Prije nekoliko godina na RTL-u se ponovo pojavila serija. “Mućke”. I u kutu ekrana natpis “nova serija”. Svi smo umirali od smijeha i izrugivali se po Twitter jer naravno, “Mućke” nisu bile nova serija. Bile su nešto toliko nam poznato da je RTL-ova prodaja izgledala kao neki potez Delboy Trottera. Od tada do danas na raznim instancama RTL-ovih kanala “Mućke” su gotovo stalan gost kojem se ritualno vraćamo. I jednako smijemo koliko puta mogu reprizirati anegdote iz Peckhama.

Svaka reminiscencija o popularnosti “Mućki” po svijetu voli govoriti o tome da se s likovima i pričom bilo lako identificirati. Kod nas je prevedena i prikazana prvi put sredinom osamdesetih godina, a prijevod je bio posebna i vrlo uspješna operacija Tomislava Piska. Uopće nazvati tu seriju na hrvatskom “Mućke” u odnosu na originalan potpuno nepovezan naziv rijetko je uspješan potez. Godine u kojima su nas “Mućke” osvojile nisu slučajne. Iako ju se voli povezivati s tranzicijom sva ta fenomenologija nas je osvojila još debelo u Jugoslaviji. Živjeli smo u nekom obliku općinskih stanova, a stvari poput običnog ZX Spectruma, satelitske antene ili videorekordera morale su biti švercane. Svi ti likovi “sivog” tržišta formirali, su se već tada, a kasnije se samo prelili u tranziciju, devedesete, “šanere” i ostale ljubitelje trapule… “Mućke” imaju sličnosti s Alan Fordom posebno u smislu da je taj strip bio baš jako popularan u zemlji nastanka Italiji i u ex-Yu zemljama, drugdje ni na približan način. Iako su britanske “Mućke” prisutne i izvan prostora Vardara i Triglava, nikada nisu baš osvojile SAD (Da, Miami Twice  u tebe gledamo sa susramljem).

Da nisu ni trebale ni mogle svjedoči super knjiga “Mućke” Grahama McCanna, nastala 2011., a kod nas prevedena 2021. godine.

Knjiga je puna podataka, prepričavanja epizoda, reakcija na njih, borbi unutar kreativnog tima i dilema, pozadinskih tajni…. Autor i scenarist John Sullivan bio je svakako motorom njenog nastanka, a njegova životna priča je fascinantna. Sullivan je napustio i srednju školu, radio doslovno svašta, među ostalim bio i vodoinstalater, ali nikada nije napustio san prema kojem želi pisati scenarije za TV serije. Uz neke druge pogodio je i sa scenarijem “Mućki”. Životna priča glumca Davida Jasona je prilično slična - ni on nije imamo nikakvo formalno obrazovanje, posebno ne za glumca već je nakon napuštanja školovanja radio i kao električar.  Najobrazovaniji glumac s diplomom Kraljevske dramske akademije na zidu bio je - priglupi Brzi što je na svoj način duhovito. Bili su to ljudi koji su svojim trudom, pokušajima i pogreškama došlo u situaciju stvaranja jedne ovakve serije. A upravo ta autentičnost osjetila se iz svakog prizora, razgovora, situacije…  Koje su to ne bi sada otkrivao jer upravo u tome i jest vrijednost čitanja knjige “Mućke”.

Ujedno djelo je to i o procesu nastanka serija u jednom, mnogi bi rekli, zlatnom vremenu televizije, samoostvarivanju talentiranog i upornog pojedinca poput Sullivana. Često znam reći kako bi volio da su “Mućke” vječne. Da su Delboy i Rodney vječno takvi. Da ne stare. Da je tu i ujak. Nešto kao duhovita Coronation Street koja se vrti od 1960. godine. Nešto kao vječni Doctor Who.  

Ova knjiga im daje dio vječnosti… 

Provjerite dostupnost knjige „Mućke“  na našim policama u katalogu ovdje .

*Brzokratka (nema veze s Brzim) - u našem izmišljenom rječniku preporuka za brzo čitanje u hodu. Knjige su malo duže.*