Bez brige. Nije obična navlakuša. Smisao poruke postat će jasan. 

Mišljenja. Svi ih imaju. S većinom se zapravo ne slažemo. Zadiremo tako u pitanja ukusa o kojima se kažu ne raspravlja. A ne raspravlja se ni o pravu na njihovo imanje. Nećemo ni mi.

Prikazi i osvrti su jedna izrazito neobična forma. Bez obzira da li govorili o filmovima, glazbi ili bilo kojem drugom području kreativnosti, kulturnog i pop kulturnog stvaralaštva prikaze, osvrte i recenzije se desetljećima doživljavalo kao onu instancu ekspertize koja daje konačan sud o uspjehu, neuspjehu, dometu, promašaju (...) djela. Vau, on ti piše kritike knjiga i za to mu plaćaju, pričalo se po najkulerskijim klubovima diljem zemlje. Dobro, ovaj dio smo izmislili. I onda paf! Potpuno nespremne, nezrele, bez jasnih konzumerističkih navika, površnog doživljaja kulture i svega oko nas pomeo nas je internet. Uf kakav furiozan, brzi let bez kontrole je to bio.

Forumi i komentari čitatelja uz članke zamijenili su tu nisku božanstvenih eksperata koji su se lagano gubili u cijeloj buci, tužno noćima zavirujućima u debelu fasciklu čitajući izrezane recenzije koje su krojile ukuse generacija. Dobro, i ovaj dio smo izmislili, ali kužimo se. Evolucija weba nosila je nove istančanije oblike komentiranja konzumiranog. Naslovi TechCruncha, Mashablea, Wireda provreli su od upotrebe riječi "reinvent". Svake godine smo nešto "nanovo izmišljali", pa tako i recenziranje ne bi li dogurali do društveno-mrežnih formi izražavanja mišljenja poput Goodreadsa ili integracija komentiranja sa samim Facebookom. Paralelno svi ti projekti nisu baš postali zlatna poluga pokretačima jer ih je sve pobijedila jedna internet trgovina – Amazon. Review je postao jedan od najvećih izuma u povijesti kulture, a armija anonimaca dobila neograničenu moć.

"This book is really boring" napisano od strane frustiranog kolege iz susjednog stana postalo je moćnije od bilo kojeg autora koji je pažljivo izrezivao svoje uratke i pokazivao ih mami. Svijet je otišao i vratiti ga više ne možemo. Ono što Andrew Keen naziva kultom amatera zgražavajući se nad posljedicama postalo je civilizacijski standard. A civilizacijski standardi ne nestaju jednim pamfletom, knjigom ili bijesnim njurganjem. Civilizacije traju stoljećima, a ova recenzenata u internet dućanima tu je da ostane.

Ipak, i u takvom svijetu odlučili smo zajahati iskusnog konja. Novom ruhu unatoč ne vjerujemo da ćemo biti ti koji će uzrokovati ključnu odluku prilikom posudbe knjige, ali vjerujemo da se isplati kreirati sofisticiraniji sadržaj koji pogađa svoju publiku ili čak odgaja nove generacije.

Prikazi se obično pišu za nova ili barem nedavno objavljena izdanja. Njihovo značenje u ovom ultrabrzom svijetu prilično je promijenjeno jer što točno znači prikaz – da li je to Slobodan Šnajder koji piše recenzije knjiga starijih par godina ili je to jutrošnje mišljenje na Amazonu o sinoć objavljenoj knjizi? Ne volimo vremenska ograničenja, pa će to pravilo vrijediti i u ovom slučaju.

Stoga putujemo u 1974. godinu u prikaz knjige Kibernetika! Šala mala.    

Fotografije: Free Digital Photos

Tagovi: Knjiga