Marino Zurl: Splavom od Zagreba do Crnog mora

Splavom od Zagreba do Crnog mora

Zurl je šezdesetih i sedamdesetih bio popularni zagrebački pisac i novinar, a kako je napisao ovu knjigu, mogao je biti pisac trilera svjetskog kalibra. Kao klinca, knjiga me izula iz cipela: imao sam osjećaj da čitam scenarij za balkansku verziju filma „Oslobađanje“ – momci su se odvažili na splavarenje u vremenu kad Sava i Dunav nisu bili sapeti nasipima, nego su bile jogunaste, podmukle, opasne rijeke, kad u Đerdapskom klancu nije bilo hidroelektrane, nego su vladali smrtonosni brzaci. Osobito intenzivna epizoda je kad plove Dunavom kao granicom između Rumunjske i Bugarske i svako malo budu privođeni s obje strane granice kao špijuni, maltretirani, pod stalnim nišanom i s metkom u cijevi (šezdesete su, hladni rat divlja, paranoja je otfrljena na najjače). Knjiga je u meni probudila sindrom Toma Sawyera – čak sam nacrtao kartu s gradovima gdje su Zurl i društvo pristajali na svom putovanju, a koje ću i ja posjetiti na svom putovanju... Nisam još otišao, ali hoću jednog dana. Sigurno.

Pero Zlatar: Bitange mirno

Bitange, mirno

Toliko drukčija od tadašnjih knjiga o partizanskim epopejama i naivnim bajkama i žestoko je uzdrmala moje dječačko stakleno zvono pod kojim sam živio. Momci s ulica zagrebačkih predgrađa pedesetih i šezdestih godina, sitni šverceri, kriminalci, kao pobjegli s pločnika američkih velegrada, bore se za svoj dio neba uz moto „pukovnik ili pokojnik“. Likovi su životni, istovremeno pozitivni i negativni, voliš ih i mrziš u isto vrijeme. Kao klinac koji je odrastao u Dubravi, naknadno shvatim da su likovi preuzeti od stvarnih ljudi i da poznajem jednog koji je stanovao u mom tadašnjem kvartu. Mnogo kasnije, sreo sam tog lika na nekom slavlju (tad je bio suhonjavi djedica) i odvažio sam se pitati ga o knjizi i kako je završio u njoj. Njegov odgovor bio je maestralan: „Sinek, to je bilo toliko davno, da više nije istina“.

Ranko Marinković: Kiklop

Kiklop

Neke knjige čovjek ne smije čitati prerano. „Kiklop“ je jedna od tih knjiga. Kad sam je s petnaest pročitao prvi put, prošla je kroz mene kao ručak kroz supermodel, čudeći se čemu fama o toj knjizi, niš posebno. Kad me je život malo našamarao mudrošću i iskustvom (godine ratova), opet mi je dospio u ruke i doslovno sam progutao tih 500 stranica. Od tada, svakih nekoliko godina iznova ga pročitam, nalazeći u njoj uvijek nešto novo. Netko sazrijeva uz rakiju, netko uz treću ženu – ja uz „Kiklopa.“

Michael Ondaatje: Sabrana djela Billyja Kida: Ljevoruke pjesme

Sabrana djela Billyja Kida

Završavao sam osnovnu kad mi je dopala šaka knjižica tog Kanađanina čudnog prezimena. I potpuno me zbunila razbarušenom formom, čudnom mješavinom proze, poezije, novinskih članaka, intervjua. A opet sve nekako logično i zavodljivo. Kratke, jezgrovite rečenice, prikaz Divljeg zapada kao zabačenog i opasnog vilajeta kojeg sam mogao vidjeti u Leoneovim i Peckinpahovim vesternima, građenje mitova iz protuha i zgubidana i njihovo naknadno grubo rušenje. Mnogo kasnije, gledajući Eastwoodove „Nepomirljive“, nisam se mogao oteti dojmu da je, praveći taj film, stari lupež Klint „posudio“ srž Ondaatjea.

