Tekla je mislim negdje 2008. ili 2009. godina, a hit knjiga poslovne sfere nosila je naslov Funky Business zauvijek, što je bio zapravo nastavak prvog dijela iz 1999. godine, a koji nas je taman poklopljene urušavanjem uobičajenog lakog kreditiranja, kamatama u francima, otkazima poštom, premijerom koji je rekao doviđenja na presici...

...uvjeravao da moramo zadržati svoj funky osjećaj, u svijetu u kojem sve postaje užurbano zeznuto, geekovi bivaju biznismeni, surađujete na dizajnu s ekipom iz Vijetnama, možda nemate stan, ali vas i boli briga jer radite s laptopom i na stablu u Boliviji, dobro ili loše sklepani tvitovi određuju poslovnu budućnost, zarađuje se milijune od uzgoja tikvica, pije craft od 100 kuna…

Malo i karikiram i pretjerujem no bio je to taj osjećaj. A i ja sam taman završio faks pun nabrijanosti i volje.

Aktivistička energija

Gurao ga je, a ako se ne varam imao i razgovor s autorima, magazin Plan B, najsuvislije i najljepše glasilo za nekakvu noviju hrvatsku kreativnu klasu, a koje je proplivalo kroz nekoliko godina hrvatskog recesijskog neba. Onda se nekako pokazalo da te klase baš i nema nešto puno, a i da joj je Dublin zanimljiviji.

Zašto govorim o knjizi o kojoj uopće nije ovaj mali prikaz? Mislim da zato što mi je ona prva otvorila sliku tog poduzetnika i poslovnjaka koji se ne uklapa u klasičnu predodžbu s Wall Streeta već se prije nastavlja na onu kalifornijsku ludost Silicijske doline i računalne revolucije rođene negdje u dimu i tripu između surferskih daski, hodanja u kupaćim gaćama ulicom, rifova, Jobsovih priča o LSD-u u Indiji i Appleove kampanje Think Different. A onda mi ju je sada potpuno potvrdila, parafirala i pečatirala knjiga “Pank poduzetnici” Roberta Posaveca (Posavca? Posaveca? Jao, Međimurje i hrvatski jezik i punk...;)

Iz blata do posla

Knjiga “Pank poduzetnici” nije nešto iz sektora poslovne samopomoći. To je praktički biografsko štivo nekoliko pojedinaca i nekoliko organizacija koje su iz svojevrsne aktivističke energije prerasli u prave poslove s knjigovođama, pravnicima, računovođama, hodogramima, projektnim dijagramima i grafikonima i svime ostalim što pravi pankeri navodno ne vole. Nitko to ne voli, ali nema se ni 16 godina cijeli život.

Sve u toj neobičnoj knjizi, o još neobičnijoj priči, rođeno je negdje u dva u noći u nekoj pauzi od poganja na kakvom punk koncertu u međimurskom blatu između dvije berbe krumpira. S prljavim martama. Pomalo nadrealno, ali autentično, važno i inspirativno.

Još uvijek su na projekte i voditeljske pozicije dolazili prijatelji i poznanici. Budući da mnogi nisu bili dorasli poslovima koje su obavljali, mnogi su i prestali biti frendovima. Granicu između prijateljstva i posla teško je održavati. Posebno kada nisi privlačan poslodavac.

Totalno volim te radove koji opisuju, zadiru, prenose, čuvaju razvoj nekog fragmenata onoga što zovemo nezavisna scena. Knjiga o Močvara i organizaciji iza nje je remek djelo i nešto što može srušiti police od težine kreativnosti, ujedno je spomenik jednoj estetici i misiji.

Naslov Dizajn i nezavisna kultura na planu priče o dizajnu polazi na put Arkzina sa svim kracima koji su iz njega izašli. “Pank poduzetnici” je u tom kontekstu nešto drugačija jer donosi puno teksta, baš 0 slika, puno anegdota, povijesti, opisa, savjeta. Baš puno pravog sadržaja iz pravog poslovnog svijeta jedne pankerske ekipe koja je stvorila posao.

Izvor svega bio je međimurski ACT osnovan 2003. godine ne bi li rezultirao opisom koji danas glasi ovako “ACT Grupa je (su)osnovala 13 organizacija civilnog društva i društvenih poduzeća, 8 regionalnih i nacionalnih mreža te inicirala i pomagala u razvoju više stotina neprofitnih organizacija i poduzeća. Provedeno je više od 150 projekata s više od 450 partnerskih organizacija, a ukupan broj direktnih korisnika ACT Grupe i članica prelazi 100.000 osoba.”

Humana Nova (tamo kada idemo punici u pohode vozimo staru odjeću čak iz Rijeke), Autonomni centar - ACT, ACT Printlab, ACT Konto te Centar za eko-društveni razvoj CEDRA Čakovec...sve je to iz istog lonca i istog blata.

NGO lekcija

Neću prepričavati sadržaj jer nema smisla i neću to učiniti dobro. Uostalom već i sam autor uvelike piše o prepričanom sadržaju. Poruka je ključna.

Nešto mora propasti, govorio bi Teo kad bi ga netko počeo gnjaviti nejasnoćama oko poslovanja jednog od poduzeća u ACT grupi. Jednak je odgovor imao i na loše direktore i nekompetentne radnike.

Riječ je o tome da pokretač posla i poslovne energije leži u najrazličitijim temama, može biti najrazličitijeg karakternog i identitetskog profila, može doći iz bilo koje subkulture. Domaći NGO iliti neprofitni iliti civilni sektor iznjedrio je na jednak način niz kvalitetnih pojedinaca i poslova.

Moj dragi suradnik, dizajner Dodo kada s njime zaglavite na onoj kritičnoj trećoj pivi, uvijek će vam reći da je riječki NGO sektor proizveo više poslovnih ljudi nego neke prave firme i ustanove zajedno. Tu se je uvijek tražila i traži se borba, proaktivnost, snalažljivost, rad. Nema sinekure i nema mira. Druga je tema što su mnogi otišli u birokraciju zbog sigurnosti i nedostatka kapitala na drugim frontama.

Knjiga “Pank poduzetnici” je super, primjeri su super, energija je super. Uzmite i neka vas pokrene međimurski krumpir. Kalamper, ispričavam se... Loše šale na stranu, uzmite i čitajte i krenite.