Renato Baretić: Riječi iz džepova

Renato Baretić piše svježu, duhovitu i poletnu liriku, prepunu svakidašnjih egzistencijalnih, metaforičkih sličica, igrajući se živahno riječima koje su hinjeno infantilno ispale iz džepova.

Đurđica Čilić: Fafarikul

Zbirka crtica, priča, (pri)povijesti, uspomena, dnevničkih i putopisnih zapisa u kojima izbor tema i motiva svjedoči o autoričinom osebujnom pripovjednom senzibilitetu i empatiji za stvari i ljude, nerijetko autoironično poantiranom.

Boris Dežulović: Christkind

Roman poznatog hrvatskog novinara i književnika koji svojim ironijom i izravnošću ispunjenim djelima ne prestaje uznemiravati svekoliku javnost. Roman je ispunjen likovima koji su obilježili svjetsku kulturnu i društvenu povijest 20. stoljeća (Adolf Hitler, Sigmund Freud, Bram Stoker...) što, uključujući pripovjedačev susret s njima, čini zanimljivost samo po sebi.

Mirjana Dugandžija: Nekoliko dana kolovoza

Autorica priča četiri međusobno isprepletene priče iste osobe. Prva je priča žene koja u srednjim godinama nakon mučnog braka počinje vezu s oženjenim muškarcem. Druga je priča o novinarki unutar disfunkcionalne novinske redakcije i njezinim pokušajima da preživi u profesiji koja ima funkciju služiti onima koji su na vlasti. Treća je priča građanske obitelji iz vremena socijalizma koja u novim uvjetima i izmijenjenim nacionalnim identitetom dočekuje starost, a četvrta je potraga za obiteljskim identitetom, za sudbinama tetki i stričeva, čija lica blijede po starim albumima i više ih se nitko ne sjeća.

Ivica Đikić: Beara

"Ova je knjiga nastala iz pokušaja da se shvati neshvatljivo. Da se pronikne u srž tame, i to tako da se realnost, kao i život i karakter pukovnika Beare, rastvore do sasvim elementarnog, do konkretnih postupaka konkretnih ljudi…", rekao je o knjizi njen autor, koji se u tematiziranju srebreničke tragedije na koncu odlučio za "dokumentarizam s eventualnim romanesknim elementima". Pisanje o ovoj temi, među ostalim, Ivica Đikić temelji na opsežnoj dokumentaciji Međunarodnog tribunala za ratne zločine u Haagu te je u tom smislu roman gotovo u potpunosti lišio fikcije, ali s romanesknim uplivima kada je u pitanju struktura teksta te (re)konstrukcija karaktera pukovnika Ljubiše Beare, glavnog operativca i koordinatora srebreničkog pokolja, shvativši takav diskurs kao jedini prikladan odabir kojim je moguće oblikovati priču o užasu masovnog smaknuća bošnjačkih zarobljenika.

Drago Hedl: Izborna šutnja

Kriminalistički roman poznatog novinara radnju gradi oko pitanja može li i smije li se politika miješati u poslove profesionalaca. Priča se čini poznata, naročito zbog činjenice da je autor, kao novinar, prije nekoliko godina razotkrivao lanac maloljetničke prostitucije: tu su ubojstva maloljetnih štićenica doma, jedan policijski inspektor i jedan (nekorumpirani novinar) i političar u usponu...

Damir Karakaš: Proslava

Muškarac umotan u sivu vojničku deku leži u šumi. Rat je prošao, on ga je preživio. Kao pripadnik poražene strane skriva se i čeka da se situacija malo stiša kako bi se odvažio predati... Tako počinje prvo od četiri poglavlja romana, od kojih svako zalazi dublje u prošlost 20. stoljeća, sve do djetinjstva glavnog junaka. Pripovjedač prati tri generacije jedne ličke obitelji koja u tjeskobnoj atmosferi trajne oskudice opstaje u zabačenom prostoru surovoga podneblja, u teškom siromaštvu i izolaciji, što presudno utječe na životne izbore i odluke, jer "gladni ljudi oduvijek su bili najkvalitetnije topovsko meso u ratovima koje su pokretale zloćudne ideologije".

Kristian Novak: Črna mati zemla

"Većinu je vremena mislio da ni po čemu nije drukčiji od drugih. Ponekad bi slagao da se dogodilo nešto što se nikada nije dogodilo, ponekad bi rekao da se njemu dogodilo nešto što se dogodilo nekom drugom, slagao je kolaže od onoga što je vidio i čuo. Ali to je bilo kao da pjevaš tuđu pjesmu kao svoju, mislio je, a to svi rade kad-tad." Iznenada pritiješnjen spoznajom da bi ga daljnje manevriranje između aranžiranih komadića fabriciranih sjećanja vodilo samo sve dalje i od samoga sebe i od dragih ljudi, uspješan mladi pisac pokušava konfrontirati stvarne događaje koje je potisnuo i pokopao duboko u zaboravljenu sliku djetinjstva koje se (ni)je doista dogodilo.