Bohumil Hrabal: Prvo šišanje

Prvo šišanje

Iako je manje poznat o Hašeka i Kundere, Hrabala smatram pravim baštinikom onoga što ljudi zovu „češkim humorom“. Hrabal je idealni pisac od kojeg se mogu posuditi cvebe za udvaranje – visoka je razina prolaznosti J

Vladan Desnica: Proljeća Ivana Galeba

Proljeća Ivana Galeba

Na Desnicu ću zauvijek biti ljubomoran, jer moje rečenice nikad neće dosegnuti njegove rečenice. I nju iščitavam svakih nekoliko godina i s guštom pronalazim nove dragulje. Preporučujem čitanje ljeti, uz more, mirise borova i zrikanje zrikavaca.

Niccolo Ammaniti: Ja se ne bojim

Ja se ne bojim

Ammaniti je Talijan sa skandinavskim osjećajem za krimić. Glavni lik je dječak u predvorju puberteta, čiji se svijet djetinjstva dramatično sruši. Sukob sa svijetom odraslih je šokantan, a malo talijansko mjesto gdje se sve događa više nije idilično. Knjiga ostavlja mnoga neugodna pitanja o životu kao iluziji.

Jevgenij Vodolazkin: Lavr

Lavr

Snovit, halucinantan roman koji govori o Rusiji pogođenoju kugom u 15.stoljeću. Kršćanstvo i snažno prisutna poganska baština se upotpunjuju. Vrijeme ne kreće naprijed, nego se vrti u krugovima. Duhovna Odiseja koja sugerira da prošlost ne prolazi, nego samo mijenja nomenklaturu.

Alina Bronsky: Posljednja ljubav babe Dunje

Posljednja ljubav babe Dunje

Ganutljiv roman rođene Ruskinje koja je kao djevojčica doselila u Njemačku. Dugo nisam u literaturi naišao na bolji ženski lik: ne obazirući se na upozorenja vlasti na visok stupanj radijacije u njezinom rodnom mjestu u blizini Černobila, baba Dunja vraća se kući. Zajedno sa šačicom starih ljudi, usred zone smrti gradi novi život. I život buja u selu koje ne bi trebalo postojati, sve dok nadirući stranci, civilizacija, ne sjebu stvar. Dugo se nisam naplakao uz roman kao uz ovaj – valjda starim J

Hassan Blasim: Irački Krist

Irački Krist i druge priče

Opaka, krvava moderna Tisuću i jedna noć, a Šeherazada se opasala bombom, sprema se raznijeti u gomili. Freska današnjeg svijeta pred ekplozijom. Zamislite Kafku i Tarantina u ratnom Bagdadu i pustite svu mračnu maštu iz zaključanih sinapsi. Prije nekoliko godina, imao sam čast upoznati Blasima u Zagrebu. Činio mi se onakav kakvog sam zamišljao: ranjena zvijer uhvaćena u stupicu s neukroćenom iskrom da nije sve gotovo...

Bonus:

Hermann Huppen: Jeremiah

Jeremiah

Jedan od najdugovječnijih strip serijala: Belgijanac Hermann prvu je epizodu objavio 1979. i to u sarajevskom „Strip Artu“. Uvjeren sam da je originalan prikaz postapokaliptičnog svijeta u „Jeremiahu“ nadahnuo mnoge filmaše: ima tu Mad Maxa, Indiane Jonesa, čak i Deckarda iz „Blade Runnera“, „Book of Eli“... Uz „Corta Maltesea“ i „Princa Valianta“, „Jeremiah“ je strip s ponajbolje razrađenim pričama.

Robert Međurečan, (1969.) ima tri objavljena romana: „Prodajem odličja, prvi vlasnik“, „Kad jaganjci utihnu u Zdihovu“ i „Krletka za glinenog goluba“. Četvrti roman izlazi početkom 2022. godine. Piše drame, scenarije, svira, sklada pjesme za sitne novce. Lako se rasplače na ciganske romanse. Priučeni dešnjak, lijevi volej mu je još uvijek razarajući.