Ovo nije ni svijet iz neke pulp nadrealne “esefične” časopisne tvorevine iz pedesetih godina ("It came from..." fora).

Ovo je realan svijet u kojem u rukama držimo gotovo 500 stranica cijenjenog Muneken Print Dream 115 g/m3 papira. To je već puno po sebi, ali uz Muneken je osjećaj debljine i težine još uvjerljiviji. Vrijeme je i da kažemo o čemu pričamo - o monografiji "Močvara i priča o URK-u", djelu o radu zagrebačkog kluba Močvara, ekipi iza njegove energije i postojanja.

Čudovišta s plakata

Stvarno volim monografije različite vrste, a najdraže su mi (čak!) dvije riječkog brodogradilišta "3. maj" koje su fotografsko, ilustratorsko, uredničko i tekstualno remek-djelo. Poprilično tvornica ili ustanova imaju svoje monografije, ali rijetko to imaju i klubovi čiji su svijet koncerti, šank, ulaznice, bljuvotina negdje u sjeni ulaza… Močvara sada ima svoju monografiju, povijest ili kako god definirali to djelo, a što se ispravno pita i Mario Kovač na koricama izdanja.

To je u svakom pogledu detaljan, iscrpan, jasno posložen pregled pretpovijesti kluba, dubok uvid u njegovu energiju i sentimente, vodič kroz ključne ljude i događanja, najvažnije proizvode koji su ostali u sjećanjima ili bar u privatnim arhivima fanatičnijih pankera i srodnih im duša.

DSCN9637

Cijeli uradak je teško vizualno rešetanje, nešto kao kada James Cagney s "tomijem" stane pred kakve frendove gangstere koji mu smetaju na putu. Sve je u boji, nema čak ni fejkanja s dvije boje ne bi li se ostvarila raskoš i pokrilo siromaštvo (posebno popularno u raznim NGO projektima).

A boja je izrazito važna kada je riječ o Močvari čiju povijest čine preludi plakati različitih autorskih sentimenata (najviše retro SF-a, horora i pulpa spomenutog u uvodu), programske knjižice, fotografije događanja…. To u bilo kakvoj drugačijoj improviziranoj i skromnijoj varijanti ne bi funkcioniralo. Čudovišta iz jezera, vanzemaljci, hororci i slične teme u kombinaciji s gitarama, bubnjevima, mikrofonima... Kada je nestao nikad prežaljeni originalni časopis Sirius njegove naslovnice kao da su nastavile živjeti kroz Močvaru.

NGO historiografija

Posebno mi se sviđa što je izdanje rezultat crowdfunding kampanje koja je naišla na lijep odaziv vjerne publike. Volio bi da tako funkcionira puno ostalih časopisa i knjiga, a kada bi postalo i navikom tako podržavati nastanak novih uradaka s koricama ne bi bilo ni tolikog presinga na ulaganje u marketing ovakvih kampanja koje ponekad iscrpe sve kreativne kapacitete pokretača.

Tiskati ovakvu knjigu u 1 000 komada nije jeftino, a Močvara i URK su u tome uspjeli zahvaljujući svojoj vjernoj zajednici.

DSCN9641

Djelo o Močvari je još jedan kvalitetan doprinos dokumentiranju i istraživanju tzv. NGO kulture u Zagrebu, a i time i Hrvatskoj.

Nakon dobrih radova poput Dizajna i nezavisne kulture koja je posebno detaljno rekonstruirala dizajnerski i medijski dio priče (npr. Arkzin i silna ostala izdanja na kojima je spomenik dizajna nezavisne kulture radio Ruta...) Močvara dobro pokriva jedan drugi segment, oslonjen ne toliko na pisanje, već na glazbu, umjetnost, performans i generalno alternativne životne stilove. Čitati o skvoterskim pokušajima u Zagrebu iza kojih je stajala jezgra ekipe put je u neke druge svjetove i trenutke.

Još je puno priči o nezavisnoj kulturi u Hrvatskoj ostalo za ispričati, ali ovo je prilično dobar put i primjer te način čuvanja baštine koja brzo nestane. Ok je punk, ali kada je riječ o čuvanju njegove baštine treba biti ozbiljan kao onaj arheolog s brčićima iz XIX. stoljeća. 

DSCN9640