Jurica Pavičić: Crvena voda

Sedamnaestogodišnja Silva Vela nestala je jednog vikenda u rujnu 1989. Policija brzo nalazi dokaze da je bila povezana s raspačavanjem droge, no to im ne pomaže da je nađu. Za Silvine roditelje i brata Matu život se nepovratno mijenja i oni sljedećih 27 godina provode tražeći je. Silvin nestanak utjecao je i na živote drugih stanovnika malog dalmatinskog mjesta kao što Brane, njezin tada službeni dečko, i Adrijan, mladić koji ju je zadnji vidio. Istodobno u Hrvatskoj se odvijaju velike društvene i političke promjene – pad jednog sustava, rat, stvaranje nove vladajuće elite, koje također određuju živote junaka romana.

Olja Savičević Ivančević: Nasmijati psa

Obogaćena sa sedam novih priča, zbirka sada već etablirane autorice petnaest godina nakon prve objave stječe status klasične, stilski precizno definirane proze u kojoj, prema riječima urednika Krune Lokotara "mediteranska melankolija, camp-estetika, prezir prema autoritetima i rebelijanstvo, urbano koje tutnji u ušima, svijet kao avantura, nabubrio od znatiželje i tjelesnosti, pa pasaži nostalgije i maglice sjećanja, drskost koja raste uz optimizam..." donose posebnu kvalitetu i užitak čitanja.

Ante Tomić: Đuro Hodalica

Đuro je mali čvorak koji se jako razlikuje od svoje ptičje obitelji. Još kao sasvim mali ptić ispao je iz gnijezda i od tada se jako boji visina. Đurino jato nije imalo razumijevanja za malog čvorka koji ne leti, rugali su mu se i čak ga prozvali Hodalicom. Đuro je bio tužan i odbačen sve do dana kada su se hrabrost i srčanost pokazale mnogo važnijima od letenja. Basna je namijenjena djeci mlađe osnovnoškolske dobi.

Iva Ušćumlić: Duhovi

Radnja ovog romana odvija se osamdesetih godina prošlog stoljeća u tipično socijalističkom zagrebačkom naselju. U susjedstvu u kojem svatko o svakome sve zna isprepliću se sudbine nekoliko obitelji obilježene teškim dramama. Naoko normalnim ljudima događaju se iza zatvorenih vrata i vrlo tankih zidova tragedije koje im bespovratno mijenjaju živote. Susjede koje svakodnevno ispijaju kave, dok im djeca zajedno odrastaju verući se po krošnjama, donose duh socijalizma uz izostanak reakcije na tzv. obiteljske stvari čega se posljedice vide dvadeset i šest godina kasnije u epilogu romana. Priča je to o ravnodušnosti, o odustajanju, o prepuštanju tihom očaju i postavljanju bolnoga pitanja "Što bi bilo da sam..."

Marina Vujčić i Ivica Ivanišević: Otpusno pismo

Ovaj epistolarni roman zajedničko je djelo dvoje autora. Glavna junakinja odlučila je okupiti nekadašnje kolege iz razreda i organizirati proslavu tridesete godišnjice mature, a stvarni je povod tom njezinom angažmanu želja da ponovo stupi u kontakt s nekadašnjom ljubavi iz razreda, dozna gdje je on sada i što radi, ali i da razjasni neke bolne nedoumice stare tridesetak godina. Veza je uspostavljena, prepiska počinje i klupko se počinje odmotavati, ali se ubrzo još više i kompliciranije zamrsi jer se otkrivanje davnih istina isprepliće s gomilanjem novih laži, obmana i samoobmana.

Silvana Menđušić (1967.) radila je kao televizijski reporter u vijestima i političkim magazinima na Hrvatskoj radioteleviziji i TV Mreži, bila je glavna urednica hrvatskog izdanja Cosmopolitana i Grazie, vodila je projekt online video vijesti u izdavačkoj kući EPH, pokrenula je viso news agenciju Infopunkt.tv, uređivala je kratko poslovne novine nakon čega je ostala godinu dana bez posla. Sada vodi redakciju talk showa „Večer na 8. katu“ (HRT) koji potpisuje kako scenarist. Naslovnica je njen debitantski dokumentarni film.

Igor Mirković (1965.) je TV novinar i redatelj koji živi u Zagrebu. Od 1998. godine režira dokumentarne filmove. Dva njegova dokumentarna filma doživjela su značajan uspjeh: Novo, novo vrijeme / Tko želi biti predsjednik? (2001., u suradnji s Rajkom Grlićem) i Sretno dijete (2003.), glazbeni dokumentarni film o punk-rock pokretu u komunističkoj Jugoslaviji. Krupni otpad (2008.) njegov je prvi kratki igrani film, a Noćni brodovi (2012.) prvi dugometražni igrani film. U posljednjih petnaest godina uređivao je brojne TV emisije, radio je u novinama i na radiju. Direktor je Motovun Film Festivala.