George Saunders: Lincoln u bardu

Veljača je 1862. Građanski rat bjesni, a američka nacija svjesna je da će krvava stvarnost potrajati. Jedanaestogodišnji sin predsjednika Lincolna leži na samrti. Ubrzo dijete umire i posljednje počivalište nalazi na groblju u Georgetownu. Novine izvješćuju da tugom shrvani otac svraća do kripte i grli sinovo beživotno tijelo...

Iz ovih povijesnih činjenica autor tka priču o obiteljskoj ljubavi i gubitku koja se oslobađa realnih okvira te zadire u sferu nadrealnog. Preminulog dječačića tako zatječemo u svojevrsnom čistilištu, gdje duhovi pokojnika pate, suosjećaju i iščekuju iskupljenje. Taj mitski topos, prema tibetanskoj tradiciji poznat kao Bardo, poprište je bitke za Willijevu dušu.

Formalno eksperimentalnim djelom, Saunders kreira kaleidoskopsku i teatru nalik panoramu glasova koji postavljaju bezvremensko pitanje - kako živjeti i voljeti kada znamo da je sve prolazno?

Szilárd  Borbély: Tijelu

Osobni i društveni odnos prema ljudskom tijelu i traumatična iskustva ranjavanja, tlačenja, zlostavljanja i zloporabe, o kojima svjedoče obrađene autentične životne priče žena koje su izgubile dijete, preživjele povijesne strahote ili iskusile druge nedaće, istraženi su u 59 poglavlja kompleksne poetske kompozicije jednog od najsuptilnijih europskih pjesničkih glasova 21. stoljeća.

Zbirka se otvara fotografijom na naslovnici knjige ("Woman once a bird" Joel-Petera Witkina), a i sama numeracija pjesničkih cjelina sugerira mistično nadahnuće. Karizmatični mađarski pjesnik za svoja je pjesnička djela primio dvadesetak književnih nagrada, a svoj je život okončao vlastitom odlukom.

Lars Saabye Christensen: Polubrat

Bajkovita obiteljska kronika, božanstvena komedija i vražja tragedija s likovima hamsunovskih dimenzija u kojoj je autor postigao "spoj novelističke preciznosti i epske veličanstvenosti" kojim se pokazuje "novi način u opisu vremena koje prolazi". Autor je jedan od najomiljenijih i najčitanijih norveških književnika.

William Faulkner: Abšalome, sine moj!

Roman "Abšalome, sine moj!" je tehnički nerazmrsiv splet opsesivnoga unutarnjeg monologa mladog Quentina Compsona i trostrukoga narativnog prenošenja verzija priče o usponu i padu Thomasa Sutpena u doba prije, tokom i poslije Američkoga građanskoga rata - radnja se događa pola vijeka prije same pripovijesti o usponu i padu Juga kao kao zasebne civilizacije.

Taj roman, koji je sam pisac smatrao svojim najvećim ostvarenjem, "najfaulknerskiji" je iskaz autorov o Jugu, ljudskoj sudbini i životu uopće.

Nancy Huston: Rasjedi

Da djetinjstvo nije nužno doba nevinosti, dokazuje četvero protagonista ovog romana koji u 4 poglavlja, u Ich-formi pripovijedaju obiteljsku priču, pritom ocrtavajući duh vremena u kojem žive. U svakom poglavlju pripovjedač je drugi član obitelji koji u trenutku pripovijedanja ima 6 godina.

Najmlađi u obitelji čudovišan je lik Sola, produkt doslovce shvaćenih suvremenih odgojnih metoda, najstarija je njegova prabaka Erra, jedna od 200 tisuća djece ukradenih u svrhu nasilne germanizacije u vrijeme 2. svjetskog rata. Upravo to naslijeđe gubitka povijesna je datost ove obitelji, koja, kao i mnoge druge, biva žrtvom povijesnih okolnosti.

David Vann: Legenda o samoubojstvu

Zbirka priča proizašla iz autobiografskih osnova piščeve obiteljske povijesti tvori sadržajnu, smislenu i poetičku cjelinu te bi se mogla čitati gotovo kao roman. Samoubojstvo oca, koje se stvarno dogodilo, transponirano je u snažan, potresan tekst autentičnog tona gdje divljina Aljaske djeluje kao živa, ali ledena i distancirana scenografija na čijoj pozadini protagonisti istražuju svoje duševne i emocionalne granice na rubu i s one strane pucanja šavova.

Peter Nadas: Kraj jednog obiteljskog romana

Roman ovog suvremenog mađarskog pisca, čije je objavljivanje dugo vremena sprečavala mađarska cenzura, fragmentarna je forma u kojoj se isprepliću dvije pripovjedne linije. Jedna je ona dječaka Petra Šimuna, kroz koju čitatelj upoznaje svakodnevicu nevina djeteta - odrastanje u mađarskoj provinciji s bakom i djedom četrdesetih-pedesetih godina prošloga stoljeća, bez majke, dok oca, kontraobavještajca koji u nerazjašnjenim okolnostima stradava kao žrtva montiranog političkog procesa, viđa samo povremeno.

