom, tako je dogurao do knjige i kultnog statusa. Zanima li te uopće taj oblik kreativnosti i misliš li da nešto takvo ima potencijal za dodatni sadržaj radiopostaja? 

Uskoro u emisiju uvodimo rubriku Intergalaktički telegram hrvatske svemirske dijaspore, koji će se emitirati u formi radiodrame u nastavcima. Nadam se da nećemo još više uznemiriti slušatelje već ionako turbulentnom dnevno-političkom svakodnevicom, ha-ha. Sve ostalo neka za sad ostane iznenađenje. Oduvijek me zanimala forma radiodrama, poput Rata svjetova Orsona Wellesa o napadu Marsovaca koja je emitirana da zvuči kao izravan radijski prijenos. Taj slučaj dokazuje kolika je tada bila moć radija. Efekt, vjerujem, neće biti ni blizu toliko jak, ali nadam se da će biti zanimljivo i da će slušatelji prepoznati entuzijazam i uzbuđenje s kojim smo to radili.

Što čita i od književnosti voli sama Nela Simić? Inspiracija za rad sigurno ne stiže sama. 

Nela se svakoga jutra budi s tvornicom ideja u glavi (smijeh). Mnogi književnici kažu da bez čitanja nema ni pisanja. Ne znači to nužno krađu ili reciklažu, jednostavno otvara neke misaone sinapse koje su zaključane dok ne dobiju određeni podražaj. Mnogo čitam, u posljednjih nekoliko godina najviše u tramvaju. Takve knjige, najčešće mekih korica i nešto manje opsežne, uvijek nosim u torbi i zovem ih tramvaj-knjige. I ako zapnem u liftu na nekoliko sati i društvo mi pravi neka knjiga, i dalje će se zvati tramvaj- knjiga, a ne lift-knjiga (polažem autorska prava na ovaj naziv).

Čitam redom sve, od beletristike do publicistike, SF, sage, filozofe, lektiru, krimiće. Teško je pročitati i popratiti sve, trudim se da mi se većina knjiga barem nađe u ruci, da ih prelistam i na brzinu upijem stil, miris, prvu rečenicu. Volim listati knjige, držati ih u ruci, čitati kratak sadržaj, nasumice okretati stranice. To me zabavlja. Moglo bi se usporediti s nekadašnjim lunjanjem po videoteci, katkad ti naslovnica, jedna rečenica budu presudne u odabiru filma, ponekad raspoloženje te večeri… Pišem, više bih rekla nešto škrabam, što zasad nije za sveopće pučanstvo. Ponekad u jednom dahu izleti neka pjesma posvećena trenutku ili pak kratka priča prema zanimljivoj anegdoti. Život je inspiracija i ništa ne piše tako nerealne priče kao stvarnost. Ponekad je život previše romaneskan da bi se pretočio u roman.