Bila je poznata kao regija Pera (Πέρα, što na grčkom znači "Iznad") koja okružuje drevni obalni grad Galata koji se suočio s Carigradom preko Roga. Beyoğlu se i dalje zvao Pera tijekom srednjeg vijeka i na zapadnim jezicima, sve do ranog 20. stoljeće.

Okrug obuhvaća i druge četvrti smještene sjeverno od Zlatnog roga, uključujući Galatu (srednjovjekovnu genovsku kaštelu iz koji je nastao sam Beyoğlu, koji je danas poznat kao Karaköy ), Tophane , Cihangir , Şişhane, Tepebaşı, Tarlabaşı , Dolapdere i Kasımpaşa , a povezan je sa starom gradskom jezgrom preko Zlatnog roga kroz most Galata, most Atatürk i Zlatni rog Metro most .Beyoğlu je najaktivnije središte umjetnosti, zabave i noćnog života u Istanbulu. 

Kako je ovo dobar roman, otkrila sam književnika Ahmeta Ümita, a on meni djelić Istanbula zadržavajući mi pažnju toliko da mi nije palo na pamet pročitati kraj prije kraja (priznajem, gotovo redovito to radim).

Trebala mi je moja doza krimića pa sam pomalo sumnjičavo posegnula za Rapsodijom o Bejogluu i dobila ne samo krimić nego živu sliku jedne četvrti, putovanje u povijest, roman je zaista rapsodija o dijelu jednog grada u koju je vrlo profinjeno utkan kriminalistički roman.

Tri prijatelja koji su djetinjstvo i život proveli u četvrti Beyoğlu, Kenan, Selim i Nihat nakon jednog neuspješnog Kenanovog pothvata odluče organizirati neobičan projekt kako bi Kenanu osigurali toliko željenu besmrtnost. Kenan je karizmatik, Selim ljubitelj krimića, uspješan poslovni čovjek i dobar organizator, a Nihat vlasnik antikvarijata i donekle u sjeni Kenana i Selima.

Nesretni Nihat oženjen je s Melek koja je sve samo nije anđeo (Melek na turskom znači anđeo, poslaniik), ali i idejni začetnik projekta iz kojeg bi se najradije izvukao nakon što uviđa kako bi projekt mogao postati opasan.

U akciju je uključena i Ruskinja Katja koja sa Selimom i Nihatom pokušava odgovoriti Kenana, ali tko zbog ljubavi, tko zbog prijateljstva, tko zbog viših interesa njih četvero upuštaju se u istragu dvaju, na prvi pogled nepovezanih, neriješenih ubojstava. Rasplet je majstorski, potpuno iznenađujući.

Rapsodija o Bejogluu nije tipičan krimić, autor drži pažnju čitatelja šetnjom kroz Bejoglui to tako da štovani čitatelj ogladni i ožedni, ali i nasmije se ludostima detektiva amatera te njihovim problemima s partnerima.

Zašto se ponašate kao da ja nisam svjestan opasnosti ovog pothvata. Prijatelji, dugo sam razmišljao o ovome, Da, suočit ću se i s opasnošću, bude li potrebno i s ubojicama i policajcima. Ne mogu od vas tražiti da mi se pridružite, ali molim vas nemojte me ni pokušavati spriječiti. Jer ja sam već odlučio. Ja ću riješiti ova ubojstva.
(Kenan, opaska D.Š.)

Mene ne zanima etička strana projekta, a umjetničke krugove ne podnosim, Tu se slažem s Kenanom. Mene zapravo plaši opasnost koja prijeti projektu.
(Selim, opaska D.Š.)

Opise Bejoglua neću citirati, njih treba polako čitati i uživati.

Za kraj, pitanje treba li pod svaku cijenu braniti čast, obiteljsku, vlastitu, zbog događaja koji su se zbili prije našeg rođenja, za koje nismo odgovorni niti smo imali utjecaja na njih. U kojem bi smjeru išla radnja romana da je ono što je otkriveno na kraju bilo rečeno na početku? Kakav stav bi zauzeli likovi romana? Mislim da je i u tom smjeru moglo biti svakakvih zgoda i nezgoda pa čak i dobar krimić.

Ahmet Ümit, (1960. Gaziantep) istaknuti je turski pisac koji je slavu stekao pisanjem kriminalističkih romana. Na Studiju javne uprave na Sveučilištu Marmara diplomirao je 1993. Studirao je politologiju na Akademiji za društvene znanosti u Moskvi (1985.–1986.).

Piše poeziju, kratke priče, novele, romane, knjige za djecu i strip-romane.Njegova prva knjiga bila je zbirka poezije Sokağın Zulası (1989.). Nakon toga objavio je prvu zbirku novela Çıplak Ayaklıydı Gece (1992.), a slijedile su je zbirke detektivskih novela te knjige za djecu i mlade. Prvi mu se roman Magla i noć (1996.) smatra remek-djelom kriminalističke književnosti.

Nakon tog romana objavljeni su mu brojni naslovi od kojih su najpoznatiji Kar Kokusu (1998.), Patasana (2000.), Kukla (2002.), Rapsodija o Bejogluu (2003.), Bab-ı Esrar (2008.) i Memento za Istanbul (2010.).Okušao se i u stripu te je u suradnji s Ismailom Gülgeçem objavio nekoliko strip-romana s inspektorom Nevzatom u glavnoj ulozi.