Ova prelijepo ukoričena knjižica iz Disputove biblioteke Na tragu klasika zbilja i jest klasik, štoviše i lektirno štivo u švedskim školama, ipak, iz nepoznatih razloga, kod nas nije skoro pa uopće prepoznata. Izdana je u hrvatskom prijevodu tek 2013. godine.

Zanimljivo je da prvo izdanje na materinjem jeziku seže čak u daleku 1905. godinu, čineći knjigu sada već skoro 110 godina starom, međutim tematikom ovaj roman daleko nadmašuje svoje doba, zadržavajući dan danas kontroverze koje ju prate od samoga izdavanja.

Ovo je roman struje svijesti, u pojedinim trenucima dnevničkog karaktera, a prati život, unutrašnji i manifestni, lokalnog doktora medicine koji ne voli svoj posao, ne voli ljude, a ne voli ni žene, osim onda kada su zaljubljene u drugog muškarca pa im je on osobno nevidljiv, čineći mogućnost emocionalne ili seksualne veze apsolutno ništavnom.

Doktor Glas hladan je baš kao što to asocira i njegovo prezime, depresivan, gotovo apatičan. Životu prilazi analitički, oprezno, bez uzbuđenja i samotnjački.

“Oduvijek sam bio pomalo sam. Nosio sam svoju samoću sa sobom kroz rijeke ljudi kao što puž nosi svoju kućicu.”

Vrlo zanimljiv moment romana jest mijena godišnjih doba kao pozadinski motiv koji se provlači kroz naraciju i koju je Soderberg izrazito vjerno dočarao, a prati u vidu izvrsne analogije opadajuće duševno stanje Glasa i njegovo posljedično djelovanje.

“Jesen hara po mom drveću. Kesten ispod prozora već je gol i crn. Oblaci u teškim grupama putuju preko krovova, nikada ne vidim sunce.”

U džepnome satu Glas čuva pilule s cijanidom, za sebe, ako zatreba. Smatra da svi imaju pravo na pomoć pri odlasku s ovoga svijeta. Otvara tako Soderberg prvu stoljetnu kontroverzu, doktor Glas zagovornik je eutanazije. Na vječno pitanje života ili smrti, na pravo pojedinca da odluči o vlastitoj smrti on odgovara potvrdno.

Ipak, kada se radi o abortusu kojeg njegove pacijentice u velikom broju iz najraznovrsnijih razloga potražuju, tu je nepopustljiv. Ne zato što mu moral to ne dopušta, već zato što to smatra mogućim izrazito neugodnim problemom jer bi se brzo pročulo da se time bavi te bi bio preplavljen poslom, a i reputacija među kolegama doktorima ne bi mu bila najizvrsnija.

Doktor Glas i crkveni moral, uz onaj društveni dakako, smatra izopačenim, a katalizator je te netrpeljivosti pastor Gregorius, oženjeni svećenik koji se ne libi potraživati svoja bračna prava od žene koja ga ne voli, a udala se opet iz moralne obveze prema kleru, ali nikako ne podnosi ni njegove avanse, a ni njega.

Doktor Glas se osjeća viteški obaveznim pomoći jadnoj, utlačenoj ženi koja je zaljubljena u drugoga, stoga on postavlja doktorsku dijagnozu i mužu i ženi, zabranjuje dodire iz "zdravstvenih" razloga. No njegova metoda ipak ne urodi plodom, jer, prema mišljenju pastora, ako je Svevišnji htio da njih dvoje budu muž i žena, a svrha braka jest prokreacija, tko je pastor da se odupre Njegovim zakonima.

Glas ne vidi drugog izlaza i jedino što mu na vrlo prirodan način pada na pamet jest ubojstvo Gregoriusa kako bi oslobodio ženu za kojom čezne iako je ona neminovno nedostupna.

Poslužit će se svojom profesijom i svojim pilulama cijanida i ništa neće biti sumnjivo. Gregorius je umro od srčanog udara u liječničkoj ordinaciji, bio je pretio, lošeg zdravlja. Glas ne može vjerovati lakoći kojom je počinio takvo zlodjelo, te činjenicu da mu to ništa ne predstavlja, kao ni ikome drugome, život se nastavlja, a on je i dalje hladan poput stakla na koje se hvata zimski mraz...

“Djelo mi je došlo poput velikog neobičnog oblaka, izbacilo munju i otišlo dalje. A dosada je ostala.”

Pronađite Doktora Glasa na našim policama http://bit.ly/1onitUD