Ovu subjektivnu liniju dječakova pripovijedanja presijeca druga, objektivnija: djedovo kazivanje povijesnih zbivanja povezanih prije svega sa Židovima. Pritom se radnja nepredvidivo seli iz jednog vremenskog razdoblja u drugi, iz svakodnevice u mitsku prošlost. U iznimno bogatom intertekstualnom sloju (Biblija, mitovi, knjige legendi i sl.) izmjenjuju se anegdote, pripovijesti koje tematiziraju djedovu mladost, bajke i drugo pa pričanje priče tako otvara put prema izvanjskom svijetu, ali i prema unutarnjoj samospoznaji.

Slika je to kroz koju se u pozadini dječakovih igara i djedovih pripovijesti iščitava vrijeme komunističkog režima i njegovih poslušnika koji su vlastima izdavali svoje prijatelje pa čak i cijele obitelji.

Danilo Kiš: Rani jadi

Jedna od ključnih knjiga Danila Kiša. Velika saga moderne književnosti o potrazi za ocem, vlastitim identitetom i mogućnosti saznanja o svom svijetu i njegovoj povijesti. “U Ranim jadima, taj svet je viđen očima deteta: u romanu Bašta, pepeo, pogled se širi kroz pripovedačev pogled: u Peščaniku, obojica nestaju, i pripovedanje teži ka gotovo božanskoj objektivnosti.

Iako zasnovane na doživljenom, te knjige su prepune dokumentarnih elemenata. Poslednja, Peščanik, u celini je egzegeza jednog autentičnog očevog pisma, datiranog 5. aprila 1942.”
Danilo Kiš (1986)

Adnan Repeša: Svojta

Svojta je knjiga koja kroz kratka poglavlja, fragmente ali i poduže prozne cjeline govori o jednom iščezlom vremenu, o rascjepu unutar jedne porodice, o ljudima koji su na razne načine veličali događaje koje autor pamti. To su oni događaji koji za sobom ostavljaju ožiljke, a kad ožiljci zacijele, ostaje samo praznina koja kasnije prerasta u čuđenje. Ali ovo nije knjiga samo o tome, ovo je ujedno i topla priča o ljudima s kojima je autor dolazio u kontakt, s onim ljudima koji su defilirali kroz porodicu i na taj način postajali „svojtom“.

Damir Karakaš: Sjećanje šume

Iako okarakterizirano kao "kratki roman poetskog tempa, knjiga o jednom neobičnom odrastanju pod sjenom misterija koji se krije u samom tijelu", 'Sjećanje šume' može se čitati i kao niz kratkih priča u kojima naivni pripovjedač niže crtice o svojim doživljajima otkrivanja svijeta koji se zaokružuje svakodnevicom u malenom selu, uz tradicionalno stroge roditelje, prijatelje s kojima se igra i uči, suseljane, učiteljicu, službene osobe i sve ono što je obilježavalo sedamdesete i rane osamdesete godine prošlog stoljeća u ličkoj provinciji.

Julijana Adamović rođena je 1969. u Bačkoj. Njezina prva zbirka priča, Kako su nas ukrali Ciganima (SN Privlačica, Vinkovci, 2008.), nagrađena je nagradom Kiklop za najbolju debitantsku knjigu 2008., te nagradom Ivana i Josipa Kozarca kao najbolji prvijenac Slavonije 2008., a ušla je i u finale književnog festivala Galovićeve jeseni, na temu „Dvojni identiteti”. 2009. u izdanju V.B.Z.-a izlazi joj zbirka kratkih priča Konzerviranje. 2013. godine u nakladi Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade objavljuje roman Da ti pamet stane, te zbirku kratkih priča za djecu Dnevnik sivog mačka i druge priče, u koautorstvu sa svojim tada dvanaestogodišnjim sinom koji se potpisao pseudonimom Sergei Chatgris. U nakladi Semafora 2015. izlazi joj zbirka poezije Sunce na šalteru, a u 2016. treća zbirka kratke proze, Glineni anđeli, proglašena uspješnicom na književnim susretima Josipa i Ivana Kozarca u Vinkovcima 2017., te nagrađena stimulacijom Ministarstva kulture RH za najbolja ostvarenja u 2016. godini. Proznim djelima zastupljena je u brojnim skupnim zbirkama i na portalima. Vanjski je suradnik T-portala, gdje objavljuje osvrte na društveno-političke prilike u Hrvatskoj. Živi i radi u Vukovaru.